N. Mogorović: Bolji je i stečaj Uljanika nego rješenje s folirantom Končarom!

Kriza u Uljaniku

U nedjelju, 19. kolovoza, premijer Andrej Plenković je u Barbanu, prije početka Trke na prstenac, izjavio kako stečaj pulskoga brodogradilišta Uljanik ‘nije jedna od opcija, a u ovome trenutku je odgovornost na Upravi’. Bolje rečeno, odgovornost još je uvijek na staroj Upravi jer radnici pulskoga i riječkog škvera, osim što pripremaju štrajk zbog neisplate plaća za srpanj, najavljuju i da će podnijeti zahtjev za smjenu Uprave Uljanika, koju smatraju odgovornom za postojeće katastrofalno stanje u poduzeću. Premijer je sasvim sigurno u pravu kada naglašava kako je ‘u ovom trenutku odgovornost na Upravi’. Sve se, naime, vrlo brzo može promijeniti jer prema svim relevantnim pokazateljima stečaj će ipak biti jedino izgledno rješenje i to, prema svemu sudeći, još ove jeseni. Tzv. ‘strateški partner’ Danko Končar možda može pronaći nekog kreditora koji bi još pokrio plaće za srpanj, no to će biti samo kap u oceanu financijskih sredstava koja su Uljaniku potrebna da se osigura puko preživljavanje i nastavak nekakve proizvodnje.

Kako izvori iz vlade tvrde, u Bruxellesu program restrukturiranja Uljanika još uopće nisu ni počeli razmatrati jer ga ionako drže krajnje neozbiljnim i smatraju da je napisan i poslan tek reda radi, da se u posljednjem trenutku poštuju zadani rokovi koji su bili na isteku. Oni tek traže pojašnjenja jesu li odnosi unutar Uljanik grupe onakvi kako je to u programu restrukturiranja prikazano, ili su znatno izmijenjeni, a na što ih upozoravaju i hrvatski mediji. Uostalom, i sami hrvatski ministri, financija i gospodarstva, javno su izrazili nezadovoljstvo s programom restrukturiranja koji im je uprava Uljanika uvalila doslovce u posljednji trenutak.

Prošloga tjedna policija je obavila obavijesne razgovore s najmanje sedmoricom radnika Uljanika zbog toga što su na društvenim mrežama iskazali, možda i na malo neprimjeran način, svoje nezadovoljstvo s radom Uprave koja im nije na vrijeme osigurala isplatu plaća za prošli mjesec. Prijavili su ih pojedinci iz uprave Uljanika, oni koji su najodgovorniji za iznimno teško stanje u brodogradilištu. Umjesto da ti isti radnici, zajedno s tisućama svojih kolega, sami prijave članove Uprave zbog toga što nisu dobili plaću, što je protuzakonito, ali i zbog namjere da se Danka Končara i one koji stoje iza njega ‘kompenzira’ golemom zemljišnom površinom za njegovo glumatanje ‘strateškog partnerstva’ bez dovoljnog financijskog pokrića, Uprava prijavljuje njih. Uz to, iako većina zaposlenika vrlo dobro zna na koji se način novac izvlačio iz Uljanika, oni se ustručavaju kazneno prijaviti čelnike Uljanika za kriminal. U tome im ‘pomažu’ sva tri sindikata koja djeluju u brodogradilištu. Doista, tipičan hrvatski apsurd: u Hrvatskoj se u takvim i sličnim situacijama isključivo govori i djeluje tako da se treba sanirati nastala šteta, zaštititi radna mjesta, dok se o uzrocima i krivcima jednostavno šuti.

Država više nema dovoljno manevarskog prostora da bi ona sama mogla bilo što učiniti glede nekakvih financijskih injekcija u brodograđevnu industriju, a Uljanik iz dana u dan sve dublje tone pod teretom neizvršenih financijskih obveza, čekajući ocjenu programa restrukturiranja iz Bruxellesa. Više nije pitanje hoće li Uljanik u stečaj, već samo kada. A stečaj bi svakako bio bolja solucija od traženja rješenja preko nekakvog strateškog foliranta tipa Danko Končar koji bi na račun poreznih obveznika dvije – tri godine pokapao brodogradnju u Puli da bi ‘zauzvrat’ dobio velike vrijednosti u građevinskom zemljištu. Ako treba platiti troškove restrukturiranja Uljanika, onda bi to država u cijelosti trebala preuzeti na sebe kako bi zadržala vlasništvo nad vrijednim priobalnim terenima na kojima bi onda ona mogla kroz koncesiju zaraditi ono što je do sada planirao učiniti Končar s ljudima koji stoje iza njega. Vjerojatno bi ta operacija pokrila ne samo kompletno restrukturiranje, već i donijela nekakvu dobit u proračun.

Ovako kako su to uprava Uljanika, Danko Končar i Ivan Jakovčić zamislili, država, odnosno porezni obveznici, bi izgubili, s poznatim i nepoznatim dubiozama kompanije, najmanje oko milijardu eura, dok bi Končar & Co. otprilike toliko mogli zaraditi. U posljednjih nekoliko mjeseci Ivan Jakovčić više je puta izjavljivao kako Končar bez države ne može ništa napraviti za spas Uljanika. To je točno, baš kao što je točno da država može sasvim sigurno bez Končara. Ono što je do sada od uprave Uljanika, ‘strateškog partnera’ i njegovog političkog mentora Jakovčića planirano, zapravo je čisti kriminal i kazneno djelo. No nije dovoljno to samo ustanoviti i kazati, već bi po tome mjerodavne institucije hrvatske države trebale i postupiti.

Ninoslav Mogorović/Hrvatski tjednik/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo