Zorica Vuković: Hrvatska bajka

„Svaki narod ima onakvu vlast kakvu zaslužuje“, riječi su francuskog političara, pisca i filozofa iz 18. stoljeća, Josepha de Maistrea. To je nadopunio Karl Marx u 19. stoljeću, pobornik nasilne promjene vlasti, revolucijama: „Svaki narod ima onakvu političku vlast kakvu zaslužuje.“

U to smo se mogli uvjeriti i posljednjih mjesec dana kad su nas naši dečki u Rusiji oduševljavali svojom igrom i svojim domoljubljem. Cijela Hrvatska je prodisala. I dok su mladi, ogrnuti hrvatskim trobojnicama, obučeni u kvadratiće, žurili da zajedno navijaju, mi stariji hrlili smo u crkve da sv. misom prikažemo naše dečke Bogu. Znali smo da će dati sve od sebe. I dali su. Bilo je čast živjeti tih dana. Bilo je čast biti Hrvat tih dana. Naši vitezovi su raspjevali Hrvatsku, pisali su se stihovi, reportaže… vratili nam nadu.

OČEKIVANO

Što požele, ostvariti mogu,
Ali mnogi nikako da shvate,
Našu Repku vodi vjeran Bogu,
Vidjeli ste,valjda, rezultate?!

Politiku vode ateisti
O uspjehu sami sebi dreče
Što dotaknu, promašaj je čisti,
Sve normalno oni rasčereče.

Nikola Duspara

Posebno je sve oduševio izbornik Zlatko Dalić, koji je ponos Hrvatima dao i na novinarskim konferencijama, govoreći samo hrvatskim jezikom.

Tih dana, a nastavak slijedi, cijeli je svijet saznao za Hrvatsku. Pjesma „Nije u šoldima sve“, koju su pjevali naši vitezovi kad su se vraćali s terena, obišla je svijet, a poslaa nam je i u izvedbi prijatelja iz Samoe, gdje su već prije, ljubav našeg naroda prenijeli naši misionari.

https://www.youtube.com/watch?v=36dx_jTZNlE

I srce ostaje puno i prepuno. Hoće se raspuknuti.

U iščekivanju dresa, dječak je na bijeloj majici, iscrtao svoju bajku. Poruke i radost stizali su sa svih strana svijeta od poznatih i nepoznatih, ali i od naših iseljenika u inozemstvu.

Ivan Zupa (FB):  „Hrvati su u svijet poslali OLUJU HRVATSTVA i osvojili svijet srcem na igralištu i u Kolindinim zagrljajima! Hvala nogometnim vitezovima i veličanstvenoj predsjednici!“

Njemački ran.de objavio je 12 razloga zbog kojih će se u Njemačkoj navijati za Hrvatsku:

• Mnogi Hrvati igraju ili su igrali u Bundesligi.
• Luka Modrić je kandidat za Zlatnu loptu Svjetskog prvenstva.
• Nogometni čarobnjaci koji ne odustaju do zadnje sekunde.
• Slavlja Hrvata su autentična i iskrena.
• Hrvati nisu označeni kao favoriti. „Mi stvarno volimo bajke i nadamo se kako ćemo vidjeti sretan završetak. Sve osim pobjede Hrvatske bilo bi neprikladno.“
• Nijemci su sretni i zbog ljudi u Hrvatskoj.
• Kao sedmi razlog se navode arogantnost Engleza. 

• Zatim slijede hrvatski navijači.

• „Kolinda je veliki navijač hrvatske reprezentacije i stvarno je ‘luda’. Na svakoj utakmici ona je na tribinama obučena u hrvatski dres, a poslije utakmice odlazi u svlačionicu kako bi pozdravila igrače, isto kao i Angela Merkel. Osim toga, ona svim predsjednicima protivničkih momčadi poklanja hrvatski dres s njihovim imenom.“
• Svi ljubitelji pasa znat će od kuda potječe pasmina dalmatineri.
• Kao jedanaesti razlog Nijemci su naveli popularnu seriju ‘Igra prijestolja’.
• Dvanaesti razlog je  Francuska u finalu s Hrvatskom. Francuzima nedostaje „emocija, radosti i veselja“. 

Velečasni Zlatko Sudac molio je za dečke uoči utakmice s Engleskom:

https://www.facebook.com/maxportal.vijesti/videos/820858874704516/

Molio je i fra Žarko Maretić  (Visovac):

„Gospodine Bože Svemogući, koji po svojoj providnosti ravnaš svim događanjima na ovome svijetu, počuj danas našu molitvu. Molimo Te da naša hrvatska nogometna vrsta večeras u Moskvi pobijedi englesku reprezentaciju.

