Na djelu je krađa hrvatskih političkih stranaka i obezvređivanje Domovinskog rata

Da bi se ustanovilo potonuće i nestajanje hrvatskih političkih stranaka, dovoljan je samo kratak pogled unatrag dvadesetak godina. Ne mora nam najprije pasti na pamet HSLS, jer razvidan je uzrok propasti i nestanka te nekad velike i po mnogočemu prve hrvatske stranke moderne Hrvatske koja je na izborina 1992. uzela 17,71% glasova za Hrvatski sabor da bi 2003. taj postotak iznosio 1,32.

Nepoznanica ostaje motiv zašto je to učinjeno. Onog trenutka kad je Dražen Budiša kao hrvatski državotvorni nacionalist omogućio Ivici Račanu, svome egzekutoru i politčkom neprijatelju, pobjedu na parlamentarnim izborima 2000., počeo je ubrzani i posve otvoreni proces restauracije komunizma u Hrvatskoj, koji traje do danas.

Izjednačavanje agresora i žrtve na području Republike Hrvatske, guranje u zaborav velikosrpske agresije, kao i ignoriranje pobjede u Domovinskom ratu postali su temeljni kamen, odnosno ključni refren svih antihrvatskih koalicija. To je bio toliko velik politički gaf HSLS-a i dokaz da su hrvatski intelektualisti poput Dražena Budiše samo ambiciozni, potkupjivi i bez osjećaja za realnu politiku, a ideja hrvatske države smještena je u okvirima federacije „južnoslovjenstva“. Možda su neki, poput Vlade Gotovca, dobri govornici, ali uzaludni pjesnici velike taštine i onda sva sila hrvatskih nadripolitičara poput Joza Radoša, Bože Kovačevića, Gorana Granića… do današnjeg Darinka Kosora, završenog srednjoškolca i juniorskog partijskog predsjednika u bivšoj državi.

Zapravo je krađa stranaka počela još ranije, kad je Ante Đapić 1993. oteo Dobroslavu Paragi HSP i toliko je uništio da danas od nje nije ostao kamen na kamenu. A danas kad u Hrvatskoj desnica traži svoj okvir i artikulaciju, opet se pojavljuje stari Ante Đapić, kako bi kao “iskusni operativac” na licu mjesta kontrolirao „desne procese“.

Krešo Beljak, zvani „Panasonic“, dobro je shvatio što se od njega očekuje već od prvog dana kako je ugrađen u Hrvatsku seljačku stranku. Trebalo mu je nešto vremena da otjera stare HSS-ovce i uspostavi komunističku tiraniju malog vođe u nekada Radićevoj a danas neznatnoj političkoj strančici.

Nekada moćna Radićeva stranka danas životari na besperspektivnoj razini četiri-pet saborska mandata, do kojih su došli temeljem pakta sa SDP-om. Na sljedećim izborima neće izboriti ni toliko, jer pod imenom HSS-a neće preći ni izborni prag. „Panasonic“-u je bio cilj utrnuti stranku, to je i učinio. Zašto i po čijem nalogu?

Klijentelistički HNS Vesni je Pusić ukrao prevrtljivi pragmatik Ivan Vrdoljak. Stranka koja se sve vrijeme hrvatske neovisnosti šlepala uz Savku i Tripala, spavala na lovorikama „Hrvatskog proljeća“ te uspješno prodavala hrvatsku samostalnost i građanske manire – ali uvijek unutar nekakve Jugoslavije, „regijona“ i unutar socijalističkog društvenog uređenja – političkom je intrigom ukradena Vesni Pusić i Radovanu Čačiću. Zašto i po čijem nalogu?

Boljševička frakcija SDP-a od prvog dana legitimne pobjede na unutarstranačim izborima sapuna dasku svome predsjedniku Davoru Bernardiću. Partijci udbaškog kontinuiteta i korisnici YUTA-inog novca ne mire se s činjenicom da predsjednik Bero nije jedan od njih, konkretno Ranko Ostojić, čovjek partijskog kontinuiteta i dio YUTA-ine „omerte“. Na čelo SDP-a izabran je „krivi čovjek“, Davor Bernardić nije upućen u stare udbaško-komunističke tajne, partijski novac i zlato, tajne koje ne smiju nikada izaći u javnost. I zato mu se ne smije nikad do kraja vjerovati i za „omeru“ sumnjiva je osoba i neprovjeren drug. To je razlog zašto se pred tim istim očima javnosti odvija drama uličarskog smjenjivanja Davora Bernardića i pokušaj krađe SDP-a. Legalno izabrani predsjednika stranke skidaju crveni fašisti. Zašto i po čijem nalogu?

