Pred Hrvatskim saborom uskoro bi se trebala naći Deklaracija o položaju Hrvata u BiH kojom se traži jednakopravnost sunarodnjaka

Pred aktualnom HDZ-ovom vlašću nalazi se jedan od najvrućih političkih krumpira s kojim imaju prigodu pokazati imaju li u sebi makar trunke suverenizma ili se pak radi tek o društvu Andreja od Bruxellesa kojemu su važnije međunarodne ocjene nego strateški interesi države, uloga i položaj vlastitoga naroda. Naime, na jesenskome zasjedanju Sabora trebala bi se pojaviti Deklaracija o položaju Hrvata u BiH i europskome putu ove zemlje u kojoj se eksplicitno od Vlade u Zagrebu traži da izvijesti sve važne međunarodne adrese, uključujući SAD, EU, UN … o ugrožavanju i minoriziranju sunarodnjaka u Bosni i Hercegovini koji se od konstitutivnoga naroda s jednakim pravima kao Bošnjaci i Srbi nastoje pretvoriti u manjinu, što bi bilo pogubno. Ovaj je prijedlog jednoglasno prihvaćen u Odboru za Hrvate izvan Hrvatske, a u njemu su i SDP-ov Joško Klisović, mostovac Božo Petrov ili pak zamjenik predsjednika HDZ-a Milijan Brkić. Predsjeda mu Božo Ljubić, čija je ranija ustavna apelacija iz 2014. u Bosni i Hercegovini o izmjenama Izbornoga zakona pokazala radikalnu odbojnost ponajprije bošnjačke strane da Hrvati budu jednakopravni u toj zemlji s isticanjem jasnih zahtjeva da ih se politički eliminira. Na žalost, u dobrome dijelu takav stav zauzela je američka i njemačka administracija, a opasnost je najveća ususret općih parlamentarnih izbora koji se održavaju 7. listopada i na kojima Bošnjaci najavljuju da će ponovno Hrvatima nasilno nametnuti hrvatskoga člana BiH Predsjedništva, ali i vlast u Federaciji BiH te ih baciti na konopce.

Podržali SDP i oporba

Pozivajući se na niz međunarodnih dokumenata kojim je uspostavljena današnja Bosna i Hercegovina od Washingtonskoga i Daytonskoga mirovnog sporazuma kojima je Hrvatska odreda bila potpisnik, u dokumentu se upozorava kako su ti mirovni sporazumi intervencijama međunarodnih i domaćih dužnosnika Bošnjaka i Srba mijenjani na štetu Hrvata. Također se Plenkovića i društvo podsjeća i na to kako je upravo zahvaljujući njegovim intervencijama u rezolucijama i izvješćima Europskoga parlamenta u kojima se ‘naglašava važnost odluke Ustavnoga suda o načelu konstitutivnosti i ravnopravnosti triju konstitutivnih naroda da izaberu svoje zakonite političke predstavnike na temelju opravdane i razmjerne zastupljenosti u Domu naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine’, te poziva na uspostavu i provedbu načela ‘federalizma, decentralizacije i legitimnoga zastupanja’, a što u biti znači izmjene Ustava zemlje i Izbornoga zakona kako bi sva tri naroda imala jednaka prava. Na sramežljiv način Zagreb bi podupro inicijativu za preustroj BiH. Hrvatski tjednik u posjedu je prijedloga deklaracije oko kojega nije imao ništa protiv SDP niti oporba. Kao prvu zadaću vlastima u Zagrebu stavlja se uvjetovanje procesa europskih integracija BiH s ustavnom reformom.

U tome smislu deklaracija daje zadaću Vladi Republike Hrvatske, kao potpisnici i jamcu Washingtonskoga i Daytonskoga sporazuma te članici Vijeća za implementaciju mira u BiH da ‘izvijesti Vijeće sigurnosti UN i članice Upravnoga odbora Vijeća za implementaciju mira u BiH (PIC) da je nametnutim amandmanima na Ustave entiteta te nametnutim izmjenama Izbornoga zakona grubo narušen Daytonski mirovni sporazum’.

‘Kako je narušena ravnoteža između ustavne pozicije i prava konstitutivnih naroda u BiH na štetu hrvatskoga naroda, ali i na štetu stabilnosti i funkcionalnosti BiH, Hrvatski sabor zadužuje predstavnike Republike Hrvatske da pred međunarodnim organizacijama nadležnim za provedbu Daytonskog mirovnog sporazuma zatraže poštivanje Daytonskog mirovnog sporazuma, a njegove nametnute izmjene otklone izmjenama Ustava te Izbornoga zakona BiH’, navodi se u deklaraciji. Zatim se inzistira da Republika Hrvatska, kao članica Vijeća za implementaciju mira te kao članica NATO i EU zagovara i podrži žurne promjene Ustava i Izbornoga zakona BiH koje bi vodile ‘k harmonizaciji i standardizaciji jednakopravne ustavne pozicije triju konstitutivnih naroda u BiH, kako u institucionalnome tako i administrativno teritorijalnome pogledu’. Saborski odbor za Hrvate izvan RH u deklaraciji je naveo i koje tendencije treba spriječiti u provedbi ustavnih promjena u pravcu europskih integracija, a na kojima na najgrublji način inzistiraju Bošnjaci. To je sustav ‘vrijednosti’ građanske države, a koje podrazumijeva hegemoniju većinskoga naroda što su Srbi ‘demokratskim sustavom’ prakticirali u Jugoslaviji. Ovaj strateški i nacionalni mainstream trenutačno podržava američka i njemačka administracija, zbog čega su Hrvati u BiH u dramatično teškoj situaciji.

Miloševićev recept

Umjesto Zagreba nedavno im je u pokušaju provedbe političkoga smaknuća od strane Bošnjaka upravo pomogao Srbin iz stranke Milorada Dodika, a zbog čega se pak Hrvate u BiH pokušava povezati s ruskom zonom utjecaja. Zato se u Deklaraciji inzistira na sprječavanju ‘teškoga narušavanja načela konstitutivnosti naroda u BiH…, a napose narušavanja jednakopravnosti Hrvata u BiH koju podrazumijeva njihov ustavni status konstitutivnoga naroda na razini države BiH i obaju njezinih entiteta’. U Deklaraciji se eksplicitno navode primjeri toga političkog eutanaziranja Hrvata od izbora u hrvatsku fotelju ‘Željka Komšića, osobe koja je izabrana ogromnom većinom bošnjačkih glasova i uz zanemarivu izbornu potporu bosanskohercegovačkih Hrvata u mandatima 2006.-2010. i 2010.-2014. godine’. Ta je opasnost ponovno na vidiku jer se Komšić opet kandidira sa svojim doslovno ‘Savezom za rat’, odnosno Građanskim savezom koji predvode najrigidniji bošnjački šovinisti. Naime, čak i u slučaju da svi Hrvati u BiH glasuju za jednog kandidata, Bošnjaci zbog svoje brojnosti mogu ponovno nametnuti člana državnoga vrha. Identično je stanje i s izborom federalne vlasti zbog koje traje kriza jer je Ustavni sud BiH izbrisao odredbe koje je međunarodna zajednica ranije nametnula u pogledu izbora izaslanika za Dom naroda, u kojemu jednaku ulogu imaju Hrvati, Bošnjaci, Srbi i predstavnici manjina koje se u BiH zbog politikantskih razloga naziva Ostali.