Možda je naša molitva neopravdana jer su svi narodi na svijetu od Tebe stvoreni i Ti ih ljubiš, pa tako i Engleze. Ali ti, Gospode, znaš da su Englezi dugo stoljeća gospodarili polovicom svijeta i da oni i danas imaju veliki utjecaj na svjetska zbivanja. Ponosni su, rekao bih, i oholo opijeni svojom veličinom.

A naša mala Hrvatska je imala mukotrpnu povijest punu stradanja. Nikada nismo bili slobodni, veliki ni utjecajni kao narod. I danas smo u velikoj krizi zbog iseljavanja, beznađa i moralne krize koja je zatrovala osobito mlade. Znamo da smo za svoju sudbinu dobrim dijelom sami krivi zbog svoje nevjernosti tvojim zapovijedima. Mislimo da bi ova pobjeda svoj našoj naciji donijela malo radosti i optimizma.

Dozvoli Gospode da spomenemo Tvoj odnos prema malom, od Tebe izabranom izraelskom narodu, iako ti nisu bili uvijek vjerni njih si posebno štitio i pomagao u borbi protiv velikih naroda: Egipćana, Hetita, Amorejaca… Tako zaštiti i naš narod koji je barem jednim dijelom Tvoj sveti narod.

Kod utakmice, Gospode, ti ne moraš pokazivati svoju svemoć niti dokidati svoje prirodne zakone. Možda bi bilo dovoljno da pošalješ dvojicu svojih anđela (oni su ljudima nevidljivi) koji će samo zamahom svojih krila malo promijeniti smjer nogometne lopte – našu loptu prema njihovim vratima, a njihovu izvan naših vrata. Nitko od ljudi to neće ni primijetiti.

Ako nas uslišiš, Gospode, hvala Ti. Ako smatraš da je naša molba neopravdana i Ti odlučiš drukčije jednako Ti hvala. Amen.“

Jedan od najutjecajnijih svjetskih poslovnih medija Bloomberg pod naslovom „Nemaju kompleks inferiornosti“, navodi, pri ulasku Hrvatske u polufinale: „Uspjeh Hrvatske na Svjetskom prvenstvu nije slučajnost. Mala zemlja pobjeđuje zahvaljujući jedinstvenoj kombinaciji profesionalnosti i nacionalnog zanosa nalik onom ratnom….Tri od četiri momčadi koje su stigle do polufinala predstavljaju zapadnoeuropska društva koje se bore s imigracijom, a četvrta momčad, koja je najviše iznenadila, sastoji se od potpuno lokalnih momaka iz male zemlje.“

Hrvatska je pobijedila Englesku. A svih dana, kad je igrala naša nogometna vrsta, ljudi su oduševljeno slavili.

No, Kolinda nije bila na utakmici s Englezima. Umjesto nje je bio Vjerodostojni i njegov 808′. Za koga su oni navijali? Nismo baš sigurni. Zato je pater Ike Mandurić, tim povodom, raspisao natječaj:

Frenklin Foer  u The New York Timesu  piše: „Kao neutralan promatrač, uživam gledajući neočekivani polagani marš Hrvatske kroz turnir i njezin uspjeh koji je kao priča o naciji koja je jedva uspjela preživjeti. Puno prije nego je što je Engleska uspjela pobjeći od prokletstva visokih očekivanja, ovo je bila gomila djece koja je bježala od bombi, koja tada nisu imala mnogo razloga zbog kojih su mogli zamisliti svoj uspjeh. Činjenica da su sada zaradili mjesto u finalu Svjetskog nogometnog prvenstva, unatoč svojoj veličini i nedavnoj prošlosti, ima sve elemente najljepše priče u povijesti nogometa uopće.“

Nije u cijeloj Hrvatskoj bilo bajkovito. Gradonačelnik Osijeka onemogućio je javno praćenje najvećeg uspjeha hrvatskog sporta na glavnom gradskom trgu  pa su građani sami došli na trg i tako pokazali zločestom Titinom omladincu što žele.

