MATKO MARUŠIĆ: NAPADI NA IGORA VUKIĆA I KAROLINU VIDOVIĆ KRIŠTO SU KOMUNISTIČKI NAPADI NA SLOBODU ZNANSTVENOGA ISTRAŽIVANJA I SLOBODU GOVORA
Vrijeme:7 min, 12 sec
Svi oni koji nisu čitali „Dokument dijaloga“ trebaju ga pročitati, ili barem sačuvati za vrijeme kad će u njemu potražiti stavove hrvatske Vlade…
1. Igor Vukić je na HTV-u, u emisiji „Dobar dan, Hrvatska“ predstavio svoju knjigu „Radni logor Jasenovac“
https://www.youtube.com/watch?v=oCT72Qgalgo
Na to je brutalno napadnut i on i urednica emisije gđa Karolina Vidović Krišto, a HTV se ogradila od toga priloga i ukinula mogućnost njegova pregleda.
Ta priča ima mnogo detalja,
http://hrvatskonebo.com/hrvatskonebo/2018/06/02/moje-kverulancije-j-novak-hajka-je-zapoceta/
i reakcija,
http://hrvatskonebo.com/hrvatskonebo/2018/06/02/ivo-pilar-gradanska-inicijativa-cenzura-na-hrt-u-se-nastavlja/
ali ovdje ću sve njih preskočiti da bih u prihvatljivu okviru donio dva dokaza što su zapravo napadi na I. Vukića i K. Vidović Krišto.
Dokazujem da su ti napadi KOMUNISTIČKI NAPAD NA SLOBODU ZNANSTVENOGA ISTRAŽIVANJA I SLOBODU GOVORA.
Oni su suprotni a) stavu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) o nedodirljivosti slobode istraživanja i b) usuglašenim stavovima svih članova Vijeća za suočavanje s posljedicama nedemokratskih režima koji su preporučili takva povijesna istraživanja!.
- HAZU SE ZALAŽE ZA SLOBODU ISTRAŽIVANJA UZ POŠTIVANJE ZNANSTVENIH, UMJETNIČKIH, STRUČNIH I ETIČKIH NAČELA TE ZA SLOBODU ARGUMENTIRANE ZNANSTVENE KRITIKE U DUHU TOLERANCIJE I MEĐUSOBNOG UVAŽAVANJA
Splitska„Slobodna Dalmacija“ je 21. lipnja 2015.(str. 24 i 25) donijela reakcije Slavka Goldsteina, Hrvoja Klasića i Tvrtka Jakovine na knjigu „Jasenovački logori – istraživanja“, autora Vladimira Horvata, Igora Vukića, Stipe Pilića i Blanke Matković, čiji je izdavač „Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac“ (ISBN 978-953-58565-0-4.). U tom su članku Goldstein, Klasić i Jakovina naznačili da bi trebalo zabraniti istraživanja istine o prijepornim pitanjima hrvatske povijesti 20. stoljeća
Na to smo akademik Josip Pečarić i ja složili peticiju (s 200 potpisnika podrške) koja je od HAZU tražila da donese deklaraciju o slobodi znanstvenoga istraživanja
PISMO HAZU: Peticija Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti (HAZU)
Osobno sam od HAZU dobio ovaj odgovor…
From: Marijan Lipovac [mailto:mlipovac@hazu.hr]
Sent: Thursday, October 01, 2015 11:47 AM
To: matko.marusic@mefst.hr
Subject: Odluka Predsjedništva HAZU
Poštovani profesore Marušiću,…
-U odgovoru na Vaše pismo od 20. srpnja 2015. priopćujemo Vam stajalište koje je povodom toga zauzelo Predsjedništvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti na sjednici održanoj 30. rujna 2015.
Stajalište vam šaljemo u prilogu…
S poštovanjem
Ured za odnose s javnošću i medije HAZU
-U odgovoru u prilogu je pisalo sljedeće:
-“U svezi sa sadržajem pisma od 20. srpnja 2015. upućenog predsjednikuAkademije, ne vidimo da je u slobodnoj i demokratskoj400 Hrvatskoj ičim ugrožena sloboda znanstvenog istraživanja, pa stogane vidimo ni potrebu da Akademija u tom smislu donosi deklaracijuo zaštiti slobode znanstvenih istraživanja.
