D.Pešorda: Novinarstvo kao strvinarstvo

Vrijeme:3 min, 45 sec

 

O novinarstvo je toliko toga već rečeno da je gotovo nemoguće nešto originalno na tu temu dodati; no to mi nije ni cilj – želim ovdje samo još jednom upozoriti na nadiruću plimu gluposti, nemorala i nepismenosti u suvremenom novinarstvu. Uslijed koje nekadašnje novinarstvu prema suvremenom djeluje kao visoka književnost naspram najprizemnijeg kiča i pornografije. Ostavljam ovaj put po strani hotimično medijsko kreiranje paralelne stvarnosti iako ono možda i presudno utječe na stanje i procese u društvu, a koncentriram se na bezočno novinarsko paljetkovanje po glibu crne kronike, društvenih mreža i takozvanog glamura. Paljetkovanje koje je potpuno preplavilo i nekada koliko-toliko ozbiljne novine.

 U Zagrebu su ovih dana u prometnoj nezgodi stradale dvije ženske osobe, a krivac je dvadesetogodišnji mladić u, kako pišu novine, ”nabrijanom Mercedesu”. Opis tragedije čista crnokronična  klasika: zbog neprilagođene brzine izgubio kontrolu nad autom, prešao u suprotni trak i izravno se sudario s autom iz suprotnog smera… Prva dva dana u fokusu je bio mladić koji je skrivio nesreću, njegovi roditelji, poslovi, profili na društvenim mrežama itd. Onda je na red došla i djevojka koja je bila s njim u autu i poginula u sudaru. Na portalima se odjednom našla njezina zadaća u obliku sastavka za kolegij Uvod u komunikologiju. Vjerovali ili ne, sastavak je objavila njezina profesorica na Facebooku.

  Bez imalo nelagode ta gospođa piše: ”Jučer oko 21.15 sat je otkucao posljednje minute njezina života i njezina sna. Meni ga je ispričala (ustvari, napisala) u vidu obvezne zadaće iz kolegija Uvod u komunikologiju u akad. god. 2014./2015. Zadaću je predala 12. siječnja 2015.” Ispravio sam na tisuće učeničkih sastavaka, no osjećao bih se kao zadnji bijednik kada bih uopće došao u iskušenje da neki od njih objavim na Facebooku. Ma, ustvari, ne bih se dobro osjećao kada bih uopće došao u iskušenje da otvorim profil na Facebooku. Premda čovjek nikad ne zna. Profesorica nesretne djevojke, izgleda, nema tih problema. Kao ni s čuvanjem privatnosti preminulih osoba. No, dobro, to je jedan od onih privatnih fakulteta koji su, usporedo s demokracijom, nikli kao gljive poslije kiše. I na kojima je prolaznost upravo zadivljujuća. No, nije toliki problem u profesorici koliko u činjenici da gotovo nema novina ili portala koji nisu prenijeli ovu ”vijest”.

  Drugi slučaj je iz svijeta balkanskog glamura. Radi se, naravno, o ”goloj Severini”. Procurile, kako pišu mediji, Severinine gole slike. Opet netko zloban oskvrnjuje njezinu privatnost. ”Analitičari” procjenjuju tko bi mogao biti kriv: nekrunjeni kralj bakra i otac Severina sina Milan Popović, sama Severina ili netko treći. Vitez plačnog lika, Pupovčev učenik Bojan Glavašević, donkihotovski žuri zaštititi ugroženu djevu: “Jedini – JEDINI – mogući način gledanja na Severinu je kao na osobu koja godinama trpi suludu količinu kolektivnog nasilja nad vlastitom intimom, pod kojom bi se velika većina ljudi slomila. Društvo i država nisu stali u njezinu zaštitu i time je njezina moralna snaga veća”. Što čovjek da kaže na ovakve zvizdarije, nego: Prijedor, zdravo! I tako iz dana u dan po koja udarna vijest o ,,goloj Severini”, njezinom bivšem ili njezinom sadašnjem, o skrbništvu nad sinom… Dok Severinina karijera opet ne živne. Da stvar bude još ljepša, stanoviti Hrvoje Marjanović, kolumnist portala Index.hr, moralizira kako medijska halabuka oko gole Severine otkriva ”točno kakvi su Balkanci”. Balkanski portal koji je medijski proboj napravio objavljivanjem Severinina privatnog pornića sada pokušava još štogod ušićariti na moralnom zgražanju nad primitivizmom i licemjerstvom onih koji pokazuju prevelik interes za golu Severinu. Kao da bi bilo Indexa da nije takve publike! I zloćudne ideje nekakvog jedinstvenog Balkana. Ako to nije gore spomenuto paljetkovanje po glibu, ne znam što jest.

 O vijestima tipa ”nećete vjerovati što se onda dogodilo” da i ne govorimo. Takve vijesti zauzimaju već ozbiljan postotak prostora i na portalima dnevnih novina koje pretendiraju na status ozbiljnih informativnih medija. Tako iz Večernjeg saznajemo kako je nekoj Jenny Parks barmen, stanovti Batista, u kavi ” pokušao od mlijeka napraviti simpatično srce koje se pretvorilo u nešto sasvim drugo.” To drugo je, ne treba valjda ni govoriti, muško spolovilo. ”Vijest” je vjerojatno iz druge ili treće ruke, ali je njezin primarni izvor, naravno, post na Twiteru spomenute Jenny. I ta i takva vijest već danima stoji na portalu Večernji.hr kao jedna od udarnih vijesti. Dok npr. analitičkog članka o sumnjivom ”strateškom partneru” propadajućeg Uljanika nema ni za lijeka.

  Tako da u konačnici i ova banalizacija i vulgarizacija medija i te kako ima skrivenu političku agendu: služi zaglupljivanju javnosti i skretanju pozornosti s društveno i politički važnih stvari.  

 

Damir Pešorda/Hrvatski tjednik/Hrvatsko nebo