Dr. Bruno Caramelli (Brazil), ugledni svjetski kardiolog, profesor i utjecajan u brazilskoj medicini i zdravstvu je na svojemu FB dao ocjenu hrvatske nogometne momčadi: „Od četiri najbolje momčadi u poluzavršnici Svjetskoga nogometnoga prvenstva, Hrvatska je jedina koja održava pravi nogometni stil i igru: driblanje, nadahnuće i kreativnost. Ostali su samo snaga, sila i brzina. Hrvatski igrači su još uvijek ljudska bića i naša djeca moraju sanjati da budu upravo kao oni. Drugi djeluju kao roboti i avatari iz videoigara. To mi se ne sviđa. Postoje dobri razlozi da danas i u nedjelju navijamo za Hrvatsku.“

Finalna utakmica igrala se s Francuzima. Čekala sam pucnjavu i glasno skandiranje, ali uglavnom je bilo tiho. Izgubili smo od Francuza. Pogledala sam snimku utakmice. Naši dečki bili su   bolji. Ali, nisu pobijedili. Utakmicu je sudio nekakav Nestor Pitana koji je dosudio sumnjivi jedanaesterac. Ne razumijem se previše u nogomet, ali o tome su rekli nešto nogometni stručnjaci.

Jose Mourinho, nogometni trener: „Nema govora o jedanaestercu.“

Peter Walton, bivši ligaški sudac, također tvrdi da nema penala: „Ovo nije igranje rukom. Lopta je udarila u ruku igrača, ali ruka je bila u prirodnom položaju, lopta je prekratko putovala da bi se stigla razviti namjera igranja istom….Gledanje usporene snimke trebalo bi biti korišteno samo za utvrđivanje postojanja kontakta, a kontekst situacije se određuje snimkom u punoj brzini. Sudac je previše vremena proveo za monitorom da bi me uvjerio kako je ovo čista i nedvosmislena situacija.“

Alan Shearer, bivši kapetan engleske reprezentacije: „Nema šanse da tako smiješna odluka odluči pobjednika finala. To nismo zaslužili nakon ovakvog turnir…“

Juergen Klinsmann, bivši njemački napadač i izbornik: „Kada sudac nije siguran u svoju odluku, onda ne bi trebao dosuditi kazneni udarac. To je bila pogrešna odluka.“

Thorsten Kinhoefer, bivši njemački sudac: „Bilo je igranje rukom i jedanaesterac je ispravno dosuđen.“

Andujar Oliver, bivši španjolski sudac: „Igranje rukom je bilo očito, ali isto tako i nenamjerno.”

Sports Ilustrated tvrdi da su Francuzi došli do naslova uz obilatu pomoć VAR-a: „Perišićeva ruka bila je u najnormalnijem mogućem položaju. Nije igrao namjerno rukom već ga je lopta pogodila nakon što je Matuidi promašio. A sudac Pitana je ipak dosudio penal. Ako je tako, onda bi svatko od igrača u šesnaestercu, ekipe koja se brani, morao cijelo vrijeme igrati s rukama iza leđa jer i bez namjere može skriviti kazneni udarac. Pitana bi vjerojatno svirao kazneni udarac i Urugvajcu Hectoru Castru, koji je igrao SP 1930. godine jednoruk jer je drugu izgubio nesretnim slučajem u djetinjstvu.“

„Tajna je u posebnom osjećaju koji imamo prema državi. Ne kažem da je više volimo od primjerice Francuza ili Rusa, ali mi imamo poseban osjećaj da kada obuČeš sveti dres, kao da si drugi. Imamo jedinstvo, ne samo u nogometu,“ rekao je Ivan Rakitić koji je pobijedio i visoku temperaturu i zaigrao na utakmici.

Pri dodjeli medalja, na stadionu se spustila kiša. Meni je izgledalo kao da se spustila rosa Duha Svetoga na kraj prvenstva da ukaže na sjaj i bijedu.

„I nebo je jučer proplakalo nakon finala u Moskvi, no, koliko god hrvatski igrači i navijači bili tužni, taj ljetni pljusak izgledao je ipak i poput blagoslova za obje reprezentacije čiji će okršaj ostati u vječnom sjećanju kako okorjelih zaljubljenika u nogomet, tako i onih koji su se u nogomet zaljubili tijekom ovog prvenstva. Ne treba plakati, već se radovati golemom uspjehu kojim je Hrvatska postala svjetska senzacija i čije plodove, ako budemo pametni, možemo ubirati desetljećima,“ rekao je  nakon finala Hrvatske i Francuske novinar Ivan Hrstić.

Princ ove naše bajke svakako je Luka Modrić. Bijeg pred velikosrpskim koljačima, koji su mu ubili djeda Luku,  završio je u hotelu u Zadru gdje je počeo svoje prve nogometne korake. Put nije bio lak.

