Otvoreno pismo Bože Medića, člana Gradskog odbora HDZ-a, predsjedniku HDZ-a Andreju Plenkoviću i vrhu stranke

“Smjer kojim vodimo Hrvatsku ide točnu u onom pravcu gdje ga je želio Franjo Tuđman, a to je u desnom centru, na širokoj narodnjačkoj platformi, koja ima i svoju demokršćansku dimenziju. Mislim da je važno da svi prepoznate pokušaje onih koji bi htjeli doći na naše mjesto, koji nas žele destabilizirati. Ali u tome neće uspjeti”.

Ove riječi izgovorio je predsjednik HDZ-e g. Andrej Plenković na Jarunu na godišnjicu osnivanja HDZ-e. Neću komentirati ove koji hoće doći na “naše mjesto”, koji nas žele destabilizirati i poruku premijera u svom naumu neće uspjeti nego idemo li smjerom Tuđmana.

Kako taj smjer izgleda danas u zbilji, kako ga ja vidim.

Danas smo u HDZ-u suočeni s velikom krizom povjerenja koja se može zamisliti u jednoj političkoj obitelji i s najtežim izazovima s kojima se jedan narod može susresti (prosvjedi protiv vlastitog vodstva stranke, sukob s Crkvom, HAZU-om, Maticom hrvatskom, članovima stranke, biračkim tijelom, narodom). Ako je nekada i bilo nepovjerenja razlika između nekadašnjih trenutaka i ovih danas je tolika da smo danas uzeli i PR stručnjaka, stručnjaka koji se služi manipulacijama i lažnim anketama organizacija i savjetnika koji su nas kao stranku do jučer pokušavali uništiti i razoriti da nas uvjeri u smjer koji nas vodi današnje vodstvo stranke.

HDZ je u svojoj povijesti imao uspona i padova, ali nikada nije počivao na ovakvoj komunikaciji.

Naš današnji predsjednik i njegovi najbliži suradnici uporno ističu političku viziju vraćanja simbolici i baštini našega utemeljitelja Franje Tuđmana da slijede njegov put, a istovremeno ističu nužnost novoga usmjeravanja stranke i Hrvatske. O kojim to usmjerenjima govori i kamo nas vodi pozivajući se na Tuđmana?

1. Je li to put trajnoga i latentnoga sukoba sa svojim hrvatskim narodom?

2. Je li to put ponižavanja stupova hrvatskoga naroda, svećenika i biskupa Katoličke Crkve, HAZU i Matice hrvatske,

3. Je li to mudrost komunikacije koju nam je donio angažman PR STRATEGA i sličnih koji su karijere izgradili na manipulaciji i u službi protivnika pa i neprijatelja svega što je ikada označavalo HDZ i njegovu javnu percepciju i prihvatljivost u hrvatskome narodu.

4. Je li naša misija pojačavati senzibilnost Hrvatske prema europskim vrjednotama u trenutcima dok se razara elementarni stup hrvatkoga naroda, koji se pod našim imenom razara po svim elementima identiteta (ako nije istina zašto protiv imamo Crkvu, HAZU, Maticu Hrvatsku, članstvo, narod (ankete tako kažu).

5. Je li taj europski put dati sudbinu hrvatske djece antifa revolucionarima koji su se prvi put u Hrvatskoj javno pojavili na skupovima Borisa Jokića i oko njega, pokušavajući prisiliti nas, nazadnjake kako naš glavni komunikacijski savjetnik godinama ističe, na prihvaćanje ideja, programa i vrjednota koje nisu nikada krasile našu političku zajednicu ni naš hrvatski narod?

6. Je li naš pravac i pojačavanje toga europskoga senzilibiliteta davanje našega identiteta tvorcima europskih čitanki, njemačkih i engleskih recenzenata naše povijesti (HAZU upozorio na kurikul povijesti).

7. je li to već pet godina pedofilija u našemu građanskom odgoju na koji se današnja, naša pomoćnica ministrice obrazovanja smije pred tv kamerama,

8. je li to svojevrsna objava političkoga rata Rusiji forsirajući integraciju dijelova terolitorija Ukrajine, u trenutcima dok nam je ključni politčki partner Milorad Pupovac, eksponirani nositelj agresije na Hrvatsku devedesetih sa svojim velikosrbima i skupinama notornih provokatora koji ne poštuju ni minimum hrvatskoga ponosa, dostojanstva i časti i danas u Hrvatskom saboru ubija po drugi put doktora Ivana Šretera a mi, mi HDZ-ovci mu u tome pomažemo. Je li to smjer doktora Tuđmana o kome je govorio g. Plenković.

Nije, a zašto nije, nije

– jer nemamo politke i vrjednote s kojima smijemo iskreno izaći pred svoj narod

– jer tražimo legitimitet izvan volje naroda u trgovačkim i sramnim kombinacijama, koalicijama koje nikakva politička vizija ne može opravdati, jer su odustajanje od izvornih vrjednota HDZ-e. To nikada na našem povjesnom i pobjedničkom putu nismo radili, čak i kad smo padali.

Sudjelujemo li i mi svojom šutnjom u stvaranju ovakve atmosfere kakvu sam vam naveo i kakvu naglašavaju sva ova pitanja.

Što nam je činiti?

– možemo slijediti otvorene laži kao one o Istanbulskoj konvenciji,

– možemo prati ruke i govoriti da nas se ne tiče jer se zna tko donosi odluke, ali čast mi nalaže da vam kažem da smo svi odgovorni ako ne kažemo da ovako više ne ide.

Ne prihvaćam priče o stabilnosti vlasti koja duboko kompromitira sve što je HDZ-a ikada bila. Ideje današnjeg vodstva trebamo raspraviti pred našim članstvom kao kolege, prijatelji i braća ako baš hoćete i nakon toga donijeli odluke i izaći s njima pred hrvatski narod i braniti ih, i promicati ih. Krajnji je trenutak, a predsjednika Plenkovića posebno pozivam da se prisjeti riječi da stranka ne smije biti taoc ni jedne osobe i da se vratimo doma i rapravimo sve što nas muči, ustvrdimo temeljne vrjednote naše političke obitelji ponovo i zauvijek od toga nastavimo stvarati nacionalne politike.

Ovo što sada pod našim imenom ova vlada radi – to nije a pogotovo nije smjer doktora Tuđmana.

HDZ se mora vratiti kući, među svojim članovima raspraviti sve i to bez straha ili ćemo nestati. Tada neće biti bitno gdje je i što je bilo s predsjednikom Plenkovićem ili s bilo kim od nas, bit će bitno što je ostalo. A ostati neće ništa ako se ne trgnemo i ne zaustavimo ove procese prema našemu narodu. Što god zaključimo, što god zauzmemo kao stav, a to nikada nije moglo biti ništa nego jedino i isključivo afirmacija nacionalnih vrjednota, jer to smo bili od početka, bit će HDZ, bit će povratak korjenima i Tuđmanu.

Ovo ja pravac urušavanja i udaljavanja, pravac uništenja svega što smo ikada bili.

Vrijeme je da mi to jedni drugima kažemo u oči i da se pogledamo u oči, komunicirajući bez PR stručnjaka (ako ti nećeš njih oni će tebe… užas, koji smo to mi po njemu) i bez savjetnika, jedni s drugima kao ljudi.
Što i tko će nam ostati i što ćemo biti?

Na to u ovome trenutku mi kao stranka nemamo odgovor, a bez tih odgovora ne možemo biti stožerna stranka hrvatskoga naroda.

Jesmo li zaboravili kako to ponosno i obvezujuće zvuči!?

Božo Medić/HKV/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo