Ivan Pletikos: Pismo iz Labradora

U ovih tridesetak nezaboravnih dana, u kojima kao da je sažeta cijela naša moderna povijest od početka Domovinskog rata do Oluje, ponovno imamo priliku vidjeti sve one silnice koje stvaraju ali i one koje razaraju naše nacionalno biće, društvo i državu. Ovaj je povijesni i blještavi uspjeh Hrvatske Nogometne Reprezentacije, poput signalne rakete osvijetlio svu veličinu i ljepotu hrvatskog bića, ali i osvijetlio dosad zatamnjene krajeve hrvatskog ozemlja dosada znanog kao Labrador.

Labrador je zemlja nedođija u koju žele pretvoriti Lijepu Našu, kada nam je posve otmu, njezini psi čuvari. Labradori su i psi gospodara naše stvarnosti koji nas sve žele pretvoriti u ovce u zemlji labradora. I priča i gonjenje u tor im je prilično lijepo išlo sve po planu labrador, kojim su poslije Domovinskog rata, polako ali sigurno počeli svoj hod po institucijama i institutima. Kad su zavladali i medijima plan labrador konačno je mogao u punini krenuti.

I vidimo da im je dobro išlo, i činilo nam se da  usprkos mrmljanju naroda, ništa ih ne će spriječiti da nam otmu Lijepu Našu i potjeraju nas u hladni i sivi Labrador. Proizvodili su magle i mrakove koji kuljaju danomice iz njihovih medija sa svih dalekovidnica, radija i većine obilno dotiranih portala.  

No kako je ovaj događaj zapravo kratka rekapitulacija naše nove moderne i slavne povijesti započete Domovinskim ratom i završene smrću Prvog Hrvatskog Predsjednika, događaji koji nam predstoje ne bi smjeli postati, tj morali bismo spriječiti da ne postanu, rekapitulacija svega onoga što se događalo nakon njegova zemaljskog odlaska.

Proces je to bio sveobuhvatan i kanio je zavladati cijelim društvom i državom (ovom potonjom je gotovo uspio). Upravo ta sveobuhvatnost strateška i taktička usklađenost, gotovo do kapilarne razine, te ogromni resursi koji se koriste, pokazuju obličje i snagu „duboke države“, u hrvatskoj državi, i hrvatskom društvu. Upravo strateška posvećenost „našeg“ deep state-a ukidanju hrvatske samobitnosti, u raznim varijantama i za različite „sponzore“, te opisana snaga upozorava nas da će nakon ovog veličanstvenog događaja koji su nam poklonili naši Vatreni, labradori krenuti u snažni protunapad. Zapravo već su krenuli.

Obrise duboke države možemo najbolje vidjeti u „njihovim“ (čitaj menstream) medijima. U proteklih mjesec dana tu vidimo isti odnos prema Vatrenima koji su u početku pokazivali prema Domovinskom ratu. Prva faza je bila ona tipična faza kod svakog šoka: to se zove deny faza. To je onda kada je šok i njegova neprihvatljivost toliko emocionalno loša, da sam događaj subjekt negira. Faza negiranja. Slijedeća je faza kad se subjekt polako oporavlja od prvog šoka i počinje strukturirati kaos koji je nevolja počinila. To je faza prihvaćanja. Gledajući sve „njihove“ medije, ali i individualne reakcije na društvenim mrežama i medijima, možemo vrlo lako prepoznati obje faze. U početku to je bilo simbolizirano odnosom prema Luki Modriću, opravdano prepoznatom kao kamenu temeljcu i Dobrom pastiru naše Reprezentacije. Dovoljno je bilo vidjeti što su pisali u osvit i na početku ruske kampanje (da ne spominjem pravosudnu infrastrukturu uoči SP-a), a što je kulminiralo njegovim simboličkim dekapitiranjem na stranicama fb („Di su pare“) transparentima na splitskim nadvožnjacima praćenih tihom, ali upornom baražnom vatrom iz svih antihrvatskih medija, financiranih od nas razrezanim „parama“ hrvatske države. No, nakon petnaest dana ta deny faza ustupila je mjesto slijedećoj fazi,  fazi prihvaćanja. Tako je čak notorni Indeks postao hrvatski domoljubni portal. To otprilike koincidira sa fazom iz Domovinskog rata, kada su svi udbaši, nakon što su vidjeli, da će hrvatska država ipak opstati i izići kao pobjednik, masovno počeli ulaziti u strukture te države, i postajali fake domoljubi, a vodeće pozicije u društvu su ionako od prije imali. Započeo je njihov gramschijevski veliki hod po institucijama, da bi danas imali ovo što imamo: otetu državu.

Događaj Vatrenih u Rusiji, događaj je koji nisu niti u najgorim snovima pretpostavljali,  željeli, niti za njega bili spremni, jer je to događaj koji je razbio do krhotina (iliti po njihovu – paramparčad), blistavu strukturu njihovog mentalnog zatvora koji su za nas gradili, malo po malo, punih 17 godina. Zatvora u kojem su oni čuvari tekovina… Dovoljno je vidjeti lice i trabunjanje omniprezentnog glasnogovornika duboke države, Žarka Puhovskog, više ne ožarenog, a pogotovo ne napuhanog, kako kolegi si Šprajcu priznaje da je šteta već načinjena.

I to je ono bitno. Štetu su priznali, prihvatili je  i sada ide treća faza, a to je kontrola štete. U slijedećim danima, tjednima i mjesecima možemo očekivati sve ono što su uspješno napravili nakon 92-ge, a naročito nakon 1995-te godine, ovladavanje ovom za njih groznom Reprezentacijom i njeno stvarno pretvaranje u močvaru iz koje više ne će izaći niti jedan domoljubni pjev, već će se pretvoriti u mjesto balkanskog kreketa. Akcija „močvara“ započeta 2009-te može se nakon kratkog incidenta nastaviti. Ali još je važnije da će ponovno postati samo oni tumači i guvernatori nacionalnog osjećaja kojega će, kada ga uhvate kao pticu staviti u svoju već stotinjak godina ruzinavu krletku: Hrvatska može i smije postojati samo kao Nehrvatska, kao država koja svoje postojanje izvodi iz konteksta nesuverenosti i guvernantskog podložništva nekoj superstrukturi! SR Hrvatska, Sramežljiva/Srameća Republika Hrvatska!

Stoga je u ovaj trenutak važan Kaiross za hrvatski suverenizam. Sada su nam potrebne sve one kreposti koje u izobilju imaju naši nogometaši i njihovi Dobri pastiri, Zlatko Dalić i Luka Modrić: poniznost hrvatskih suverenističkih vođa, spremnost na žrtvu vlastitog ega, pa i preko granica boli, umijeće u čitanju igre (igara duboke države), spremnost na dugotrajnu bitku i izvan regularnog vremena. Da ne nabrajam dalje spremnost na dribling, pravovremeno istrčavanje, pa i rušenje protivničkog napadača u granicama fair playa.

Ali da izađem iz zamki metafora, treba jasno reći: sada je vrijeme za ujedinjenje svih suverenističkih snaga! A suverenističke snage su svi oni koji u ovim trenutcima pristaju na ujedinjenje u korist oslobođenja ovoga konačno probuđenog naroda! Po jedinstvu ćemo ih prepoznati!

Ivan Pletikos/Hrvatsko nebo