Ilija Vincetić: Od 2000.godine smo u slobodnom padu. Postoji li, uopće, dno?

Vrijeme:1 min, 31 sec

 

Slušajući jutros bombardiranje sigurnosnih “stručnjaka” tipa Vlatka Cvrtile i “političkih analitičara” svih mogućih profila, a glede zadnjeg ispada Aleksandra Vučića prigodom posjeta Kosovu, pade mi na pamet “vic” iz vremena socijalističke utopije o Jugoslaviji kao naprednoj inačici socijalizma, a kojim se željelo narugati Bugarskoj kao “tamnoj strani” te “sjajne medalje”.

Vic je govorio o bugarskoj vremenskoj prognozi, otprilike ovako:

-“Dragi gledatelji, jučer je bilo lijepo, sunčano i toplo vrijememe. Temperatura je bila ugodnih 28 stupnjeva. Puhao je blagi povjetarac.

I tako, do u detalje.

Kakvo vrijeme će biti danas, naša meteorološka služba će vas, najpodrobnije, izvijestiti… već sutra”!!

Upravo tako nas “prosvjetljuju” politički analitičari, sigurnosni stručnjaci, eksperti u području međunarodnih odnosa. Gafovi, propusti, grijesi političara (Predsjednica, Predsjednik Vlade) u tom svjetlu, izgledaju… sićušni.

Puno sam pisao o problemu nepostojanja sigurnosne politike. O kozmetičkoj farsi u režiji Predsjednice i Damira Krstičevića koja nam je uspješno prodana kao “Strategija domovinske sigurnosti”.

http://hrvatskonebo.com/hrvatskonebo/2016/11/04/ilija-vincetic-prorocanstvo-sigurnosna-politika-rh-u-svjetlu-aktualnih-dogadaja/

Aleksandar Vučić samo personalizira kontinuitet velikosrpskog projekta, pragmatiziranog do granice koja osigurava preživljavanje strateške ideje u novim uvjetima, prilagođene ekonomskim potencijalima, međunarodnom odnosu snaga… Na operativnoj razini (tamo gdje je to moguće) provodi “nasilno izviđanje” snagama okupljenim oko Milorada Pupovca, i što je najzanimljivije, sredstvima iz proračuna Republike Hrvatske.

U međuvremenu, najjače političke stranke i Hrvatskoj se bave unutarnjim ratovima (do istrjebljenja) intelektualci šute (dragovoljno ili su ušutkani), demokracija se ubija (referendumi, odstrjel onih koji se usude misliti), provodi se brutalna odmazda prema “marginalcima” koji se usude progovoriti, potpuna kontrola medija, instrumentaliziranje DORH-a, sudstva, policije.

Vraćamo se definiciji države kao “aparatu sile i prinude”, kriminalcima dajemo “u dotu” znanost i obrazovanje!!

1300 braniteljskih udruga šuti?

Jesu li baš svi prodali dušu?

Od 2000.godine smo u slobodnom padu. Postoji li, uopće, dno?

 

Ilija Vincetić/Hrvatsko nebo