Razgovor s pravnim ekspertom Perom Kovačevićem

S pravnim ekspertom Perom Kovačevićem razgovarali smo o aktualnim političkim temama vezanima uz prosvjed u Vukovaru, nedjelotvornost pravosuđa i nekažnjavanje ratnih zločina, a dotaknuli smo se i izbora u BiH i prijepora vezanih uz potpise triju referendumskih inicijativa.

Nedavno je održan prosvjed u Vukovaru na kojemu je upozoreno na nekažnjavanje srpskih ratnih zločina i na činjenicu da neki zločinci i danas hodaju Vukovarom i Hrvatskom. Kako ocjenjujete uspjeh prosvjeda i sve što se oko njega zbivalo?

Prosvjed u Vukovaru nesumnjivo je polučio svoj cilj unatoč velikom trudu predsjednika Vlade Andreja Plenkovića, njegovih ministara, vodstva HDZ-a i medija da pod svaku cijenu opstruiraju održavanje prosvjeda. Imali su u tome pomoć ne samo medija, već i nekih braniteljskih udruga poput HVIDRA-e, Hrvatskoga generalskog zbora i drugih predvođenih Josipom Đakićem i Pavlom Miljavcem. Oni su samu najavu održavanja prosvjeda doživjeli kao udar na Vladu Andreja Plenkovića, vodstvo HDZ-a. Sjetimo se kakav pritisak su radili na Ivana Penavu, gradonačelnika Vukovara, koji je organizirao prosvjed.

Mnogima je nakon najave održavanja prosvjeda u Vukovaru glavna tema bila: Tko stoji iza prosvjeda, počevši od Andreja Plenkovića, Gordana Jandrokovića, Branimira Glavaša i niza drugih poput „premudrog“ Josipa Đakića i Pavla Miljavca. Odmah sam im javno poručio da nije bitno tko stoji iza organiziranja prosvjeda u Vukovaru – bitno je tko stoji iza neprocesuiranja počinjenih ratnih zločina.

Da je državno vodstvo imali imalo savjesti podržali bi sami prosvjed. Podržali ga već u samoj najavi i nazočili samom prosvjedu i stali uz prosvjednike. Trebali su se pogledati u „zrcalo“ i reći nismo zadovoljni procesuiranjem počinjenih ratnih zločina ne samo za područje Vukovara i Slavonije već cijele države. Mogli su se prisjetiti pokojnog ministra obrane Gojka Šuška i generala Janka Bobetka koji su se 1996. godine pridružili prosvjedu HVIDRA-e na Trgu Svetog Marka.

Gdje su, po Vama, korijeni nekažavanja ratnih zločina?

Upravo je pitanje neprocesuiranja počinjenih ratnih zločina bilo jedno od pitanja koje sam obradio u svojoj pravnoj ekspertizi pred Međunarodnim sudom u Den Haagu u predmetu Gotivina, Čermak i Markač jer je Tužiteljstvo teretilo generale za neprocesuiranju počinjenih ratnih zločina. Valja podsjetiti čitatelje da jedini iz Hrvatske imam status pravnog eksperta pred sudom u Den Haagu. U izradi ekspertize imao sam pravo na uvid cjelokupne dokumentacije svih izvedenih i pripremljenih dokaza kojim su raspolagali sud i Tužiteljstvo u Den Haagu.

U zaključnom dijelu sam utvrdio sljedeće: – Da je procesuiranje počinjenih ratnih zločina bilo stihijski, nekoordinirano, po načelu svi rade sve, a u biti nitko sustavno; – Da nije bilo jasne strategije države u procesuiranju, a posljedica toga je da na sudu u Den Hagu nije suđeno vojnom vrhu tzv JNA, Kadijeviću, Adžiću i ostalima; – Da osobe koje su radile na procesuiranju ratnih zločina nisu bile dovoljno educirane za taj posao, da nisu imali dovoljna vojna znanja o crti vođenja i zapovijedanja, suboordinaciji u vojnim postrojbama; – Da je Hrvatski sabor tek u prosincu 2004. godine prihvatio moj zakonski prijedlog i osnovao Hrvatski memorijalni dokumentacijski centar iz Domovinskog rata, koji je konačno preuzeo i počeo obrađivati registraturno i arhivsko gradivo iz Domovinskog rata koje je bitno ne samo za povijest, već predstavlja bazu za procesuiranje ratnih zločina; i – Da očito nije bilo pune političke volje da institucije, a tu prije svega mislim na civilnu i vojnu policiju, DORH, sve hrvatske vlade od 2000. do danas pa nadalje da stručno, profesionalno i cjelovito odrade svoju zadaću.

Podsjećam na podatke koje je nedavno objavio Novi list, a koje se vezuju uz Vladimira Šeksa. Naime, prema neslužbenim informacijama iz spomenutog medija Šeks je na sjednici Središnjeg odbora HDZ-a u Karancu rekao kako je u razdoblju prije mirne reintegracije Podunavlja 1998. godine broj kaznenih prijava podignutih za ratne zločine na vukovarskom, i slavonskom području s 1500 sveo na njih svega 25. U ovom mediju stoji i da je Šeks na sjednici u Karancu ustvrdio da je on kao javni tužitelj Hrvatske 1992. godine pokrenuo niz istraga o počiniteljima zločina u Domovinskom ratu, ali i da je pokojni Tuđman bio pod pritiskom međunarodne zajednice da se to ne radi.

