Hrvati u Titinoj 16
Vrijeme:3 min, 59 sec
Ne treba Komšiću prestrogo suditi. Kakvih sve Hrvata ima, nije ni on najgori. Samo, treba biti objektivan! Titi je žena (bila) Jovanka. I još povr svega Srpkinja. Ma, dobro je on još i isp’o. K’o Hrvat, mislim! A, vidjeli smo, i Komšić se dobro oženio… ženi mu duša vicevi o Hrvatima
Usred neizvjesnosti: hoće li laktaški barjaktar u sarajevskoj Titinoj 16 razviti barjak Srpske ili će, ipak, prvo instalirati savjetnika (neimara) Nemanju u slobodarsku Lukavicu, gdje će primarno stolovati, skrajnuto je nekako ostalo također bitno pitanje: Vraća li se, naime, Josip Broz s Željkom Komšićem na čelu u kabinet hrvatskog (hmm, hmm…) člana troglavog kolektivnog rukovodstva Tisućljetne i Nedjeljive?
Ako se vrati, onda je definitivno izbijen argument onima koji tvrde kako u državnom vrhu nema Hrvata. Treba biti skroman, bolje i dva (n)ikakva, nego da baš nema(mo) nijednoga. Pa makar o jednom od njih i viceve pričali; Pitalo, biva, zaltnog ljlijana u stožeru Demokratske fronte: „Jesi li ti, Željko, Hrvat ili Bošnjak?“, na što je ovaj spremno odgovorio: „Jesam!“
Guraj, guraj, ne može da uđe!
Komšić je na jednoj lokalnoj televiziji voditelju koji mu se pohvalio ovim vicem, priznao kako mu je žena već ispričala taj vic. Pretpostavljam zato kako se gospođi Sabini vic sviđa. Tj. da se – i ne samo u vicu – njena gora polovica osjeća i kao Bošnjak i kao Hrvat. A zapravo, junak aktualnoga događaja iz DF-a, po osobnome priznanu, vjeruje (samo) u temeljni identitet Bosanac i Hercegovac. Misleći pritom kako u to može stati sve: Bošnjak, Hrvat, Srbin, ateista… Četri u dva, ili tako nešto. Mada, kardinal Vinko Puljić nas je upravo podsjetio kako se povratnik na mjesto zločina, u Predsjedništvo BiH, dakle – nekako drugačije izjašnjava. Bosanac, da ‘prostite!
Slijedom čega je, npr. teško očekivati da se u identitet Bosanac ugura i Hercegovac! Ma koliko gospođi Sabini bilo drago što nas je kardinal Puljić podsjetio što je njezin Željko. Što je, eto, još jedan dokaz da iza svakog uspješnog muškarca stoji – Bošnjakinja!
Bilježim, doduše, i nekoliko incidenata kada je Komšić kazao kako nema potrebe izjašnjavati se kao Hrvat, jer on Hrvat – jeste. Nisam, istina, točno brojao, ali, ipak, imam potrebu uporediti ga s njegovim političkim uzorom i vjerojatno skorašnjim cimerom u predsjedničkom uredu. Ako je vjerovati – a što uvijek nije lako – povjesničarima, trostruki se narodni heroj triput izjasnio kao Hrvat. Za 88 ljeta. Nije mu kakvo prolazno vrijeme, a broj je inače utvrđen nakon što je Broz, ipak i na opće čuđenje – umro. Ma, tko je smio ranije to čačkati?!
Iza ljubičice bijele (i već uvele) ostalo je 45 tomova njegovih govora i referata. Primjerice, na Osmom kongresu Saveza komunista Jugoslavije održanom 1964. maršal je, među 1442 delegata, upisan je kao hrvatski delegat. (‘ajde i to je nešto!). Također, i na vojnoj vježbi ’69., priznao je, mada nije objašnjen kontekst, ovaj put čak eksplicitno da je Hrvat. I, na koncu, ’71. kada je, jasno, dokazivao svoju pravovjernost, progoneći (svoje?) Hrvate.
Tenkovi gaze, a Amar se češlja
Ne treba, dakle, Komšiću prestrogo suditi. Kakvih sve Hrvata ima, nije ni on najgori. Samo, treba biti objektivan; Titi je žena (bila) Jovanka. I još povrh svega Srpkinja. Ma, dobro je on još i isp’o. K’o Hrvat, mislim! A, vidjeli smo, i Komšić se dobro oženio… ženi mu duša vicevi o Hrvatima. Takoreći, Hrvatima, naime.
Ali, s druge strane treba i priznati i kako je u Tisućljetnoj i Nedjeljivoj zapravo la(h)ko Hrvat biti. Ne znam, možda ste zaboravili Nerkeza Arifhodžića. Iako već i njegovo i ime i prezime sugeriraju njegovo neupitno hrvatstvo, Nerkez je – od viška glava ne boli – ponovio pred svima: Jesam, ja sam Hrvat! I odmah ga je poslalo za veleposlanika/Hrvata u Rim.
Mogu mislit’ što mu se Papa obradovao! A da je g. Arifhodžić pravi Hrvat dokazo je baš u ovoj kampanji, podsjetivši nas na staro (Matoševo) prokletstvo: Dva Hrvata, tri stranke… Nije, naime, dao potporu, g. Nerkez, svome – ‘nakom! – Hrvatu Komšiću, nego Denisu Bećireviću. No dobro, sad je u ambasadorskoj mirovini…
No ne treba pretjerivati, nisu baš svi Hrvati završili u Rimu. (Ili Predsjedništvu.). Eno, Edim Fejzić. Taj, već po medijima opjevani Hrvat iz Goražda dobacio je samo do Doma naroda. Ali, polako, pred Hrvatima goraždanske provenijencije velika je budućnost.
A moj interes posljednjih dana sve više budi i potencijalni Hrvat, Sarajlija Amar Češljar, poznat u našem narodu i po glasovitoj doskočici: Tenkovi gaze, a Amar se češlja. Eno, i on je priznao da u familiji ima Hrvata. Što ćeš, našlo se… Nema, dakle, nikakve šanse da bi on slao tenkove u (zapadni) Mostar. Hej, na svojtu?! Hakiralo ga. Ili ga je pobrkalo. S Željkom Komšićem, naime. On je prema (zapadnom) Mostaru okretao mitraljeze. Što će, to mu je u mandatu.
Josip Vričko/Dnevnik.ba/ https://www.dnevnik.ba/Hrvatsko nebo