Marija Dubravac : Za dom …. Uz obljetnicu smrti Blage Zadre

Bio je hrabar i odlučan, zapovjednik koji je u borbu kretao prvi

Na današnji dan 1991. na trpinjskoj cesti kod Vukovara je poginuo jedan od najvećih heroja Domovinskog rata, Blago Zadro.

Zadro je rođen 31. ožujka 1944. u Donjim Mamićima, Ledinac kraj Gruda, a kao desetogodišnjak se doselio s obitelji u Borovo naselje. Početkom demokratskih promjena, aktivno se uključio u politički život te u organiziranje obrane pred velikosrpskom agresijom. Po izbijanju krvave Bitke za Vukovar zbog svojih izuzetnih organizacijskih sposobnosti i hrabrosti preuzima zapovijedanje obranom čitavog Borovog Naselja. Iako nije bio vojno školovan, kao zapovjednik 3. bojne legendarne 204. vukovarske brigade pokazao se izvrsnim organizatorom obrane Borovog Naselja. Pod njegovim vodstvom na Trpinjskoj cesti, koja je zbog toga i prozvana “Groblje tenkova”, zaustavljena je oklopna sila JNA i uništeno na desetke srpskih tenkova i oklopnih transportera. Bio je hrabar i odlučan, zapovjednik koji je u borbu kretao prvi.

Poginuo je 16. listopada 1991. godine blizu Trpinjske ceste, u Kupskoj ulici nedaleko od željezničke pruge, pokošen rafalom iz puškostrojnice dok je junački vodio svoje suborce u akciju.

Zajedno sa sinom Robertom, koji je poginuo 1992. kod Kupresa, pokopan je na vukovarskom Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata, u Aleji hrvatskih branitelja. Podignut mu je spomenik na Trpinjskoj cesti u Vukovaru, a posmrtno je dobio čin general-bojnika.

Ime Blage Zadre nosi Zapovjedno stožerna škola Ministarstva obrane RH, osnovna škola u Borovu Naselju, te ulice u Grudama, Splitu i Zagrebu.

ZA DOM!

Herceg Bosne dične, kamu, s tebe mnogo niklo sjeme,

Pradjedovske vatre k plamu, prikloni se roda tjeme.

I dok majke mlijeko sis’o taj ponosni gorštak čovjek

S kamenom je skupa dis’o, slavu njegvu čuv’o dovijek.

Čuvao ju hajduk Mijat, Ivan Musić, Đuro Kristo,

Tomašević’,  Previšiću – stoljećema spomen blist’o.

Na tom kamu sinak rođen, Blago Zadro, junačina

Slobodnjačkom zvijezdom vođen – rukom Božjom iz visina.

Domoljublje, vjera sveta, uresile riječ i djelo,

Dva hrvatska zlatna cvijeta svijao na grudi smjelo.

Vukovarom vatra planu Agresorskog kobnog rata,

Skoči Blago u obranu, za Dom spremni – brat do brata.

Goloruki, zatečeni, grupa, reć bi, sirotana,

Povikaše: ‘‘Stan’te hulje, divlja hordo sa Balkana!’’

– Naprijed moji ‘sirotani’ za pravicu, za slobodu!

Nek nam ruka snažno brani stijeg i vjeru u narodu.

Nije velik koj’ top ima, koji s vragom tikve sadi,

Koj’ se oštrog mača prima i o glavi bližnjeg radi;

Već je velik koji ljubi što namriješe oci stari,

Koj’ za pravdu glavu gubi, kom hrvatstvo dušu žari.

Vukovarom krvca lije, pomoć stiže srbočeti,

Kleta sila jug-armije topovima grmi, prijeti…

Nasrnule zvijeri ljute na hrvatske majke krilo,

Sveto krilo što stoljećim’ utočište strancu bilo.

Blago Zadro junak vrli iscrpljene momke svoje

Bodri, tješi, uči, grli, usta nježne riječi broje:

‘‘Momci moji, sudba j’ tak’a, al’ Bog je na našoj strani;

Jest, ima nas samo šaka, ma smo divi odabrani.

Borimo se braćo časno, na žrtvi se sreća stvara

Živjeti će ime krasno branitelja Vukovara.

Pogledajte njive ove, ljepoticu Slavoniju,

Glas iz brazde plače, zove:  – Ne dajte nam Kroaciju.

Očuvajte kamen međa grabežljivih od orlova,

To vas uči zakon pređa –  sveta vjera Isusova.

Konak, kruha, strancu podaj, dobro djelo Bogu godi,

Al’ mu doma ti ne prodaj, u njemu te majka rodi.

Ako silom otet hoće  topli kutak tvog ognjišta,

Ti se brani, nema zloće, što je tvoje, ne daj ništa.’’

Tenk za tenkom borci ruše, šaka ljudi čuda čini

Jug-armiji plane guše ispaćeni naši sini.

Gle, tenkova groblje cijelo Trpinjskom se cestom niže,

Groznoga kroz rata ždrijelo, Blagin ‘Za Dom’ rodu stiže.

Bila jesen. Gavran grakćo, pjesma njeg’va strava sama,

Kod Trpinjske ceste mrio junak s Herceg Bosne, kama.

Oko gasne. Zadnja mis’o rastuženoj braći leti,

Obraz vječni znak upis’o – dužnost nam je za Dom mrijeti.

Junačine, uzdanice, pleme oca čestitoga,

Mučenici, hrabri borci Vukovara patničkoga –

Ponesite u sjećanje vašeg Blagu s Herceg – kama

Nek ostane spominjanje kad ratovah skupa s vama.

Molitva u Nebu moja pobjedu će izvojštiti,

Crven bijela, plava boja opet će se vijoriti.

Vukovaru, bolna rano, drevni grade kraj Dunava

Čelo krvlju uprskano ovjenča ti stara slava.

Izbori ju Blago Zadro, šaka ljudi – junačine.

Srce njino sveđ počiva na oltaru Domovine.

Sretan onaj koj’ ne strepi kliknut ‘Za Dom’ i ‘Za Boga’,

Tome hrabrost djeda krijepi dušu roda hrvatskoga.

Marija Dubravac

Hrvatsko nebo