Uredništvo Hrvatskog neba: Sada bi valjda moralo biti i svima jasno da za Hrvate Herceg Bosne nema druge nego boriti se za treći (hrvatski) entitet.
Vrijeme:2 min, 57 sec
Kao što su i očekivali oni koji poznaju povijest političkog suživota Hrvata i Muslimana u BiH (a njih je u Hrvatskoj jako malo) , nasuprot političkoj volji 85 ili 90 posto Hrvata u Herceg-Bosni koji su svoj glas za hrvatskog člana Predsjedništva BiH dali predsjedniku HDZ-a BiH Draganu Čoviću – Bošnjaci su ponovno, iskoristili svoju brojčanu nadmoć te glasujući ne samo za bošnjačkog nego i za hrvatskog kandidata, svojim glasovima za tobože hrvatskog člana Predsjedništva koje bi trebalo predstavljati sva tri konstitutivna naroda izabrali Željka Komšića.
Znači čovjeka koji ne samo zastupa tobože ‘građansku’, što pak u višenacionalnoj državi kakva je BIH, znači unitarističku bošnjačku politiku, nego koji se drsko izruguje Hrvatima otvoreno priznajući da bi on ukinuo hrvatsku konstitutivnost, samo kad bi imao tu mogućnosti.
Ovaj čin Bošnjaka, nije bio iznenađenje nego je pače bio i očekivan za sve one (a njih je u Hrvatskoj malo) koji su pročitali 30-ak stranica Islamske deklaracije koju je 1970. napisao Alija Izetbegović osnivač Stranke demokratske akcije (SDA) kojoj je danas na čelu i s njom suvereno upravlja njegov sin Bakir, a jednako tako i za one rijetke Hrvate u Hrvatskoj koji su “pročitali” i prozreli tu deklarativno ‘građansku’ politiku jednog dijela Bošnjaka koji ideju “jedan čovjek – jedan glas” vide isključivo kao sredstvo uspostavljanja apsolutne dominacije Bošnjaka kao većinske nacije u BiH – sada bi valjda moralo biti i svima jasno da za Hrvate u BiH nema druge nego boriti se za treći (hrvatski) entitet.
Većina Hrvata u Herceg Bosni s gnušanjem gleda na one “daidže” među bosanskim Hrvatima koji su rado viđeni sugovornici na dalekovidnicama i mainstream medijima u Hrvatskoj, s gnušanjem gleda i na cijelu tzv. ljevicu u Hrvatskoj koja – bilo zbog svojeg političkog anacionalnog ideološkog slijepila, bilo zbog ljevici svojstvenog i inherentnog animoziteta prema hrvatstvu – podržava tu velikobošnjačku politiku koja teži ne samo istrebljenju Hrvata kao političkog naroda u BiH, nego i pretvaranju BIH u isključivo bošnjačku nacionalnu državu, što je opet put za njenu islamizaciju što je već spomenuta Islamske deklaracije Alije Izetbegović davno definirala kao politički cilj.
A također je jasno i zašto većina tih Hrvata duboko prezire i “ljutu” desnicu u Hrvatskoj, koja ništa pod kapom nebeskom ne razumije, ništa ne zna (jer ne čita, jer se ne obrazuje, čak uistinu i ne prati politička zbivanja) nego samo poput pjesmice papagajski ponavlja gluposti iz 19. stoljeća, bulazni o Starčeviću (misleći pri tome na Pavelića), o Hrvatskoj do Drine te povremeno ritualno mjeri ‘visinu kukuruza’.
O politici Hrvatske prema hrvatskom pitanju u BiH – više ne treba trošiti puno riječi. Dovoljno je samo primijetiti da se još od 2000 kada je sa sa “Barijevim amandmanima” krenuo proces dekonstituiranja Hrvata kao konstitutivnog naroda i degradiranje njihovih prava došlo do toga da nema niti jednog političara u Hrvatskoj, čak niti na toj famoznoj desnici, koji bi otvoreno i dosljedno zastupao nužnost ponovnog uspostavljanja hrvatskog entiteta u BiH.
A onih koji su podržavali preglasavanje Hrvata i na toj desnici je uvijek bilo. Dovoljno se podsjetiti potpore Danijela Srba tadašnjeg čelnika HSP-a Hrvatske HSP-u Đapić -Jurišić koji su u koaliciji bili s velikobošnjačkim ljevičarima Zlatka Lagumdžije.
Ako se nastavi ovakva politika Hrvatske prema Hrvatima BiH, ako se nastavi potpora Hrvatima Herceg Bosne davati samo oko izbora u Hrvatskoj kada političari redom dolaze u BiH dolaze da pokupe glasove od Hrvata Herceg Bosne a onda čitav mandat ne čine ništa, mogla bi Hrvatska granicu dijeliti s dvije nove države. Republikom Srpskom i Islamskom Bosnom.
Bez Hrvata
Istih onih Hrvata bez kojih suverene Hrvatske ne bi ni bilo…
Uredništvo Hrvatskog neba
