Kristijan Krkač: WHERE HAVE ALL THE FLOWERS GONE?

Već neko vrijeme primjećujem kako ljudi svoj prelazak na nov jedalački stil proglašavaju nečim u rasponu između novog Lebensforma i religijskog obraćenja. U najmanju ruku postaju novi ljudi ako ne i Übermenschen. No ako malo bolje pogledamo sve se svodi na promjenu prehrambenih navika sa žličicom Eristische Dialektik i nove Sprachspiel. Naime, za primjetiti je kako kad čovjek na prvi pogled naglo prijeđe na neku vrstu novih prehrambenih običaja, najčešće nekih koji isključuju meso, ne prestaje biti samo meso- nego i -žder, a ne postaje samo biljo- nego i -jed. Više ne ždere. Odjednom jede. Ne jede samo drugo. Bolji je čovjek. Napredniji.

S obzirom na činjenicu da su oko 20% ljudi vegetarijanci osobito je začudno kako nema izvješća o obraćenjima s biljojedstva na mesožderstvo (dakako, ima kultura u kojima se jede malo do ništa mesa, a postoji i abnormalan postotak siromašnih koji si meso ne mogu priuštiti). Za pretpostaviti je kako postoji skupina mladih koji su odgojeni u biljojednim obiteljima i sami su biljojedi. Također je za pretpostaviti kako neki od njih promijene jedalački stil u žderalački. No o tome nema vijesti. O tome se šuti.

Na Internetu se mogu pronaći popisi dijeta kojih ima između 100 i 200 vrsta. Među njima se nalaze i mnoge vegetarijanske. Povijesno vegetarijanizam je kao laktovegetarijanstvo religijski vezan uz načelo ne nanošenja patnje (Ahimsa) koji je većinski vezan uz hinduizam, sikhizam, đainizam i neke oblike budhizma. Suvremene vrste vegetarijanizma uključuju najmanje 5 čisto vegetarijanskih dijeta od voćnog do veganskog jedalačkog stila i najmanje 5 polu-vegeterijanskih dijeta. Vegetarijanstvo kao dijeta povijesno je stvar kulture, a suvremeno je stvar terapijski propisane dijete, borbe protiv vlastitih poremećaja, pomodnog stila hranjenja ili praktičnih konzekvenci vjerovanja u status ne-ljudskih životinja (ribe, plodovi mora, jaja, mlijeko i sl. stvar su prijepora među stilovima vegetarijanstva).

Kako god bilo, vegetarijanstvo je statistički najčešće prakticirano kao oblik dijete, a tome je tako zato što primjerice Hrvati kao i mnogi zapadnjaci previše sjede, premalo se kreću i uglavnom jedu nezdravu hranu. Zamisao o tome kako će promjena prehrambenih običaja, jer počinju se odjednom hraniti ne toliko zdravije koliko dijetalnije utjecati na to da manje sjede i da se više kreću naivna je. Temeljci humane biologije sugeriraju nam kako je u izostanku terapijski indiciranih dijeta za ljude najbolje jesti često, malo, toplo, sa žlicom i raznoliko u mjeri u kojoj je dostupno. U tom svjetlu zanimljivo je kako postoji malo do ništa izvještaja o tome kako su se neki vegetarijanci kao biljojedi obrati na mesožderstvo ili svejedstvo tim više što neka istraživanja sugeriraju kako se čak 84% biljojedaca vrati mesožderstvu.

Vicevi na račun vegetarijanaca, poput onog „Vegetarijanci svaki dan ubijaju milijarde nedužnih biljaka. Pomozite zaustaviti masakr.“, spojeni sa serioznim istraživanjima inteligencije i racionalnosti biljaka čine smrtonosni koktel koji nas vraća na početak priče i globalnu konspirativno-zavjereničku šutnju o vegetarijancima koji se obraćaju nazad na mesožderstvo. O tome je potrebno progovoriti javno i otvoreno. Netko treba stati u njihovu obranu. Takvi obraćenici nisu manje ljudi niti lošiji ljudi. Štoviše, ako se obrate na svejedstvo, možda su sasvim normalni ljudi kojima baš ništa ne nedostaje.

Kristijan Krkač/À Propos/https://kristiankrkac.wordpress.com/Hrvatsko nebo