Kršćanska razmišljanja Katica Kiš: Radost i žalost

Radost

„Rekoh vam ovo, da moja radost bude s vama i da vaša radost bude potpuna. Ovo je moja zapovijed: Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio“. Iv 15, 11-12

„Ali ne radujete se što vam se duhovi pokoravaju, nego radujte se što su vam imena zapisana na nebesima.“ Lk 10,20

Radost je uzvišeno duševno stanje kad ljudska duša treperi, svijetli i uzdiže se u sveopćem osjećaju sreće, slobode, veselja i ljubavi.

Ta radost nastaje onda kada je:

Uzvraćena ljubav i harmonija u zajedništvu

Stvaranje i nastanak novog ljudskog života

Uspjeh u radu i životu

Priznanje za uspješan rad

Veselica u zajedništvu s prijateljima

Materijalni iznenadni dobitak

Odmor i uživanje poslije napornog rada

Darivanje i pomoć potrebitima

Čista savjest

Vjera u Boga i spasenje duše po Isusu Kristu

Kad čovjek dozvoli duhu i mislima da vladaju tijelom, te slijedi i drži božji zakon, bit će trajno sretan i radostan, jer osnovica i izvor radosti je ljudska duša s Bogom i u Bogu.

Čovjekova upućenost na zajedništvo s drugim ljudima je put ka ostvarivanju uspješnog i radosnog života.

„Temeljni zakon života je radost; misli na uspjeh i bit ćeš uspješan, misli na sreću i bit ćeš sretan, misli na zdravlje i bit ćeš zdrav; tvoj život je proizvod tvojih misli – misli imaju snagu ostvarivanja.“
A. Schopenhauer

Kad bi čovjek bio sam na svijetu, ne bi mogao dijeliti sreću, koja tek kad se podijeli – raste. Isto tako je vrlo važno zajedništvo s Bogom i Isusom Kristom. Ako je čovjek povezan s Bogom, neće nikad imati osjećaj samoće i napuštenosti, pa makar ga svi ljudi napustili. Vjera u Boga i njegovu svemoć, ljubav i spasenje, pruža čovjeku neslućenu radost koju ovaj svijet ne može pružiti, jer radost ima svoj izvor u ljudskoj duši. Kada je čovjek sretan i radostan želi to podijeliti s drugim ljudima. Radost je ulaznica za: dobro zdravlje, čilost, živahnost, milinu, dragost, ponesenost, ushit, sreću, oduševljenje, zadovoljstvo, vedrinu, vjeru u budućnost, blaženstvo…

„Sva radost tvoja neka bude Jahve: On će ispuniti želje tvoga srca!“ Ps 37,4

Pravi, vjerni, kršćanin ne bi trebao biti tužan i nesretan, jer ima sretnu budućnost, ispunjen život i vjeru koja sve to nosi, pa makar se sve oko njega srušilo u prah. On ima nepomućeno pouzdanje u Boga, njegovu ljubav i svemoć.
Prvi kršćani su, u rimskim arenama, išli pjevajući u smrt radi kršćanske vjere, jer su vjerovali da ih na drugoj strani življenja očekuje njihov spasitelj Isus Krist.

„Tako dakle i vi: sad ste u žalosti, no ja ću vas opet vidjeti i srce će vam se radovati i radosti vaše nitko vam uzeti neće.“  Iv 16,22

„A Bog, izvor nade, neka vam dadne potpunu radost i mir u vjeri, da napredujete u nadi snagom Duha Svetoga.“ Rim 15,13

Žalost

„A kad su se skupili u Galileji, reče im Isus: Sin čovječji ima biti predan ljudima u ruke i ubit će ga, ali on će treći dan uskrsnuti. I ožaloste se silno.“ Mt 17, 22-23

„Zaista, zaista kažem vam: vi ćete plakati i jaukati, a svijet će se veseliti. Vi ćete se žalostiti, ali žalost će se vaša okrenuti u radost.“ Iv 16,20

Žalost je jedno teško i bolno stanje ljudske duše koja pati i nalazi se na samom dnu življenja, bez vjere i nade u budućnost, bez tračka svjetlosti i topline, bespomoćno sama i ostavljena u svojoj patnji. Žalost je reakcija i odgovor ljudske duše na gubitak nekoga i nečega, tko je bio objektom vezanosti i zajedništva. Ona ima stoga fizičku, socijalnu i filozofsku dimenziju. Glavni razlog ovog bespomoćnog stanja je pomanjkanje vjere u sebe i svoje bližnje. Čovjek je tjelesno i duševno slab i nepostojan, te ga lako i brzo mogu okupirati i prevariti zle sile tame, koje mu oduzimaju posljednji tračak nade, pogotovo ako je čovjek vrlo vezan za ovozemaljski život i ljudsku blizinu.

Žalost nastaje kad je u pitanju:

Smrt voljene osobe

Rastanak s voljenom osobom

Nesreća i bolest

Neuspjeh u životu i radu

Neprihvaćanje od bližnjih

Samoća i odvojenost od voljenih osoba

Materijalni gubici

Učinjena i doživljena nepravda i prevara

Propusti i mizantropija

Strah i egoizam

Grižnja savjesti

Nevjera, ateizam

Žalost uzrokuje i pospješava svaku vrstu bolesti: melakoliju, beznađe, usamljenost, utučenost, neaktivnost, plač, depresiju, duhovnu mlitavost, sumnju, brigu, srdžbu…

Dok ateisti, u ovakvoj teškoj situaciji, bježe od sebe i svijeta, (često uzrokovana samoubistva) pravi kršćanin i u žalosti pronalazi izlaz i svjetao trag iz ovog teškog stanja, jer ima povjerenja u Boga, njegovu ljubav, milosrđe i svemoć. Bog može čak i uzroke žalosti pretvoriti u blagoslov i radost za svoje vjernike.

Potrebno je samo vjerovati u spasitelja Isusa Krista, radikalnim pokajanjem i slijediti ga po novim standardima, te tako započeti novi život.

Kad ti se svijet sruši
i plač te guši, guši
sklopi ruke i moli
baš kad najviše boli.
I kad ti je teško
sklopi ruke i moli
nasmješi se,
jer Bog te voli.
(K. Lukačević)

„Ako si žalostan, započni ljubiti (Boga i bližnjega) i odmah ćeš se osjećati bolje.“
Petar Roseger

„Kad si došao na ovaj svijet, ti si plakao, a svi oko tebe su se radovali; učini tako da, kad budeš napuštao ovaj svijet svi plaču, a ti se jedini smješkaš.“
Lav Tolstoj

Katica Kiš/Hrvatsko nebo