Sveti Joakim i Ana roditelji Blažene Djevice Marije spomendan 26. srpnja

O Joakimu i Ani u Svetom Pismu doduše nema spomena, no zato se njihovo ime prvi put spominje u jednom apokrifnom spisu iz II. stoljeća, koji se općenito naziva Protoevanđelje Sv. Jakova. U prvih osam poglavlja toga spisa iznesene su neke pojedinosti što se odnose na Marijino čudesno rođenje. Taj spis govori o Sv. Joakimu kao o veoma bogatu čovjeku, ali koji je bio i pobožan i dobar pa je prihode svojih dobara dijelio u dvoje: jedan je dio davao narodu, a drugi prinosio kao žrtvu Gospodinu za otpuštenje svojih grijeha. Kad se jednog dana nalazio u hramu, prinoseći svoju žrtvu, nagovorio ga je neki Ruben, predbacujući mu nevrijednost zbog koje sa svojom Anom nema djece. U Izraelu, naime, nijedan pravednik nije ostao bez potomaka. To je Joakima veoma pogodilo u srce pa se za četrdeset dana povukao u pustinju posteći i moleći kako bi od Gospodina isprosio potomka.

U međuvremenu je i Ana vapila Gospodinu moleći za plodnost svoga krila. U to joj se ukazao Božji anđeo i navijestio da će dobiti dijete. O toj je stvari po anđelu bio obaviješten i Joakim te pozvan da se iz pustinje vrati kući. Joakim je poslušao te u zahvalu prinio Gospodinu za žrtvu deset jaganjaca. Bogato je nadario i svećenika i narod. Ana je u velikoj starosti rodila kćerku i dala joj ime Marija. U trećoj godini roditelji su je prikazali Gospodinu. Protoevanđelje Jakovljevo ne spominje ime mjesta Marijina rođenja. Kasniji pisci misle da je to bio Nazaret, drugi opet Seforis, Jeruzalem ili Betlehem. Isti spis drži da se Joakim oženio Anom kad mu je bilo 20 godina, a o kasnijem njegovu i Aninu životu nakon Marijina prikazanja ne spominje ništa.

Iako podatke o roditeljima BD Marije crpimo iz jednog apokrifnog spisa, neki ne odviše kritički raspoloženi pisci misle da mu se može posvetiti pažnja, jer je veoma star, pa može biti odsjev jedne stare usmene časne predaje. Ime Joakim u hebrejskom znači »pripremanje Gospodinovo«. Značenje mu je lijepo i dobro odgovara roditelju Majke Božje.

Istočni sveti Oci u svojim su propovijedima na Marijine blagdane s mnogo ljubavi, oduševljenja i pobožnosti slavili i njezine roditelje. Štovanje se Sv. Joakima na Zapadu razvilo mnogo kasnije nego na Istoku, a na Zapadu je sv. Ana daleko više popularna nego Sv. Joakim. Njezinom je štovanju veoma pridonio Ivan Trithemius svojom knjigom Tractatus de laudibus sanctissimae Annae (Rasprava o pohvalama presvete Ane – Mainz, 1494). Kult Sv. Ane naročito je raširen na europskom sjeveru: u Engleskoj, Francuskoj, Njemačkoj. Ondje su glasovita svetišta Sv. Ane u Dürenu u Njemačkoj te u Aurayu u Bretanji. Bretonci su taj kult prenijeli i u Kanadu, gdje se u Beaupréu nalazi također veliko svetište Sv. Ane.

Sv. Anu naročito zazivaju žene željne poroda, trudnice i porodilje, majke općenito. U Njemačkoj su je naročito štovali zlatari, rezbari drveta i ebanovine, rudari. Na papinskom dvoru slavili su je konjušari pa su na njezin blagdan priređivali uvijek svečanu procesiju. Svjedok je tog kulta crkva Sv. Ane u Vatikanu, podignuta godine 1505.

Od Svete Ane mnogi su molili i za milost dobre smrti jer je ona na smrtnome času, prema jednoj tradiciji, bila obradovana prisutnošću svoje kćerke Marije i njezina djetešca Isusa. Glasoviti bankari i bogataši Fugger u Augsburgu svoju su grobnu kapelu posvetili sv. Ani. U sjevernoj Europi u vezi sa štovanjem Sv. Ane bila je mnogo u upotrebi »voda Sv. Ane« – voda blagoslovljena njoj u čast, s kojom su škropljeni bolesnici u groznici, a i opsjednuti. Svetoj Ani se ponegdje obraćaju bolesnici od astme. Svetoj Ani je kao poseban dan u tjednu posvećen utorak jer se misli da se ona u taj dan rodila i umrla.

U Bistrincima, filijali župe Belišće, nekoć Valpova, nalazi se malo proštenište Sv. Ane, poznato po cijeloj Valpovštini i sve tamo do Donjega Miholjca. Proštenište je nastalo uz poklonac Sv. Ane, koji se nalazi u Bistrinačkom polju okružen hrastovima i lipama. Izgrađen je godine 1797. u vidu stupca s pravokutnim otvorom što ga zatvara rešetka od kovanog željeza iz vremena bidermajera. Nestručno je obnovljena g. 1934. Poklonac Sv. Ane u Bistrincima skroman je rad domaćih majstora i rijedak očuvani primjerak takve vrste pokonca iz XVIII. stoljeća u onim krajevima. Ubraja se u spomenike kulture Valpovštine, a spominju ga naši poznati kulturni radnici dr. Anđelka Horvat, dr. D. Pinterović i Milan Balić.

Neka u narodu prilično nejasna predaja govori da je poklonac podignut u počast slike sv. Ane što je doplivala Dravom i zaustavila se u blizini Bistrinaca. Činjenica je da na blagdan Sv. Ane dolaze k tome pokloncu vjernici ne samo iz Bistrinaca, već i iz svih obližnjih mjesta. Pojedini hodočasnici dolaze i u druge dane, osobito na mlade nedjelje u ljetu. Kraj poklonca je iskopan zdenac na kojem se hodočasnici umivaju ili barem popiju nešto vode iz tog zdenca. Nekoć je iz Bistrinaca na blagdan Sv. Ane rano ujutro u 3 sata išla procesija k Svetoj Ani. Putem se molilo i pjevalo. Zagovoru Sv. Ane pripisuje se ozdravljenje jednog slijepog djeteta, o čemu je bilo pisano i u našem katoličkom tisku. Blagdan se Sv. Ane kraj njezina poklonca u Bistrincima još i danas svečano slavi uz veliko sudjelovanje Božjega naroda kako na misama tako i na sakramentima pokore i Euharistije.