Migracije – lijek ili otrov za Europu?

Rimsko carstvo raspalo se, prvenstveno, zbog unutrašnjeg urušavanja, a tek potom zbog dolaska Avara, Vizigota, Germana, Slavena i drugih “migranata” s bližeg i daljeg Istoka.

Rimsko carstvo nedostignuti je ideal anemičnih Sjedinjenih Europskih Država, iz razloga što je bilo promišljeno postavljeno, što je uzimalo od svih podanika ono najbolje što su mogli dati, npr. umjetnost, filozofiju i arhitekturu od pokorenih Grka (koji su u to doba bili visoki i plavi!) i na to su nadogradili efikasnu, centraliziranu državu, odlične ceste, dobro pravo i besprijekornu vojsku (veličina legije odgovara veličini divizije). Naravno, bili su tu i robovi, koji su malo radili kako bi se sve skupa efikasno kotrljalo.

Urušavanje počinje, kao i uvijek, s nesposobnim vladarima i korupcijom, nedovoljnim brojem novih robova i nedostatkom hrane. Kako je carstvo bivalo sve neefikasnije, tako su dragi ljudi poput Atile, prvog velikog stepskog sadiste, zadavali teške udarce. Rim je Atilu jedva preživio, međutim Rimsko carstvo (Bizant, za sada, ostavimo po strani) je srušio Odoakar 476. godine.

Rimsko carstvo (koje uključuje tekovine stare Grčke i kršćanstvo, koje se tek uzdizalo kao europska religija sa središtem u Rimu) temelj je suvremene Europske unije. Na žalost, današnja Europska unija oslanja se na kasni Rim, dakle centraliziranu državu nesposobnih lokalnih birokrata, s neefikasnom vojskom i poroznim granicama. I kao što je Rimsko carstvo koristilo pojedina barbarska plemena u borbi s drugim barbarskim plemenima, tako i EU koristi Tursku (koja je preuzela sve najgore od Bizanta, ali i od Mongola, naročito onih pod Timurlenkom, posljednjim velikim stepskim sadistom – 14. st.) s ciljem da se zaustavi ljudska plima koja dolazi iz Afrike i Azije.

Dakle, ako je Rimsko carstvo srušeno 476. godine, a Atila je harao velikim područjima Carstva na svoj razbarušen, ali izrazito krvav način do 453. – kad je preminuo prilikom jednog od svojih brojnih vjenčanja! – EU je vjerojatno danas upravo u tom međurazdoblju, dakle u posljednjih 25 godina svoje zbrkane i neuvjerljive egzistencije. Da povijesne paralele budu zabavnije Atila je vladao svojom ogromnom, ali neuređenom državom iz okolice današnjeg mađarskog Tokaja, što nam neumitno priziva Orbana, kao odmetnutog EU-vladara koji je zadao ozbiljne udarce nesposobnim birokratima iz Bruxellesa, svojom jednostavnom tezom da su migracije kraj Europe i da njemu svi ti dragi ljudi – čiji dolasci se financiraju “na krajnje netransparentan način”! – zapravo ne trebaju. Pa je okupio i druge “barbare” iz Srednje Europe (Poljska, Češka, Slovačka) s ciljem da pokušaju odgoditi neizbježno.

Migracije, naravno, nitko ne može zaustaviti. Niti milom, niti silom, ni potkupljivanjima, ni granicama, ni zidovima, ni bodljikavom žicom. Pogotovo se ne mogu zaustaviti migracije koje su dirigirane i u koje su ulupane milijarde dolara, s ciljem slabljenja i rastvaranja ujedinjene Europe. Na žalost, ona vitalna i beskrupolozna Europa vojnika i genija renesanse i baroka daleko je iza nas. Ta Europa koja je mačem i novim tehnologijama pljačkala svijet i izgrađivale sve te prijestolnice – tako drage turistima iz Kine, Japana i Koreje! – poput Pariza, Londona, Amsterdama, Berlina, Beča i Rima, danas je u fazi kukanja i naricanja, bezveznih proglasa birokratskih piskarala i u totalnoj konfuziji oko zajedničke politike. U takvoj situaciji raspad je neizbježan.

Neusmnjivo doseljenici su svježa krv za određena područja, pogotovo ako dolaze mladi, dobro obrazovani ljudi sa svojim obiteljima. No, ako dolaze mladi muškarci iz bitno različitih kultura, bez obitelji, spremni na sve da prežive na neprijateljskom teritoriju bez rada, ubrzana eskalacija sukoba je neizbježna. Na 5% doseljenika koji su drugačiji po nečemu od domicilnog stanovništa počinju sukobi, na 10% počinju ratovi. Mali, lokalni, prljavi ratovi. Hrvatska je prošla tu igru sa Srbima, koji su tu došli potiskivani od Turaka. Habsburška monarhija, tako draga Hrvatima, postala je velika i moćna jer je to bio jedini način da se zaustavi prodor Turaka u Europu. Kad je Tursko carstvo zapalo u krizu nesposobnih i korumpiranih vladara, nestala je potreba za Austro-Ugarskom, a završni udarac zadala je Amerika, poslije prvog svjetskog rata, na mirovnim pregovorima u Parizu, kad je Wilson inzistirao na samodoređenju naroda. Uvijek postoje vanjski i unutrašnji razlozi raspada Carstava.

Europa je stara i umorna, poput ostarjele Madame koja vodi javnu kuću s priučenim kurvama. Kad Turska, da ne kažem dragi Erdogan, pusti svojih 2,5 milijuna izbjeglica u razgledavanje europskih znamenitosti, sukobi su neizbježni.

Ovakva bezvezna Europa mizernih fiškala, kao ni Rimsko carstvo na zalazu, ne može preživjeti izbjeglice u tako velikim, nekontroliranim (barem ne iz Europe!) brojkama. Doktori znaju da je razlika između lijeka i otrova isključivo u količini. Izbjeglice su lijek za prebogatu i ostarjelu Europu kućnih ljubimaca samo dok njihov broj ne postane prevelik. Kad će taj broj postati prevelik? Vrlo brzo, saznat ćete iz vijesti, ma koliko se euro-fiškali trudili blokirati vijesti o incidentima. Nakon što omoguće izbjeglicama da potkopaju ovu bezveznu senilnu Europu, Amerikanci će se ozbiljnije okrenuti Kini…

Mač i tehnologija vode naprijed, a nesposobna birokracija i korupcija u propast. Rimsko carstvo je nastalo oko Sredozemnog mora, Europa brutalnih kolonijalnih osvajača oko Atlantskog oceana, a sad je vrijeme za dramatičan uspon Pacifika.

F.Perić/HRSvijet.net/http://www.hrsvijet.net/Hrvatsko nebo