Šeks je, piše Novi list, navodeći da neslužbeno doznaju, u opširnom govoru oštro kritizirao sve koji podržavaju vukovarski prosvjed pa i Ivana Miklenića, glavnog urednika Glasa koncila. Miklenić je u svom prošlotjednom uvodniku ocijenio da “nije bilo političke volje svih dosadašnjih 26 godina” da se pitanje ratnih zločina “stavi na dnevni red”. “Politika je stvorila stanje da ti zločini nisu procesuirani, da se u hrvatskoj i svjetskoj javnosti umjetno stvarala ravnoteža krivnje, premda u stvarnosti, po istini, o toj ravnoteži ni u kojem smislu ne može biti riječ”, napisao je Miklenić.

Šeksa je posebno zaboljela ta njegova tvrdnja pa je na sjednici Središnjeg odbora HDZ-a rekao da je on kao javni tužitelj Hrvatske 1992. pokrenuo niz istraga o počiniteljima zločina u Domovinskom ratu, ali da je predsjednik Franjo Tuđman bio pod pritiskom međunarodne zajednice da se to ne radi. Šeks je detaljno ispričao kako je u razdoblju prije mirne reintegracije Podunavlja 1998., po Tuđmanovom nalogu, u ulozi potpredsjednika Sabora broj kaznenih prijava podignutih za ratne zločine na području Vukovara i Slavonije s 1.500 sveo na samo 25. Te Šeksove riječi, ako ih je stvarno izrekao, ne zaslužuju samo pozornost, osvrt i promišljanje već i kazneni progon. Te riječi je posredno potvdio predsjednik Generalskog zbora Pavao Miljavac.

”Predsjednik Generalskog zbora Pavao Miljavac nedavno je prilikom dolaska u Ministarstvo branitelja na sastanak o toj temi kazao kako je zbog mirne reintegracije okupirane istočne Hrvatske broj optužnica za ratne zločine smanjen s nekih dvije tisuće na njih 90. Ako je Vladimir Šeks, prema pisanju Novog lista, otvoreno priznao počinjenje kaznenog djela koje je imalo za posljedicu neprocesuiranje počinjenih ratnih zločina na području Vukovara i Slavonije postavlja se opravdano pitanje što čeka Glavni Državni odvjetnik, što čeka Božinovićeva radna skupina za procesuiranje počinjenih ratnih zločina? Postoji li Tuđmanova zapovijed, odluka ili nalog da Vladimir Šeks, kao potpredsjednik Hrvatskog sabora, ima ovlasti broj kaznenih prijava podignutih za ratne zločine na području Vukovara i Slavonije s 1500 svesti na njih samo 25. Je li Vladimir Šeks stvarno to učinio? Hrvatska javnost ne može mirno ignorirati ove izjave.

Što se danas može učiniti na planu procesuiranja ratnih zločina?

Prvo valja odmah reći da se svaki počinjeni ratni zločin može vrlo lako rekonstruirati, naravno ako istragu rade i vode osobe koje imaju dovoljna znanja i edukaciju za taj posao. Naime, postoje ratni dnevnici i druga dokumentacija koja to omogućava i pomoću kojih se jednostavno može za svaki počinjeni ratni zločin analitički doći do počinitelja. Božinovićeve radne skupine to ne mogu napraviti. Treba u sklopu DORH-a osnovati posebno tužiteljstvo ta ratne zločine. Tužiteljstvo treba ekipirati i krenuti raditi svoj posao. Javnost treba znati, da DORH i druge institucije imaju na raspolaganju cjelokupnu dokumentaciju odnosno sve dokaze izvedene na suđenjima na sudu u Den Haagu koi se odmah mogu uporabiti za procesuiranje ratnih zločina. Očito se ti dokazi ne koriste. Sa svojom ekipom iz Den Haaga nudim stručnu pomoć da im pokažemo kako se to treba raditi.

Prema Svjetskom izvješću o konkurentnosti 2018. Svjetskoga gospodarskog foruma kad je u pitanju neovisnost pravosuđa na 120. smo od 140 mjesta, a prema djelotvornosti pravosuđa u rješavanju sporova na 139., predzadnjem mjestu: gora od nas je jedino Venezuela. Što nam to govori?