No na ovom nogometnom prvenstvu Luka je osvojio zlatnu loptu kao najbolji nogometaš. Vodio je i bodrio dečke kao kapetan reprezentacije. U Rusiji su počeli praviti murele s njegovim likom.

Dirigent reprezentacije i njen dobri duh je izbornik Zlatko Dalić. „Dečki, čast mi je bilo raditi s Vama! Jedno srce. Jedna duša. Jedna Hrvatska!“, napisao je izbornik Zlatko Dalić na društvenim mrežama nakon osvajanja srebrne medalje na Svjetskom prvenstvu u Rusiji. 

Nakon pobjede nad Engleskom, rekao je:  „Dragi Bog sve vidi i prati! Bog nas je nagradio!“

Svečani doček reprezentacije upriličen je u Zagrebu. Naše  reprezentativce od aerodroma vozila je strpljiva Nikolina Žiljak iz Kutine, zaposlenica ZET-a. Njen zadatak je bio da s kolegicom, koja je vozila  drugo vozilo, igrače i ostatak ekipe sretno i sigurno doveze do Trga bana Josipa Jelačića.

„Moram priznati da sam od šoka, kad mi je šef rekao da bih trebala voziti Vatrene, odbila to. U tom trenu nisam bila svjesna kolika je to čast i odgovornost, nego me samo brinulo: ‘Isuse, 380 milijuna eura da vozim i odgovaram za njih? Ne, ne mogu ja to. ‘ Uhvatila me panika. Drugi dan, kad sam shvatila što sam napravila, nazvala sam ga i iskreno rekla: ‘Šefe, oprosti što sam prenaglila, ali ipak bih,“  ispričala je Nikolina Žiljak.

Naše srebrne dečke dočekalo je u cijeloj  Hrvatskoj sigurno milijun ljudi, a velik je broj bio pred televizorima, prateći program. Nakon Zagreba dočekani su u Splitu, Solinu, Zadru, Rapcu, Imotskom, Sesvetskim Selima, Omišu, Karlovcu, Varaždinu, Donjem Miholjcu, Slavonskom Brodu…

„Jučer (u Zagrebu, 16.7.) smo htjeli ‘Gene kamene’ pa su Thompsonu ugasili mikrofon. ‘Ajmo ih zato sada zapjevati,“ rekao je Filip Bradarić na dočeku u Splitu i dodao: „Hvala vam za sve! Svi znamo što se događa. Zajedno smo jači, vratit ćemo hrvatsku reprezentaciju u Split. Dajte nam podršku, zajedno možemo napraviti promjene.“

Ante Rebić objavio na svom Instagramu: „Biti kršćanski sportaš ne znači moliti se da tvoj tim pobjedi. Bog ne daje prednost u sportu onima koji se mole nad onima koji se ne mole. Biti kršćanski sportaš znači natjecati se za Krista tako da uvijek daješ svoj maksimum za Njega i da, bez obzira na to pobjeđuješ li ili gubiš, uvijek zahvaljuješ Njemu na prigodi za igru. To znači dati svu slavu Bogu bez obzira na ishode, jer vjeruješ njegovom planu za svoj život.”

„Tajna je u posebnom osjećaju koji imamo prema državi. Ne kažem da je više volimo od primjerice Francuza ili Rusa, ali mi imamo poseban osjećaj da kada obučeš sveti dres, kao da si drugi. Imamo jedinstvo, ne samo u nogometu,“ rekao je Rakitić.

Svečani doček srebrnog nogometnog reprezentativca Matea Kovačića, u župi sv. Antuna Padovanskoga u Sesvetskim Selima, započeo je svetom misom na kojoj je bio i Mateo. „Bog nam je dao ovaj uspjeh da se digne hrvatski narod,“ rekao je Mateo.

Otac Marcela Brozovića, Ivan,  je na FB, u srijedu, 18.7., napisao:

Dragi naši NAŠ PONOS , sela Okuja, Italije, samo nije zaslužio da bude i Vaš ponos, Grada Velike Gorice.

Roditelji zahvalite svojoj djeci na podršci, svima Vama i NEKA PATI KOGA SMETA. Evo nisam izdržao plačem i pišem svima Vama.
Večeras će OKUJE GORJETI ……

Nažalost, i to se dogodilo. Gradsko poglavarstvo VG, otkazalo je doček Marcelu.