-Akademija se u skladu sa svojim poslanjem zalaže za sloboduistraživanja uz poštivanje znanstvenih, umjetničkih, stručnih i etičkihnačela te za slobodu argumentirane znanstvene kritike u duhutolerancije i međusobnog uvažavanja.Isto tako, Akademija se zalaže za dignitet svake znanstvene grane,pa tako i historiografije te smatra da istraživanja o svim pitanjima izhrvatske povijesti treba prije svega prepustiti povjesničarima i drugimznanstvenicima i stručnjacima iz područja humanističkih idruštvenih znanosti, koji djeluju na temelju priznate znanstvenemetodologije uz strogo poštivanje etike i uz odsutnost svakogpolitičkog utjecaja. Svjesna svog poslanja i društvene odgovornostiAkademija redovito organizira znanstvene skupove o važnimdruštvenim pitanjima i njihove rezultate podastire javnosti uknjigama i drugim publikacijama. U tome je Akademija otvorenaza suradnju sa svim relevantnim čimbenicima i to ne samo hrvatskeakademske zajednice.
-Zbog obveze da djeluje kao najviša znanstvena i umjetničkaustanova u Hrvatskoj, Akademija se ne može upletati u polemikekoje se vode u medijima jer se iz njih, po naravi stvari, ne može sasigurnošću utvrditi autentičnost tamo navedenih izjava, ne vidi sejesu li pri tome korištene općepriznate metode za znanstvenaistraživanja te jesu li primijenjena načela na kojima se temeljiAkademijino djelovanje”.
Iako HAZU nije našla potrebu za deklaracijom o slobodi istraživanja, ja sam tim odgovorom ipak bio zadovoljan. Izostanak potrebe za donošenjem posebne deklaracije HAZU je objasnila time da „ne vidi(mo) da je u slobodnoj i demokratskoj 400 hrvatskoj ičim ugrožena sloboda znanstvenog istraživanja“, ali je dodala da „U SKLADU SA SVOJIM POSLANJEM ZALAŽE ZA SLOBODU ISTRAŽIVANJA UZ POŠTIVANJE ZNANSTVENIH, UMJETNIČKIH, STRUČNIH I ETIČKIH NAČELA TE ZA SLOBODU ARGUMENTIRANE ZNANSTVENE KRITIKE U DUHU TOLERANCIJE I MEĐUSOBNOG UVAŽAVANJA.“
U situaciji ponovnog napada na jednu knjigu o rezultatima povijesnih istraživanja (I. Vukića) i napada na TV urednicu koja je autora intervjuirala o toj knjizi (K. Vidović Krišto), pismo HAZU meni (gore) jasno GOVORI DA SU TI NAPADI SUPROTNI RAZLOG OSNIVANJA, RADU I STAJALIŠTIMA HAZU, NAJRELAVANTNIJE ZNANSTVENE USTANOVE U REPUBLICI HRVATSKOJ.
(Zanimljivo je ponašanje H. Klasića, koji je bio pozvan u emisiju s g. Vukićem, pročitajte i zaključite. Vrlo ilustrativno!)
2. „DOKUMENT DIJALOGA“ VIJEĆA ZA SUOČAVANJE S POSLJEDICAMA NEDEMOKRATSKIH REŽIMA INZISTIRA NA POVIJESNIM ISTRAŽIVANJIMA I DIJALOGU O PREDMETIMA PRIJEPORA
„Dokument dijaloga“ Vijeća za suočavanje s posljedicama nedemokratskih režima inzistira na povijesnim istraživanjima i dijalogu o predmetima prijepora !
Njega su potpisali svi članovi Vijeća, dakle i, npr., J. Omejec, A. Vujić, N. Zakošek i I. Goldstein. (Nije bilo suglasja oko „Zaključaka“ koji su predloženi Vijeću.)
