Govor sisačkog biskupa Košića na konferenciji o 70. godišnjici života akademika Josipa Pečarića

THE CONFERENCE DEDICATED TO THE 70TH BIRTHDAY OF ACADEMICIAN JOSIP PEČARIĆ – ZAGREB, 5 JULY 2018

It is an honour to be invited by academician Josip Pečarić to say a few words at the beginning of this conference and to bless its work. I must say that I am personally connected to academician Pečarić, that we are friends. This friendship developed as I participated in several promotions of his books. So today I will read to you some of the finest things I have already said and published about him, and he deserves that and much more. Although I know that this is a conference dedicated to his illustrious scientific work, I met him as a courageous patriot who is fighting for the truth about Homeland War, about the past and the present of our beautiful country, as a person who deeply loves Croatia.

In 2013, during the promotion of the book „Vukovar i njegov stožer“ (Vukovar and Its Command) I said: „Here, I’ve mentioned both Academy and University, and the author of this book about Vukovar is both an academician and a university professor. However, he is the only one! Or one of the rare few academicians or university professors who speak up, who tell the truth, who are brave enough to fight and defy the power elite of this world. Their sword is not stronger than a pen!

Word is more powerful than any sword, as the Holy Scripture claims when it says: ‘For the word of God is alive and active. Sharper than any double-edged sword, it penetrates even to dividing soul and spirit, joints and marrow; it judges the thoughts and attitudes of the heart.’ (Hebrews 4:12, New International Version)”

Or last year, on 25 October, when I participated in the promotion of his book about Marko Perković Thompson, I said:

„I wish there were more such brave men as our well-known singer Marko Perković Thompson and academician Josip Pečarić. Those who cannot find any arguments against them try to silence them by force: so they ban Thompson’s concerts, they press charges against him for public disturbance, defame his reputation and describe his work even as – fascist; also they use all available resources against academician Pečarić in order to silence him, they persecute his family, or – in most cases – they simply ignore him. However, both these great men, Croats and patriots, are people our Homeland should be proud of. Maybe in some future times, when we become free of – as bishop Ante Ivas says – all those traitors, perjurors, cheaters, and also – as Anto Kovačević poetically says – all those crooks, only in some future, calmer Croatian history will these our great men, Marko and Josip, achieve their right place, the place of the greatest respect.

One thing is certain: they are both courageous in presenting the truth and love towards their homeland, and they are not doing it as a mere phrase or out of some interest. They are also, I’d say, ready to endure suffering, challenges and imputations for truth and righteousness. And while Josip fights these threats with humour and irony, Marko responds to his challengers with – songs. This book is a witness to the greatness of these two Croatian men, to honest men in dishonest times, to great men in the times of little minds; it is a witness to the impertinence of a few men who dare to be brave in the times of treason. Therefore, their life work will be an inspiration to the future generations, and in twenty, thirty years books will be written and films will be made about them, and they will be an example of boldness in the fight against evil that destroys the truth and our homeland.

Our veterans of the Homeland War recognise Marko as a hero. He is also one of them, because he volunteered in the Homeland War and his first song, legendary „Bojna Čavoglave“ (Battalion of Čavoglave) was made in that time. The veterans presented him with a Great Plaque for Bravery, and I congratulate him for that!“

I had the honour to write the afterword for the book „General Praljak“ by M. Međimorac and J. Pečarić, which unmistakably refutes the unjust verdict of a hero of the Homeland War, general Slobodan Praljak. Academician Pečarić wrote about the Hague, too, about all the injustices committed against Croatia in various instances…

Also, during the promotion of the book by Zdravko Tomac „Što to znači biti Hrvat“ (What It Means to Be a Croat) I said: “I think that our entire nation should follow the example of our brilliant academician Josip Pečarić who used to write letters to our former Prime Minister in which he suggested that at the time imprisoned general Ante Gotovina should be proposed for the Nobel Peace Prize, and in likewise manner is now writing letters for general Slobodan Praljak – to the president of the Republic of Croatia, to our Prime Minster and to the President of the Croatian Parliament.  Croatians have nothing to apologise for or continually beat their breasts, while at the same time those who committed immeasurably greater and more numerous atrocities against Croatians show off with some kind of seeking justice without doing anything to distance themselves from all those evil deeds. That’s why I like academician Pečarić who has courage to speak contrary to what is expected.”

To conclude, this is what I said about academician Pečarić in the presentation of his book „Rasizam domaćih slugu“ (The Racism of the Local Servants), and these words sum up all my thoughts about academician Pečarić, mathematician and patriot:

“Academician Josip Pečarić is the best representative of the Croatian people because he hasn’t become tired of fighting for the truth when this was opposed to all the public tendencies in Croatia. All the more so is his last book (The Racism of the Local Servants) an example of his courage to oppose those who submit themselves and let the injustices break them, or even worse, who join in those unjust practices. The greatness of Pečarić’s courage can be seen in the fact that he has been constantly ignored by the mass media in Croatia. However, this also testifies to the fact that today Croatia is in shackles, and God himself sets our country free when, through Theodore Meron, tells the truth about our generals and our just liberation war in which our beautiful Homeland was created. I believe that his suggestion – which he has sent to the Prime Minister twelve times – that generals Ante Gotovina and Mladen Markač should be proposed for the Nobel Peace Prize, is not only a scream in times of distress, but also a rational conclusion which caused great respect and pride in those who could see him.

I thank academician Josip Pečarić for his courage and persistance in the fight for truth. This book should be read by every Croat, and every thinking patriot should think about its content. It is a testimony to the fact that Croatia is (still) not lost, that our Homeland has its future. Academician Pečarić is an acknowledged world-class mathematician so I hope that his sharp mind has calculated well where we are now and where we are going. Moreover, he has denounced our own Croatian sins, but he has also shown the way to atone for them. This is the path of taking pride in the truth and the path of following the bravest, among whom our academician Pečarić is undoubtedly in a prominent position.”

I congratulate my dear academician Josip Pečarić on his 70th birthday, I congratulete him on his life filled with great work in both scientific and patriotic fields, and on this conference. I thank you all for your attention!

Zagreb, 5 July 2018

+Vlado Košić, The Bishop of Sisak

KONFERENCIJA O 70. GODIŠNJICI ŽIVOTA AKADEMIKA JOSIPA PEČARIĆA – ZAGREB, 5.SRPNJA 2018.

Čast mi je, poštovani sudionici ove Konferencije, što me akademik Josip Pečarić pozvao da na početku kažem par riječi i blagoslovim rad ovog skupa. Mogu reći da sam s akademikom Pečarićem i osobno povezan, pa rekao bih i prijateljski, a to je nastalo stoga što sam na nekoliko promocija njegovih knjiga i ja imao čast sudjelovati. Da ne izmišljam neke nove riječi o njemu, poslužit ću se mojim već rečenim i objavljenim biranim riječima kojima sam govorio o njemu, a on zaslužuje to i mnogo više. Premda znam da je ovo konferencija koja govori o plodnoj znanstvenoj djelatnosti našeg Akademika, ja sam ga upoznao kao hrabrog domoljuba koji se bori za istinu o Domovinskom ratu, o povijesti i sadašnjosti Lijepe naše, jednom riječju kao zaljubljeniku u Hrvatsku.

Tako sam na predstavljanju knjige „Vukovar i njegov stožer“ 2013. ustvrdio: „Evo, spomenuo sam i Akademiju i Sveučilište, a naš je autor ove knjige o Vukovaru i akademik i sveučilišni profesor. Međutim, on je jedini! Ili jedan od veoma rijetkih kako akademika tako i sveučilišnih profesora koji diže glas, koji govori istinu, koji ima hrabrosti boriti se i prkositi moćnicima ovoga svijeta. Nije njihov mač jači od pera!

Riječ je snažnija od svakog mača, kako to opisuje i Sveto pismo, kada kaže da je ‘živa Riječ Božja i djelotvorna; oštrija od svakoga dvosjekla mača; dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuđuje nakane i misli srca…'(Hb 4,12)“

Ili prošle godine 25.X., kada sam sudjelovao u predstavljanju knjige ak. J. Pečarića o Marku Perkoviću Thompsonu, rekao sam:

„Volio bih kad bi bilo više takvih hrabrih ljudi kao što su proslavljeni pjevač Marko Perković Thompson i akademik Josip Pečarić.

Oni koji nemaju argumente željeli bi ih silom ušutkati: tako zabranjuju koncerte proslavljenom pjevaču Marku, uručuju mu kaznene prijave zbog remećenja javnog reda i mira, difamiraju njegov ugled i proglašavaju njegov rad – ni manje ni više nego fašističkim; također protiv akademika Pečarića takvi rade svim sredstvima samo da ga ušutkaju, progone mu obitelj i – najčešće ga ignoriraju. Međutim oba ova velika čovjeka, Hrvata i domoljuba, ljudi su s kojima se naša Domovina treba ponositi. Možda će tek u budućem vremenu, kad se oslobodimo – kako pjeva biskup Ante Ivas – svih tih izdajica, krivokletnika, varalica, također i – kako pjesnički kaže Anto Kovačević – svih drpislava, tek će u budućoj, mirnijoj povijesti Hrvatske ovi naši velikani Marko i Josip dobiti svoje pravo mjesto, mjesto najvećeg poštovanja.

Jedno je sigurno: njih obojicu rese hrabrost u zastupanju istine i ljubav prema domovini koja nije fraza ni interes. Također, rekao bih, resi ih i spremnost na podnošenje trpljenja, osporavanja, podmetanja za istinu i pravednost. Dok se Josip uglavnom s tim prijetnjama bori humorom i ironijom, Marko odgovara svojim osporavateljima – pjesmom.

Ova knjiga svjedok je veličine upravo ove dvojice hrvatskih ljudi, svjedok o poštenim ljudima u nepošteno vrijeme, o velikim ljudima u vremenu malih duša, o drskosti nekolicine koji se usudiše biti hrabri u vremenu izdaje. Zato će njihov trag biti nadahnuće budućim naraštajima i za dvadeset i trideset godina o njima će se pisati knjige, snimati filmovi i oni će biti primjer srčanosti u borbi sa zlom koje uništava istinu i našu domovinu.

Da je Marko heroj, prepoznali su i branitelji, među koje se i on ubraja jer je bio dragovoljac u Domovinskom ratu i prva sad već legendarna pjesma Bojna Čavoglave nastala je u tom vremenu. Branitelji su mu naime nedavno darovali Veliku zlatnu plaketu za hrabrost, na čemu mu i ja ovdje javno čestitam!“

Imao sam čast napisati i pogovor knjizi „General Praljak“ autora M. Međimorca i J. Pečarića, kojom se nedvosmisleno odbacuje nepravedna presuda junaku Domovinskog rata generalu Slobodanu Praljku, u čemu je akademik Pečarić sudjelovao. Pisao je on i o Haagu, nepravdama prema Hrvatskoj na više područja…

Također na predstavljanju knjige Zdravka Tomca „Što to znači biti Hrvat“ rekao sam sljedeće:

„Mislim da bi se čitava nacija tu trebala povesti za primjerom genijalnog akademika Josipa Pečarića koji je, poput pisama bivšem premijeru kojemu je predlagao da se tada zatočeni general Ante Gotovina kandidira za Nobelovu nagradu za mir, to isto sada pokrenuo za generala Slobodana Praljka, pišući pisma predsjednici Republike, predsjedniku Vlade i predsjedniku Hrvatskog sabora. Hrvati se nemaju zašto ispričavati i neprestano udarati u prsa, dok se istovremeno oni koji su nad Hrvatim počinili neizmjerno veća i brojnija zlodjela razmeću nekim svojim tjeranjem pravde, a da nisu ništa učinili da se distanciraju od tih zala. Zato mi se sviđa akademik Pečarić koji ima hrabrosti ‘okrenuti pilu naopako’, kako se to jednostavnim riječima kaže.“

I da zaključim što sam rekao o njemu na predstavljanju knjige „Rasizam domaćih slugu“, čime bih mogao zaokružiti moje mišljenje o akademiku Pečariću, matematičaru i domoljubu:

„Akademik Josip Pečarić jest najbolji predstavnik našega hrvatskoga naroda jer se nije umorio u borbi za istinu kada je to bilo protivno svim tendencijama s pravom javnosti u Hrvatskoj. Tim više je njegova posljednja knjiga (Rasizam domaćih slugu) primjer njegove hrabrosti da se suprotstavi onima koji su prignuli šije i dopustili da ih nepravde lome, i što je još gore, i sami su se bili upregnuli u tu nepravednu rabotu. Koliko je Pečarićeva hrabrost bila velika svjedoči upravo činjenica da je uporno prešućivan u sredstvima priopćivanja i u hrvatskoj javnosti. Međutim, to na žalost govori još više o porobljenoj Hrvatskoj u kojoj smo se našli, a koju sam Bog oslobađa kad na usta Theodora Merona izriče istinu o našim generalima i o našem osloboditeljskom pravednom ratu u kojem je stvorena Lijepa Naša. Držim da je njegov prijedlog – koji je opetovano dvanaest puta pisao predsjedniku Vlade – da se generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču dodijeli Nobelova nagrada za mir bio i jest ne samo krik u nevolji, nego još više racionalni zaključak i da je kod onih koji su ga mogli vidjeti, izazvao veliko poštovanje i ponos.

Zahvaljujem gospodinu akademiku Josipu Pečariću na toj hrabrosti i na upornosti u borbi za istinu. Ovu bi knjigu trebao pročitati svaki Hrvat, razmišljati o njenom sadržaju svaki misleći domoljub. Ona je svjedočanstvo da Hrvatska (još) nije izgubljena, da naša Domovina ima budućnost. Akademik Pečarić priznati je matematičar svjetskog ugleda pa se nadam da je svojim oštrim umom dobro izračunao gdje smo i kamo idemo. Dapače, prokazao je naše vlastite hrvatske grijehe, ali i pokazao put kako ih je moguće okajati. To je put ponosa na istinu i put nasljedovanja najhrabrijih, među kojima je zasigurno na posebno istaknutom mjestu naš akademik Pečarić.“

Čestitam 70. godina života, u kojima je bilo mnogo rada na znanstvenom i domoljubnom planu, dragom Akademiku Josipu Pečariću, čestitam na ovoj konferenciji i svima vama zahvaljujem na pozornosti!

Zagreb, 5. srpnja 2018.

+Vlado Košić, sisački biskup

Prijevod Ivana Orešić

Hrvatsko nebo