Nikakve podvale Milijanu Brkiću ne će zaustaviti lustraciju SDP-a i dijela HDZ-a

Šteta što (bivši) komunisti ne vjeruju u Boga; trebali bi mu zahvaljivati što Hrvati imaju toliko kratku pamet i nisku razinu inteligencije da im se u izrazito kratkom vremenu mogu servirati izmišljena afera za aferom, politički „skandal“ za „skandalom“ ili diverzija za diverzijom, a sve po istoj shemi, istom obrascu, pa čak i s istim akterima.

Dolazak Tomislava Karamarka i Milijana Brkića na čelo HDZ-a značio je, u pravom smislu talijanskog „rinascere“, ponovni preporod Hrvatske demokratske zajednice, odnosno povratak ili, ako se baš hoće, nastavak politike koja je stala Tuđmanovom smrću a u potpunosti stopirana tzv. sanaderizacijom HDZ-a i države.

Suvereni, domoljubni i državotvorni HDZ ne odgovara nikomu, od (ondašnjeg) Washingtona preko (sadašnjeg) Berlina do (vazdašnjeg) Beograda, pa, kao što je Ivić Pašalić svojedobno, od strane osovine Sanader-Šeks-Glavaš, pokraden na unutarstranačkim izborima, Tomislav Karamarko i Milijan Brkić nisu dopustili isti scenarij, pa je duboka država, odnosno YUTA, morala pronaći drugi način za rušenje čelnih ljudi HDZ-a.

Posegnulo se za mladim partijskim snagama. Najstariji živući udbaš svih naših “naroda i narodnosti”, Josip Manolić, čak i u svojoj 94-oj godini, krenuo je u operaciju rušenja tadašnjeg vodstva HDZ-a na čelu s Karamarkom i Brkićem.

Počelo je objavljivanjem knjige „Vrana – oko istine“, koju je Manolić diktirao, a zapisivao je Zoran Kotnik, bivši agent SOA-e. Kotnikov otac, Josip Kotnik, Manolićev je dugogodišnji prijatelj i suradnik još iz doba dok su zajedno radili za OZNA-u. Nakon hrvatskog osamostaljenja, Manolić je bio glavni kadrovik obavještajnih i sigurnosnih službi. Ne treba posebno napominjati da se u tim resorima nitko nije mogao zaposliti ako nije bio „provjeren“ kadar, odnosno ako mu neki predak nije bio doušnik ili suradnik UDB-e ili KOS-a, t.j. visoko vojno „lice“ JNA.

Zoran Kotnik, uz takav pedigre, nije bio u stanju završiti pravni fakultet, čak ni u doba komunizma, što dovoljno govori o njegovim umnim te intelektualnim sposobnostima, no zato ga je „barba Joža“ zaposlio u ondašnjem SZUP-u početkom 90-ih godina, a ovaj se odužio, između ostaloga, preuzimanjem zasluga za pisanje spomenute knjige „Vrana – oko istine“, što je laž, jer je Kotnik, da se izrazimo živopisno, kao dijete za sobom po ulici užetom vukao lonac, misleći da vodi psa na povodcu.

Uglavnom, u tom klasičnom udbaško-literarnom uratku (kojem je ravna jedino Staljinova poezija), u javnost prvi put izlazi teza da je Tomislav Karamarko radio za UDB-u. Zbog gore spomenutih razloga, Kotnik je napustio SOA-u (zamislite, tako neperspektivan čovjek suženih umnih dosega je više od 2 desetljeća radio u obavještajnoj službi!), baš kad na njezinu čelu bijahu Karamarko i Brkić.

I gle, isti taj Zoran Kotnik 2015. godine daje intervju za „Nacional“ gdje tvrdi da je Milijan Brkić od njega zahtijevao lažiranje sigurnosnih provjera, a netom je prije toga, pod pseudonimom Alfred Morgan, Karamarka „prokazao“ kao udbaša, protiv kojeg bila pokrenuta udbina operacija pod kodnim nazivom “TRS”. Novinar bi trebao uzeti u obzir činjenicu da (ne)radnik otpušten zbog nesposobnosti ne će imati lijepih riječi, niti bilo kakve milosti, o svom bivšem šefu…

Uzgred, Zoran se Kotnik pohvalio (?!) u Glasu Koncila da je njegov tetak, Rifat Pašić, zaslužan za trovanje Alojzija Stepinca, kao i za brojne zločine u poraću ’45. godine. Dakle, ili je doista glup pa govori istinu, ili je stvarno glup pa laže!

Slika, međutim, još nije potpuna. Naime, zamjenica glavnog urednika „Nacionala“ je Orhidea Gaura Hodak, inače bliska vremešnom Joži Manoliću. Njihova je ljubav obostrana; Manolić daje svakakve poluistine (dao je dotičnoj intervju za „Nacional“ 2015. u kojem je otvoreno ustvrdio da je Tomislav Karamarko radio za UDB-u, kad je vidio da knjiga ne pomaže), što zlonamjernom novinaru uvijek dobro dođe, a Orhideica ga vozi iz Zagreba u Povile (tko je bio, znat će zašto se zove „aleja udbaša“) kraj Novog Vinodolskog ili na Krk, gura ga u kolicima i na drugi način pomaže „besmrtnom lažovu“. I tako fantastični trio funkcionira; Manolić kao mozak, Gaura Hodak kao „novinar“, a Kotnik kao onaj tko stupa pred kamere i reflektore, odnosno samovoljno pristajući biti korisni idiot.

Vratimo se, ipak, najnovijem medijskom udaru na Milijana Brkića i „aferu SMS“. Prije cca. mjesec dana, sastali su se aktualni šef SDP-a Davor Bernardić, Stjepan Mesić i Josip Manolić. Zaključili su da se Partija raspada i da treba poduzeti kontraudar. Kako neslužbeno doznajemo, upravo na tom sastanku dogovoreno je “lansiranje” pitoreskne afere SMS, kuma, vozača, Varge, Mamića, prostitutki, makroa… a kako stvari stoje, možda se pojave i zmajevi, vilenjaci, Kosovska bitka i ostale fantazmagorije.

Doduše, spomenuti partijski trojac ima i snažnu potporu unutar samoga HDZ-a, u kojem su mnogi svjesni da je Milijan Brkić glavni motor i pogon stranke te da do novih izbora može doći ako se on ustane na lijevu nogu. Duboka se država prevarila kad je mislila da će rušenjem, istini za volju popriličito nedoraslog, Karamarka uništiti HDZ; prekasno su shvatili tko u biti vodi stranku, tko ima potporu članstva i tko ima kontrolu stranačkih organizacija na terenu.

Nadalje, nejasno je kako krivotvorenje SMS-a može biti kazneno djelo? Ako SMS poruka nije dokaz ili isprava u nekakvom formalnom, sudskom ili upravnom postupku, pod koje točno kazneno djelo spada krivotvorenje SMS poruke?

Novinarka Maja Sever je prije koji tjedan krivotvorila Sirijca i njegovu nepostojeću nestalu kćer pa nije u istražnom zatvoru, a da ne govorimo o svakodnevnim fake, lažnim, odnosno krivotvorenim vijestima koje se plasiraju putem medija. Možda bi Vargina obrana trebala glasiti da je postupao u svojstvu novinara pa mu ne gine nagrada HND-a…

A kako tek vozač može odati službenu tajnu? Koliko troši ministrov BMW, jesu li oprana stakla, radi li desni žmigavac – sve su to pitanja za koja se strani obavještajci ubijaju – i sad je eto, Tolušićev vozač to nekomu otkrio. Čekaj malo, Manolić zaista jest Broj 1, jer ovo su gluposti koje zasjenjuju čak i Alana Forda i grupu TNT.

I sad je navodno i Milijan Brkić upleten! 02. listopada 2018. godine „Nacional“ piše: „Nacional donosi najvažnije dijelove intervjua bivšeg agenta SOA-e Zorana Kotnika koji je još 2015. teško optužio Milijana Brkića za falsificiranje službenih dokumenata i zapošljavanje podobnih kadrova.“ Dakle, i sami priznaju da se radi o reciklaži. Sad su mu i rodnu kuću u Hercegovini našli, izgrađenu 60-ih godina, da nema potrebne papire. Da, to je vijest za medije, nema što. O sancta simplicitas…

Valja naposljetku, razjasniti zašto se sve ovo događa. Prije svega, Andrej Plenković se jako boji prosvjeda u Vukovaru (da je pravi političar, pojavio bi se osobno na prosvjedu i sudjelovao u njemu te hametice dobio sljedeće izbore), no isto tako, ovime se zasjenjuju izbori u Bosni i Hercegovini, te se tako troši snaga kojom bi se moglo poduprijeti i osnažiti Hrvate u BiH, odnosno najvažniji hrvatski nacionalni interes.

Također, svi pomalo uviđaju da je Plenković i njegova briselska bojna jedna samo prolazna faza. HDZ je preživio Ivu Sanadera pa će i Andreja Plenkovića, tim više što ovaj puca na visoke dužnosti u Europskoj komisiji te mu stranka i država služe samo kao odskočna daska. Većina pomalo shvaća da je Plenković na odlasku, poput Karamarka, a Milijan Brkić ostaje, i HDZ će, nakon što izabere novo vodstvo, ponovno postati državotvoran, a toga se “duboka država”, odnosno Yuta, najviše boje. Ako ih je bilo strah dok su bili na vlasti za vrijeme Zorana Milanovića, onda su sada prestravljeni.

U bivšoj se državi drugove kumuniste najviše lomio pitanjem: „Tito ili Partija?“ Bravar je crk’o, a crkava i Partija. Dugovječnost je, kako vidimo, i blagoslov i prokletstvo. Možemo samo zamišljati kako se „naš“ Jožek osjeća znajući da će nadživjeti ono za što se cijeli život borio.

Na koncu, nikakve podvale Milijanu Brkiću ne će zaustaviti lustraciju SDP-a u cjelini i dijela HDZ-a, baš onog Manolićevog, Mesićevog, Šeksovog, Božinovićevog…

Tko u to ne vjeruje, neka se samo malo strpi…

Josip Gajski

HRsvijet.net/ http://www.hrsvijet.net/Hrvatsko nebo