Andrej Plenković i uvijek isti hdzovski prevrtljivci predvođeni Gordanom Jandrokovićem ukrali su HDZ svima koji su stvarali tu hrvatsku državotvornu stranku. Oteli su HDZ svima koji su obranili Hrvatsku od srpsko-srbijanske agresije i vratili Hrvatsku u krilo Europe. Zašto i po čijem nalogu?

Tko je osmislio i proveo nestanak HSP-a, HSLS-a, HSS-a, SDP-a, HNS-a i izvorno osmišljenog HDZ-a i tko je još preostao: Pupovčevi Srbi i harlekini poput Živog zida i Glasa prerušeni u klaunove? U isto to vrijeme pozicija Pupovčeva SDS-a sve više jača, Pupovčevu suverenost među srpskom manjinom nitko nije ukrao, njega sve vlade RH čuvaju i njeguju. Bastion četništva od samog je početka ostao nedodirnut. Zašto i po čijem nalogu?

Republika Hrvatska je ostala bez političkih stranaka, tzv. velika koalicija je nadmašena, crno-crvena koalicija postaje sivo-sivkasta. Ostale su samo stranačke skraćenice bez političkog predznaka, bez značaja i političkog svjetonazora, bez boje mirisa i okusa. Posve je svejedno kako se one više zovu, sve su iste i jednake – zapravo ih nema. Postoji samo jedna nit koja se uočava pogledom u prošlost i onda uvijek približni likovi izranjaju iz svih situacija. To nije slučajno. Sve te stranke funkcioniraju na jednak način, kao nekakva politička lutrija za naivna biračka tijela: Birači glasuju nadajući se velikom zgoditku i godinama tako žive iz tjedan u tjedan? Hrvatski politički bingo (HPB) pokrio bi sve tzv. političke opcije od HDZ-a do nestalog HSP-a i HSLS-a.

Što je zajedničko Krešimiru Beljaku, sitnom provalniku, lažnom ustaši Antu Đapiću, Ivanu Vrdoljaku vlasniku fotokopirnice, partijskom tvrdolinijašu Ranku Ostojiću i Andreju Plenkoviću, osim da su to osobe bez građanske profesije. Da nema politike i političkog uhljebljenja tko bi ih i za koje poslove angažirao, što uopće znaju raditi i umiju li proizvesti višak vrijednost iz kojeg bi alimentirali svoju plaću?

Urota je preteška i pogrešna riječ, ali je prilično jasno da se „u ime europskih vrijednosti“ političke vode usmjeruju u jedno korito koje vodi u Bruxelles. Kao što se prije išlo po mišljenje u Beograd sada se ide u Bruxelles. Ali ipak ne svi! Sve se to događa pod budnim okom i pod redateljskom palicom duboke države”, odnosno partijske nomenklature okupljene oko YUTA-ina kapitala. Zato je selektivni odabir političke nakaznosti, poveznica koja dodiruje spomenute kradljivce političkih stranaka i YUTA-ine vlasnike računa.

Je li u potonuću hrvatske političke scene spas predsjednica Kolinda Grabar Kitarović vidjet će se (ne)imeovanjem Joška Para za veleposlanika Republike Hrvatske u Belgiju. Drugi pokazatelj bit će opstrukcija resornih ministarstava na gradnju LNG terminala u Omišlju i kako će se hrvatska Predsjednica postaviti prema Vladi.

To je već dovoljno da se uoče samoupravni sotonizam i komunistički tvrdolinijaši preodjeveni u građanska lica, a onda je na Predsjednici da vidi što joj se s državom događa i što ona, od naroda neposredno izabrana Predsjednica, može i smije učiniti?

Jer ako ništa ne učini, može joj se dogoditi da joj uvijek isti kradljivci otmu državu. Ne za ovoga mandata, ali na sljedećim predsjedničkim izborima svim će silama i nečasnostima jurišati na Pantovčak.

L.C./HRSvijet.net/http://www.hrsvijet.net/Hrvatsko nebo