Po neovisnosti pravosuđa Hrvatska je iza Mozambika Svjetski ekonomski foruma objavio je u srijedu Izvještaj o globalnoj konkurentnosti koji pokazao je da Hrvatska na ovoj globalnoj ljestvici konkurentnosti ne stoji dobro – RH je na listi 140 zemalja na 68. mjestu u svijetu. Po drugim parametrima Hrvatska je još gora. Po indeksu neovisnosti pravosuđa od 140 zemalja, Hrvatska se našla na 120. mjestu iza Mozambika, Zimbabvea, Ugande i drugih srednje razvijenih zemalja afričkog kontinenta. Naime, po Svjetskom ekonomskom forumu države s ocjenom 7 imaju potpuno neovisno pravosuđe, a najbliže tome su Finska (6.7) i Švicarska (6.4). Samo komunistička Venezuela ima goru javnu upravu od Hrvatske

Po tom specifičnom parametru Hrvatska je još gora te se nalazi na 135. mjestu, a iza Hrvatske su tek Ekvador, BiH, Angola, Bolivija i Venezuela. Po pitanju opterećenja državnom regulacijom, Hrvatska je još gora pa se tako nalazi na 138. mjestu, a iza nje su tek Venezeula i Brazil. Ovo nam sve govori, podaci su katastrofalni, stoga ne treba nikoga čuditi percepcija građana i nezadovoljstvo radom institucija. Jednostavno rečeno, treba provesti pravnu revoluciju u Hrvatskoj.

Kako gledate na ishod općih izbora u Bosni i Hercegovini?

Činjenica da su Bošnjaci izbrali hrvatskog člana predsjedništva BiH sve govori. Naravno da je to protivno duhu i nakani Daytonskog sporazuma. Krivicu da je tome tako snosi vodstvo Hrvata u BiH počev od Čovića pa nadalje koji su prije četiri godine, iz samo njima poznatih razloga, pristali ustrojit vlast bez uvjeta promjene izbornog zakonodavstva. Jednaka krivica je na vodstvu odnosno državnom vrhu u Hrvatskoj, kako bivšeg tako i današnjeg. Sad imaju zadnju prigodu to riješiti prije pristajanja na bilo kakvu koaliciju.

Plenković i predsjednica moraju konačno odraditi svoju zadaću. Čovjek sa savjesti i odgovornošću ne bi se prihvatio dužnosti člana predsjedništva BiH, poput Komšića, ako ga je birao drugi narod, a ne njegov narod. Ovaj potez u konačnici šteti i samim Bošnjacima.

Nedavno je donesena odluka da niti jedna od triju referendumskih inicijativa nema dovoljno potpisa, a javili su se brojni prijepori vezani uz ispravnost kontrole broja potpisa. Kako to komentirate?

Nakon što je Vlada izvijestila da inicijative nisu prikupile dovoljno potpisa za raspisivanje referenduma, valja imati u vidu niz činjenica koji bacaju osnovanu sumnju na sam proces provjere ispravnosti potpisa. Pa krenimo redom: a) prvo valja naglasiti da se službena vlast unaprijed izjasnila protiv referendumskih inicijativa koje smatra i drži ozbiljnim atakom za svoj monopol na izbornom tržištu; b) da je službena vlast unaprijed tvrdila odnosno izrazila sumnju u potrebanbroj potpisa; c) da je službena vlast presudu donijela prije samog procesa provjere broja potpisa, a tek tada se prihvatila se analize valjanosti potpisa; d) ovo je prvi slučaj od neovisnosti da se tražila detaljna analiza potpisa, navodno čak i grafološka; e) Sam postupak analize propisao je ministar Lovro Kuščević, a koji nije dozvolio promatranje procedure neovisnim promatračima civilnog drustva, inicijatorima referenduma, što je uobičajena demokratska praksa uređenih država; f) Proces provjere potpisa provelo je društvo APIS, državna tvrtka koju su upravo iz HDZ-a prije dvije godine javno optužili kao direktno odgovornu za krađu mandata na parlamentarnim izborima. Dakle od nas se traži da vjerujemo firmi kojoj ni oni sami nedavno nisu vjerovali; g) Posebno je dvojben i sumnjiv zaključak da je oko 40.000 ljudi u Hrvatskoj nije znalo napisati svoje ime, prezime, svoj OIB i potpisati se, što će biti ukoliko ti popisnici potvrde da su se izjasnili za referendum, što bi inicijative trebale napraviti. Sve u svemu, čini mi se da je zapisnik bio napisan prije samog procesa provjere valjanosti potpisa.

U Hrvatskoj se stalno javljaju nove afere vladajućih, no HDZ i dalje prema anketama raste. Možemo li u takvoj situaciji rasapa svih vrijednosti očekivati ikakve promjene na bolje?

Jedna afera nasljeđuje drugu aferu i tako u neprekinutom nizu, institucije ne rade svoj posao, pod „šapom„ su izvršne vlasti. To je Hrvatska, neuređena zemlja. Kome takvo stanje odgovara – političkim elitama, interesnim skupinama, pljačkašima Hrvatske. Birači HDZ-a su već navikli na afere u HDZ-u. Nažalost, za njih je to „normalno“ stanje te se stoga ne odražava na podršku HDZ-u, u „kontroliranim“ anketama. Bez cjelovite pravne revolucije, nema promjena na bolje, nema zaustavljanja iseljavanja hrvatske mladeži, nema boljitka.

Davor Dijanović