INTERVJU Raguž za Dnevnik.ba: Moramo jačati županije jer su to naši entiteti, izbor Komšića je akt agresije na hrvatski narod

Predsjednik Hrvatske republikanske stranke (HRS) Slaven Raguž u intervjuu za Dnevnik.ba govori o izbornom rezultatu stranke koju vodi, ciljevima HRS-a u nadolazećem mandatu, izboru Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH ali i budućnosti Bosne i Hercegovine.

Gospodine Raguž, jeste li zadovoljni izbornim rezultatima HRS-a?

Trebao bih biti zadovoljan. HRS je sebi zacrtao kao cilj ulazak u Skupštine županija u sve tri županije sa hrvatskom većinom, što smo i uspjeli. Osobito, kad vidite da smo iza sebe ostavili stranke koje su raspolagale sa stotinama tisuća KM, neskrivenom podrškom medija, međunarodne zajednice, lobističkih skupina i dr., moramo biti ponosni na napravljeno, jer smo sve napravili isključivo svojim resursima. Međutim, zašto nema mjesta zadovoljstvu. Iz prostog razloga što cijeli izborni proces je bio festival korupcije, inženjeringa i prijevare. Doveli smo se u situaciju da su isti ljudi koji su 4 godine protratili u vlasti ne samo da su nagrađeni još jednim mandatom, nego su dobili više glasova nego ikada. Kao što sam i predviđao, velika apstinencija birača ostavila je dovoljno prostora za malverzacije iza 19.00 sati, tako da ćemo ponovno imati u Parlamentima ljude koji riječi nisu rekli, ljude koji primaju izdašne plaće za nerad, ljude koji zaborave da su predstavnici hrvatskog naroda u trenutku kada iziđu iz tunela ispod Ivana prema Sarajevu. Imamo ljude kojima će ovo biti 6., 7. ili ne znam ni ja više koji mandat po redu. Meni je to nepojmljivo. Potpuni izostanak političke odgovornosti. Dodajte ovome kriminal s kojim je nametnut Željko Komšić, eto odgovora zašto nema mjesta zadovoljstvu, unatoč HRS-ovom rezultatu.

Kakvo će sada biti djelovanje HRS-a? Hoćete li ulaziti u vlast i u jednoj od županija?

Ne treba uopće o tome razmišljati, budući da je HDZ BiH osvojio većine u HBŽ i ZHŽ, a u HNŽ zajedno sa svojim vječnim koalicijskim partnerom SDA mogu samostalno imenovati Vladu. Što se tiče našeg djelovanja, mi ćemo se sada posvetiti širenju infrastrukture, budući da imamo zahtjeve iz cijele BiH za organizacijom općinskih odbora. Radom u Skupštinama moramo opravdati povjerenje naših birača putem prijedloga zakona, inicijativama i dr. Dobili smo mogućnost izlaska na pozornicu i to ne smijemo prokockati. Sad je do nas.

Što trebaju biti prioritetu nove vlasti u županijama s hrvatskom većinom?

Radit će se vjerojatno o starim-novim vlastima. Prioritet bi moralo biti djelovanje na širenju i zaštiti županijskih nadležnosti. Županije su naši entiteti i kao takvi se moramo ponašati. Ne dopuštati oduzimanje ovlasti od strane Federacije, osobito kada se radi o organskim zakonima. Dalje, raditi na financijskoj neovisnosti i djelovanju u smjeru povećanja povrata javnih sredstava u županije, na štetu Federacije. Jedna od prvih stvari koje ćemo mi pokrenuti je povrat protupravno oduzetog vlasništva javnih poduzeća od strane Federacije. Na ovaj način će se stvoriti temelji za gospodarsko socijalne reforme, kako bi proračunska sredstva bivala korištena za razvoj, a ne kupovinu socijalnog mira.

Kako gledate na izbor Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva?

Izbor Željka Komšića je akt političke agresije na hrvatski narod u BiH. Njegovim izborom smo dovedeni do ruba. Mora se postaviti pitanje ima li uopće ovakva BiH smisao postojanja? Ima li ovakva BiH u kojoj je osnovni prioritet da susjednu crkne krava, po cijenu i osobne egzistencije, uopće budućnost? Nametanje Željka Komšića je izvrsna prigoda za konačan dogovor o konceptu BiH kao države između tri naroda ili konačan razlaz, jer je više nego očigledno kako većinski narod ne želi BiH u kojoj ćemo svi biti ravnopravni.

Podržavate li stav Dragana Čovića da stranke HNS-a neće ulaziti u vlast dok se ne izmijeni Izborni zakon?

Ne slažem se sa tim stavom. Ne možete danas tražiti i uvjetovati izmjene Izbornog zakona, a jučer ste aktivno sudjelovali u izbornom procesu po pravilima tog istog zakona. Problem Izbornog zakona nije od jučer. Zašto nismo bojkotirali izbore, kad se vidjelo kako nema dogovora? Ja sam to predlagao početkom godine. S druge strane, da je kojim slučajem Dragan Čović pobijedio Komšića, imali bismo identičan scenarij kao i pri prošlim Općim izborima. Ušlo bi se u vlast i 4 godine parazitiralo, ništa ne radilo, govorilo kako se treba mijenjati Izborni zakon, a molilo Boga da se ništa ne promijeni. Izbor Željka Komšića nam daje mogućnost za mnogo veće stvari od Izbornog zakona, jer je očigledno kako je Izborni zakon samo manji dio puno većeg problema.

