Jedna je reprezentacija na krovu svijeta, druga je u podrumima Europske unije.

Kad su se na sjednici Vlade ministri pojavili u dresovima reprezentacije i s “centarforom” koji je na dresu ispisao vlastito ime, slutio sam da finale protiv Afrofrancuza neće dobro završiti.

Centarfor, inače proračunat i promišljen, uspjeh je reprezentacije koristio za vlastitu promociju, davao je izjave na raznim jezicima, pozivao narod na veselje baš kao da je on glavni režiser uspjeha, spustio se u narod, obilazio sajmove i otkrio kako u Hrvatskoj ima meda i vina, a kamere su ga, dakako, u stopu pratile.

I jedan bivši i još k tome inkriminirani centarfor, zaogrnut nacionalnim bojama, potražio je svoj dio izgubljene slave na stadionu Lužnjiki i nije manjkalo onih koji su se naguravali oko njegove markantne figure. Uvijek ima takvih ljudi koji se ukrcaju u tuđa kola i u tuđe svatove, koji ukradu spektakl, koji prisvajaju slavu koja im ne pripada i tu se, nažalost, ne može ništa.

Ozbiljni analitičari se ovih dana domišljaju kakve će koristi Hrvatskoj donijeti uspješni nastupi naših u Rusiji. O Hrvatskoj će se svakako više znati u svijetu, možda će doći koji turist više, narod će se neko vrijeme osjećati bolje, ali neke bitnije pomake u društvu nije realno očekivati. Pa ne mogu Modrić i Dalić mijenjati naše političke i gospodarske prilike. Istina, neki su Dalića već predložili za premijera, što treba shvatiti kao dobru šalu u kojoj ima zrnce istine.

Dalić, naravno, nije kvalificiran za premijera, ali njegov bi duh dobro došao onome tko tu funkciju obnaša danas i tko će obnašati u budućnosti. Hrvatsku ne može poboljšati nogometna reprezentacija, ali bi je mogla poboljšati neka bolja politička reprezentacija.

Te su dvije reprezentacije kao nebo i zemlja, kao vatra i voda. Jedni su uspješni i bogati zahvaljujući svom trudu i talentu, skromni su i puni samopouzdanja, Europejci koji osjećaju pupčanu vezu spram naroda iz kojega su potekli, njihovo je geslo: svi za jednoga, jedan za sve, izabrani su prema načelu izvrsnosti, a autoritet vođe izgrađen je na poštenju i poštovanju.

A oni drugi su uspješni i bogati na tuđi račun, umišljeni su i iskompleksirani hohštapleri koji narod koji ih bira osjećaju kao suvišan teret kojemu treba usaditi neke druge vjere i uvjerenja, okupljaju ih klijentelistički interesi, slijepa poslušnost i kimanje glavom osigurava im mjesto u reprezentaciji, svatko igra strogo za sebe, a autoritet vođe temelji se na pukom strahu. Rezultat: jedna je reprezentacija na krovu svijeta, druga je u podrumima Europske unije.

Na službenom dočeku Dalićeve momčadi strogo se pazilo da se ne čuju kakve nepoćudne pjesme. Igrači su u svlačionici pjevali Thompsona. Bude li dosljednosti, bit će prijavljeni. Nezgoda je samo što bi se u tom slučaju moralo prijaviti i onog DJ-a s Poljuda.

Josip Jović/Slobodna Dalmacija/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo