SNV je izvjestilo kako je M. Pupovac napadnut hranom i kako je osjetio udarac. Kad se bolje prouči priopćenje proizlazi kako je gađan i pogođen s nekoliko komada hrane. Može se gađati, pogoditi i biti pogođen voćem, povrćem i dakako hranom, ali kako se napada i biva napadnutim hranom? Možda se  može napasti hranom poput mamutovog buta ili barem morskog psa od recimo 10kg pri čemu bi se takav komad hrane mogao izjednačiti s hladnim oružjem, ali gađanje Zagrebačkim odreskom, jetricama na luku sa žgancima, tanjurom goveđe juhe, prženim lignjama, gavunima ili ne daj Bože rižotom od plodova mora teško da može biti napad. Odgovor na pitanje kako se osjeća udarac kao posljedica napada npr. porcijom prženih liganja prepustimo najboljim tuzemnim kriminalistima, jer teško je suspregnuti suze u ovakvom trenutku krajnjeg barbarizma dok mnogi Hrvati gladuju.

Gađanje voćem i povrćem izražavanje je prosvjeda protiv koga ili čega i teško da se može držati napadom osim ako tko ne istovari recimo par tona trulih rajčica na koga. Također, gađanje hranom je izražavanje prosvjeda drugim sredstvom i teško da se može držati napadom osim ako tko na koga ne baci recimo cijelog pečenog odojka, janje, morskog psa ili ga ne napadne recimo pečenim kitovim rebrom. O tome kako se hrana sastojala od komada koji su bili manji i mekši i komada koji su bili krupniji i krući koji su se odbili od tijela dok su se prvi zadržali na odjeći ne treba ništa dodavati nego nadati se kako će forenzičari utvrditi masu, brzinu, preciznost, moment sile, kut elevacije i ostalo kako bi se utvrdilo nije li možda navedeni bio ne samo gađan nego napadnut i prekomjerno granatiran hranom iz ribljeg restorana. Neka gospodin Kliještić, Kalamarko i Plankton izvole raditi svoj posao.

Kristijan Krkač/À Propos/ /Hrvatsko nebo