Koje bi to stvari bile? Kako bi se trebali Hrvati ponašati u ovim okolnostima?

Nije svako zlo za zlo.  Nametanje Željka Komšića je prigoda koja se mora iskoristiti ne za uvjetovanje izmjena izbornog zakona, nego izmjena Ustava BiH i pokretanje razgovora o konceptu BiH kao države općenito. Osnovni problem BiH je taj što to uopće nije država u funkcionalnom i suvereno/demokratskom smislu, mi se pravimo godinama da jeste, ali objektivno to nije. Ona to može postati isključivo ako su u njenim temeljima ugrađena jednaka prava za sve narode. Radikalističko nametanje građansko-islamističkog koncepta čiji je Željko Komšić nusprodukt vodi ovu državu u propast. Ukoliko bošnjačka elita to želi, neka nastave tim putem, ali bez nas Hrvata. Ukoliko uistinu žele BiH koja bi imala neku budućnost, onda moramo sjesti i ne napuštati dogovore dok se ne dogovorimo kakvu to BiH uopće želimo. Nametanje Željka Komšića od strane bošnjačkog naroda je prigoda za to. Nema formiranja vlasti ukoliko se ne dogovorimo o BiH kao državi, a ne izbornom zakonu.

Jesu li Bošnjaci spremni odreći se luksuza da Hrvatima biraju predstavnike?

Očigledno da nisu. Činjenica kako je Željko Komšić dobio više glasova od Šefika Džaferovića koji je izabran za Člana Predsjedništva iz reda bošnjačkog naroda to potvrđuje. Razlika u glasovima bi bila i drastičnija da nije dolazilo do poništavanja glasova Željka Komšića, jer, kako rekoše, bila bi sramota da ima duplo više glasova od kandidata iz SDA. Iz ovog razloga je bitan stav kojeg sam spomenuo u prethodnom odgovoru. Pokrenuti razgovore o konceptu  BiH kao države. Ako je njima cilj država u kojoj će se u izbornoj noći klicati poklič s kojim je Armija BiH po Središnjoj Bosni i Hercegovini masakrirala djecu i civile i radila masovne zločine, kao jedna poruka u kojem smjeru će se djelovati nakon izbora, onda hajdemo se lijepo organizirati na način da svatko ovisi od sebe, sporazumno se razvesti i riješena stvar, pa neka oni nastave to klicati, ali u svojoj kući, ne u našoj.

Ovih dana mnogi načelnici, županijski premijeri proglašavaju Željka Komšića „personom non grata“. Kako to komentirate? Podržavate li to?

Prisjetite se da smo i 2011. imali prosvjede zbog majorizacije, transparente straha od gaženja hrvatskog jezika itd. Sa neke načelno simboličke osnove, inicijativa je u redu. No, poznajući subjekte direktno, to nije ništa drugo nego mazanje očiju narodu. Tipično naše već viđeno: „idemo se dobro najesti, pa ćemo štrajkati glađu, dok opet ne ogladnimo“. Većini tih načelnika i premijera su obični građani lokalnih jedinica koje predstavljaju istinske „persone non grate“. Dok se oni bave Komšićem, gorivo je skočilo na 2.42, sindikalna potrošačka korpa na 2200 KM, Aluminij pred gašenjem, podaci o iseljavanju sve porazniji. Želim vidjeti te ljude koji danas šalju poruke Komšiću za dva mjeseca kako će se ponašati. Hoće li opet Emir Suljagić osvanuti u Vijeću ministara, kao i nakon pretprošlih Općih izbora?

Koalicije se već naveliko sklapaju, iako se ne zna kako će se popuniti Dom naroda FBIH. Komentar?

Ako govorite o županijskim razinama, onda je sasvim legitimno razgovarati o koalicijama. Međutim, bilo kakav razgovor o koalicijama na federalnoj i državnoj razini je deplasiran. Neka mi kažu kako planiraju popuniti Domove naroda svi oni koji misle drugačije? Tu ja vidim prigodu nas Hrvata, ako budemo imali hrabrosti i dosljednosti, da izbjegavanjem bilo kakvih razgovora jednostavno natjeramo sve u BiH na razgovor o samom konceptu države.

Kako će na to reagirati međunarodna zajednica?

Sigurno da neće gledati blagonaklono. Zato i govorim kako je potrebna dosljednost i hrabrost. Potrebno je da se postavimo proaktivno, ne reaktivno. Iskoristiti položaj Republike Hrvatske, naše iseljeništvo u Americi i jednostavno krenuti sa lobiranjima, zaobilazeći ovu diplomatsku treću ligu predstavnika međunarodne zajednice u BiH. Doduše, ne znam ni kako ćemo to uspjeti napraviti znajući kako na prste jedne ruke možemo nabrojati naše dužnosnike koji govore jedan strani jezik.

Što stanovnici BiH mogu očekivati u sljedeće četiri godine?

Ništa što već do sada nisu vidjeli i iskusili. Stanovnici su izabrali iste ljude koji su ih doveli u situaciju u kojoj se nalaze, prema tome, ne može biti bolje, može samo biti isto ili lošije.

Jurica Gudelj/Dnevnik.ba/https://www.dnevnik.ba/Hrvatsko nebo