PRIČE IZ DIJASPORE KATICE KIŠ: Danica iz Cerne

Vrijeme:2 min, 35 sec

 

Kad je Hrvatska postala članicom Evropske unije 2013. godine, mnogi Hrvati i Hrvatice su nahrupili u Njemačku, u potrazi za boljim i sretnijim životom. Tada više nisu bili potrebni unaprijed radni dokumenti Hrvatima, kao dozvola boravka i dozvola rada. Potrebno je samo naći radno mjesto i stan, a sve ostalo bi se brzo riješilo.

Tako se i Danica iz Cerne uputila u 52. godini u Njemačku, jer u Slavoniji nažalost nije mogla dobiti više nikakav posao, kako bi zaradila ono najpotrebnije za život. Žalosno je to za našu politiku i za naš državni sustav, kada ne može u tako bogatoj Slavoniji zaposliti svoj narod. Saznala sam da mladi ljudi, razni stručnjaci, programireri, inžinjeri, vozači, medicinske sestre, a i stručni liječnici, masovno napuštaju Slavoniju i odlaze u zemlje Zapadne Evrope, pa čak i u Kanadu i Australiju. Potrebno je nekad po tri autobusa koji voze dnevno iz Osijeka na Zapad – u Njemačku.

Danica je u početku radila na raznim mjestima, čistila, spremala tuđe stanove, dok nije dobila uredne dokumente za radno mjesto. Ubrzo se zaposlila kao blagajnica na jednoj benzinskoj pumpi „Shell“ na Saarstrasse u Mainzu. Poslovođa joj je ubrzo rekao da treba raditi u smjenama, pa i noćnu smjenu, što je Danica i prihvatila.

Jedne kobne noći dok je radila noćnu smjenu, oko dva sata po ponoći, najednom su u prodajni prostor „Shell“-a upala dvojica maskiranih razbojnika, naoružani pištoljima, te ju je jedan grubo stjerao u kut iza pulta, zaprijetivši joj pištoljem. Danica je u silnom strahu gledala kako drugi razbojnik otvara blagajnu benzinske pumpe i trpa u džepove ono malo gotovine što je tu bilo. Potom su pokupili nešto cigareta i na brzinu se izgubili kroz zadnja vrata prostorije. Danica se sva sledila od straha, zahvalna Bogu što je preživjela i skrila se potom automatski u malu prostoriju pokraj prodajnog prostora. Netom malo kasnije u prodajnu prostoriju ušao je jedan pješak i vidjevši da nikoga nema, nazvao je policiju koja je ubrzo stigla, te obavila uviđaj. Danica u smrtnom strahu i sva u šoku jedva je ispričala policajcima što se tu dogodilo. Još do dana današnjega policija nije pronašla razbojnike.

Danica je od tog vremena postala psihički bolesna i vrlo labilna, jer se bojala svega i svačega, a najviše oružja. Slijedile su nebrojene posjete liječnicima, psiholozima i psihijatrima. Duševno pati još i danas, jer ne može zaboraviti opasnu prijetnju oružjem, te ima osjećaj da joj je pištolj još i danas uperen u glavu. Više ne smije raditi noćnu smjenu, te je napustila ovaj posao. Došla je u Njemačku kako bi imala bolji i sigurniji život, a našla nemir, strah i bolest.

No, ima netko tko može i hoće izliječiti naše tijelo i dušu. To je naš Spasitelj Isus Krist, koji je rekao:

„Ne bojte se! U svijetu imate muku, ali hrabri budite – ja sam pobijedio svijet“.

Trebamo ga samo iskreno i toplo zamoliti za pomoć.

Recimo mu sve ono što nas muči i nadilazi našu snagu, te će On pomoći, ispuniti mirom naše nemirno srce i uliti u njega čvrstinu, postojanost i nadu u bolji život i bolju budućnost.

 

Katica Kiš/Hrvatsko nebo