16.7.2018. , čestitke reprezentaciji je uputio kardinal Bozanić:

„Dragi hrvatski nogometni reprezentativci,
cijenjeni izborniče gospodine Zlatko Daliću,
stručni suradnici i čelnici Hrvatskoga nogometnog saveza!
Kao dionik radosti, s posebnim osjećajima zahvalnosti Bogu, izvoru svake dobrote i radosti, dok hrvatski narod u Domovini i širom svijeta slavi srebrno odličje koje ste vi, pod jedinstvenim vodstvom svoga Izbornika osvojili, od srca vam čestitam na ovom povijesnom uspjehu hrvatskoga sporta.
Pišem vam ovu čestitku ne samo zbog iznimnih postignuća na Svjetskome nogometnom prvenstvu u Rusiji. U svojim ste nastupima, ponašanju i izjavama očitovali stav koji može biti nadahnuće svakomu čovjeku; stav ozbiljne pripreme, gorljivosti i nesebičnosti u nastupu te zahvalne poniznosti pred postignutim, prepoznajući zasluge svih koji pomažu da živi snaga zajedništva. Vi ste u ovome trenutku, nasuprot razočaranja i razaranja jedinstva u hrvatskom društvu, primjer, posebno mladima, da je u svakom pozivu potrebno ulagati napore i razvijati spremnost na žrtvu, imati zanos iz kojega niču zadivljujući plodovi.
Dragi hrvatski nogometni reprezentativci, ako se ikada u vašem srcu probudi zrnce tuge što niste podigli i donijeli zlatnu skulpturu namijenjenu prvaku, sjetite se da ste svojim srebrom, svojim naporima i žrtvama, svojim zajedništvom i ljubavlju podigli i donijeli Hrvatskoj puno veću vrijednost: povratili ste nadu i donijeli radost svojoj Hrvatskoj domovini. Unijeli ste svjetlo u srca tolikih ljudi u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, kao i u hrvatskom iseljeništvu, te ih potaknuli na dobro i obnovu zajedništva. Uz to, neprocjenjivo je to što je vaš trud na ovome prvenstvu značio za bolje upoznavanje svijeta s Hrvatskom.
Jednako ste tako pokazali da povezanost ljubavi i zalaganja čini velika djela. Bilo je divno osjetiti vaš stav skromnosti i nesebičnosti koji je donosio bogate plodove, ne stavljajući u prvi plan svoje zasluge, nego doprinos i vrijednost drugih, povezujući duboki smisao, onaj do kojeg dopire vjera, zatim važnost obitelji i dragocjenost žrtve za Domovinu. To je ključ koji vidimo u svim hrvatskim pobjedama. To je hrvatski narod prepoznao u vašim nastupima i ponovno otkrio snagu nade. Hvala vam!
Zazivajući Božji blagoslov na vas i vaše obitelji, molim Gospodina da vas čuva na putevima vaših života. Nastavite sjajiti vedrinom, jer ste nam darovali obilje radosti.
Gospodin vas čuvao i pratio svojim blagoslovom, a Blažena Djevica Marija, Kraljica Hrvata, bila vam trajnom Zagovornicom.

Srdačno vas pozdravlja jedan od vaših navijača,

                                                                           Kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački“

Svaka bajka ima svoje Gargamele, zle vještice, zločeste maćehe, pohlepne vukove… Tako i ova naša bajka ima svoje FIFE, FARE, svoje bakljade, svoju orjunu, svoje antife, svoj DORH…

Kad je novinar sugerirao Plenkoviću da se ugledaju na reprezentaciju 13.7., on je mudroslovio: „U reprezentaciji igraju najbolji, ali oni koji igraju nogomet. U javnom životu igraju oni koji se hoće javno angažirati. Preuzimanje odgovornosti za rad za opće dobro je nešto na što se pojedinac sam mora odlučiti, rekao je Plenković. Otvorenost i želja za sudjelovanjem u političkom životu treba biti participativnog karaktera. Ne možemo derogirati ono što su temelji demokracije, a to je volja naroda na izborima. Svi koji žele dati doprinos trebaju se angažirati, a na kraju se sastavlja ekipa koja upravlja od one koja je dobila na izborima.“

Treba li ovome što dodati? Jesmo li doista zaslužili takvu vlast, nakon svega ovoga? Ovi događaji kažu da nismo.

Pokazalo se da poniznost, zajedništvo, domoljublje, upornost i vjera uzdižu narod. Pa neka ova naša bajka završi sretno.

Zorica Vuković/Hrvatsko nebo