U Deklaraciji se podsjeća i na to kako je u Republici Srpskoj na sličan način izabran Emil Vlajki na poziciju potpredsjednika ovoga entiteta. Ljubić je u Deklaraciji također spomenuo i kako se Hrvate do 2000. nije moglo preglasavati, ali je onda na scenu stupila međunarodna uprava koja je smanjila broj nacionalnih izaslanika i time narušila proporcionalnost te odluku također međunarodne uprave isključivo u korist Bošnjaka iz 2002. kada je broj hrvatskih ministara u federalnoj Vladi s osam smanjila na pet, a broj Bošnjaka s osam povećala na devet i na taj način omogućila da Bošnjaci mogu preglasavati Hrvate o svakome pitanju. U Deklaraciji se upozorava kako takav narušeni balans u odlučivanju bez mogućnosti zaštite Hrvata koji su čak 3,5 puta manje brojni od Bošnjaka otvara prostor da Bošnjaci sutra odlučuju i o pitanjima identiteta poput obrazovanja, znanosti, kulture, medija i sporta. Kao izlaz iz te situacije poziva se na provedbu ustavne reforme koja praktično znači i novi teritorijalno-administrativni ustroj.

‘Ravnopravnost konstitutivnih naroda, nacionalnih manjina i svih građana BiH ostvariva je jedino u okviru federalno-konsolidacijskih aranžmana koji kombiniraju dobra rješenja i prakse na bazi neteritorijalne (institucionalne i personalne) i teritorijalne autonomije (kantoni i entiteti) jer jedino takva ravnopravnost može osigurati dugoročnu stabilnost i održivost BiH’, stoji u Deklaraciji te se pozivaju SAD i EU da pomognu u postizanju unutarnjega dogovora za izmjene Izbornoga zakona i Ustava.

Prilika za velikoga Hrvata

U Deklaraciji se upozorava da bi neprovedba odluke Ustavnoga suda BiH, jer trenutačno ne postoji način izbora vlasti u Federaciji BiH, mogla dovesti BiH u najdublju institucionalnu krizu od završetka rata s potencijalno vrlo štetnim političkim i sigurnosnim posljedicama. U ovome se dokumentu inzistira i na tome da se u financijsku potporu Hrvatima u BiH uključe ‘institucije od strateškoga značaja za Hrvate u BiH uz puno poštivanje njihove programske i kadrovske neovisnosti i principa projektnoga poslovanja usmjerenoga na ostvarivanje realnih potreba i rješavanje konkretnih problema’ te da ‘uspostave financijske instrumente ulaganja u razvoj i zapošljavanje u većinskim hrvatskim područjima, u područjima s kojih su Hrvati živjeli u značajnome broju prije rata i s kojih su protjerani ili izbjegli te na taj način spriječe odlazak i podupru povratak iseljenih Hrvata u BiH’. Dokumentom Deklaracije inzistira se i na tome da se ‘u potpunosti valoriziraj u ulogu Hrvatskoga vijeća obrane u obrani Republike Hrvatske i hrvatskih prostora u BiH, ali i očuvanju suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti cijele BiH’.

Inicijatori Deklaracije, ponajprije zastupnik Božo Ljubić, motiv za njezino donošenje smatra odgovorom na pokušaje bošnjačkih stranaka, neovisno jesu li ljevica ili desnica, a koje su jedinstvene da se Hrvate gurne u podređeni položaj i trasira put njihova nestanka. Ovaj dokument dolazi ususret izborima u BiH koji se smatraju najneizvjesnijim nakon rata, ali i prije otvaranja pregovora o članstvu s Europskom unijom. Ne ohrabruje što pitanja koja stižu iz Europske komisije praktično trasiraju put BiH k njezinoj podjeli koliko to god čudno zvučalo. Naime, kao realnost se uzima njezina podjela na dva entiteta. Proces europskih integracija mogao bi potvrditi model ‘građanskih većina’, a to pak znači kako bi time bilo definitivno i međunarodno oslužbenjeno kako se time stvara jedna srpska i bošnjačka državica s Hrvatima kao najbrojnijom manjinom. Potez je na Plenkoviću. Hoće li imati hrabrosti poslati takvu deklaraciju u Sabor!

Domagoj Tolić/Hrvatski tjednik/https://www.hkv.hr /Hrvatsko nebo