HRVATI STRIJELJANI NA BIKOŠIMA Lokaciju masovne grobnice još se krije, zločinci nisu izvedeni pred lice pravde

Više od četvrt stoljeća prošlo je od stravičnog zločina koji su nad hrvatskim zarobljenicima u selu Bikoši iznad Travnika počinili pripadnici tzv. Armije BiH s pripadnicima zloglasnog odreda “El Mudžahid”. Isto toliko traje potraga za tijelima Hrvata okrutno pobijenih 8. lipnja 1993. godine, piše Večernji list BiH.

Tek djelomični smiraj obiteljima donosi početkom ovoga tjedna, po nalogu Tužiteljstva Srednjobosanske županije, identifikacija dijelova tijela ekshumiranih na lokaciji Bikoši, obavljena na groblju Prahulje u Travniku. DNK metodom identificirano je 17 žrtava, s tim da ni jedno tijelo nije kompletno, što potvrđuje nastojanja počinitelja i nalogodavaca prenošenjem tijela u više navrata pod svaku cijenu prikriti zločin. Obitelji žrtava nisu skrivale razočaranje jer kompletnih tijela ni dalje nema, a vrlo emotivno reagirale su i na činjenicu da je u službenim zapisnicima navedeno kako je riječ o “stradalima na Bikošima”. Tražili su da se opis promijeni u “strijeljani na Bikošima”.

Nenad Pušelja imao je 14 godina kada je izgubio brata Predraga koji je strijeljan kada je imao 21 godinu. – Nađen je dio tijela od koljena prema stopalima, lijeva nadlaktica i dio lubanje. To ćemo i pokopati, ali i dalje tražimo ostatak tijela. Raznosili su ga s ostalima na više mjesta tijekom svih ovih godina – kazao je Pušelja. Mironija Janković je 8. lipnja 1993. izgubila sina i supruga, Dalibora i Stipu Jankovića. Dalibor je strijeljan u dobi od 19 godina, a po mišljenju ove majke i supruge, identifikacija dijelova tijela probudila je nadu kako bi se kompletna tijela mogla pronaći, ali ne i vjere u institucije BiH koje 25 godina poslije nisu procesuirale odgovorne za taj stravični zločin, strijeljanje zarobljenih hrvatskih civila i branitelja. Uz Predraga Pušelju te Dalibora i Stipu Jankovića, identificirani su i dijelovi tijela Mije ili Jakova Tavića, Ive Balte, Franje Pušelja, Bojana ili Davora Baraća, Ive Volića, Luke Balte, Gorana Bobaša, Ante Matića, Nike Bobaša, Ante, Joze i Nikice Balte te Slavka, Nike i Srećka Bobaša.

Inače, nastojanja da se zločin u Bikošima prikrije na trenutke su prelazila u izrugivanje žrtvama jer su nakon dojava o lokacijama s tijelima podmetane ovčje kosti. Potraga za žrtvama se nastavlja, kažu nam predstavnici travničkih udruga proisteklih iz Domovinskog rata. – U razmjenama tijekom samih sukoba dobili smo nekoliko tijela, ali masovna grobnica je od prvog dana skrivana u cilju da se nikad ne dokaže ratni zločin nad Hrvatima – kazao je Žarko Jandrić, predsjednik travničke HVIDR-e. Naglasio je kako se još uvijek traga za tijelima 22 od ukupno 39 žrtava strijeljanih u Bikošima.

– Nakon što smo nakon 25 godina imali prvu službenu identifikaciju te utvrdili komu pripadaju dijelovi tijela 17 žrtava, za tri nemamo ništa, a još uvijek tragamo za 22 nestale osobe s ovoga područja. Iako je zločin preživjelo ukupno osam osoba, od kojih ih je šest još uvijek živo, za zločin nad Hrvatima u Bikošima još nitko nije odgovarao – kazao je Jandrić.

U postupcima vođenim pred Haaškim sudom u predmetima protiv Envera Hadžihasanovića, zapovjednika 3. korpusa tzv. Armije BiH, Sudsko je vijeće u pravomoćnoj presudi utvrdilo kako su zločin na Bikošima počinili pripadnici odreda “El Mudžahid”, ali da nisu bili pod kontrolom ni samog Hadžihasanovića, a ni 3. korpusa tzv. Armije BiH.

Strijeljanje Hrvata na Bikošima bilo je i dijelom optužnice protiv Rasima Delića, načelnika Glavnog stožera tzv. Armije BiH. Haaški je sud Delića oslobodio odgovornosti za Bikoše jer je on načelnik GVS tzv. Armije BiH postao tek u večernjim satima, a zločin na Bikošima se, prema njihovim navodima, dogodio u jutarnjim satima iako je u presudi protiv Hadžihasanovića, u dijelu koji se odnosi na Bikoše, navedeno kako se zločin dogodio u kasnim popodnevnim satima. Na taj način žrtvama se narugao i Haaški sud.

hms.ba/ http://hms.ba/Hrvatsko nebo