Citiram ključne odjeljke (i molim da ih pažljivo pročitate):
Ne ulazeći u pitanja “povijesnoga revizionizma”, ipak treba reći da tamo gdje je povijest već “revizionistička”, neki novi “revizionizam” može se javljati i kao potreba za “revizionizmom revizionizma”. Dobroj praksi suočavanja s prošlošću pogodovala bi historiografska i druga istraživanja, sa znanstvenim preispitivanjem izvora i kritičkim ispitivanjem i neselektivnim izborom i objavljivanjem građe, što uključuje uz dostupnost arhivskog gradiva i nova istraživanja i otkrivanja žrtava nedemokratskih režima te dostojanstveno obilježavanje pijeteta na mjestima njihova stradanja. Svojedobne licitacije s brojem žrtava bilo kojega od nedemokratskih režima i dalje su smetnja sagledavanju povijesne istine, pa prema tomu i suočavanja u smjeru kulture dijaloga i nekrivotvorenoga povijesnog sjećanja. Tu svakako ne spada savjesno kritičko i znanstveno utvrđivanje stvarnoga broja žrtava, posebno tamo gdje je on dokazano višestruko uvećan iz političkih, politikantskih ili nekih drugih razloga.
Politika sjećanja ili politika povijesti (politicsofmemory, Geschichtspolitik) prihvaćeni su termini kojima se označuju one političke strategije koje pridonose utjecaju na razvijanje kritičkih znanstvenih pristupa prošlosti, političke kulture, poticanje kulturnih agensa, uključujući i medijsku i popularnu kulturu, radi pozitivnoga utjecaja na stvaranje društvenih normi samoga nacionalnog demokratskog identiteta.
„PRIJEDLOZI NEKIH MJERA ZA PREVLADAVANJE POSLJEDICA VLADAVINE NEDEMOKRATSKIH REŽIMA
‒ Poticati aktivnosti znanstvene, kulturne i političke zajednice koje vode suočavanju s prošlošću kulturom dijaloga i politikom sjećanja u kojima se razvijaju rekoncilijantni oblici društvenih i političkih odnosa te unaprjeđuje demokratski i humanistički identitet zemlje.
‒ Poticati znanstvena, historiografska, politološka, pravna, socijalnopsihološka i druga istraživanja radi ostvarivanja kompleksnog uvida u teme prošlosti kao uvjeta njihova širega i boljega razumijevanja u sadašnjosti.
‒ Razviti širu istraživačku mrežu povezivanja fakulteta, instituta i drugih znanstvenih i stručnih organizacija i stručnjaka koja bi rezultirala publiciranjem analitičkih, ali i sintetskih makroprojekata vezanih uz istraživanje prošlosti te uz suočavanje i prevladavanje njezinih negativnih posljedica u sadašnjosti.
‒ Otvoriti i kritički istražiti te objaviti arhivsko gradivo i druge izvore vezane uz djelovanje pojedinih nedemokratskih režima te ostvariti preduvjete za kompleksan znanstveni rad na kritičkoj analizi i studiji moderne hrvatske povijesti, posebno povijesti Kraljevine SHS/Jugoslavije, NDH i povijesti SFRJ.
‒ Nastaviti rad i dodatno osposobiti istraživačke timove radi kritičkoga preispitivanja svih politiziranih pristupa u utvrđivanju broja žrtava nedemokratskih režima te radi pronalaženja i obilježavanja mjesta zločina i masovnih grobnica uz osiguranje dostojanstvenog ukopa žrtava.
‒ Osigurati sredstva za obnovu ili osnivanje pojedinih tijela Sabora i Vlade (ureda, povjerenstava) da se preko suradnje s meritornim ustanovama, fakultetima, arhivima, institutima i dr., uz vjerodostojno utvrđivanje, omogući i uspješno očuvanje i podizanje spomeničkih kompleksa i drugih načina obilježavanja mjesta stradanja žrtava nedemokratskih režima.
‒ Osigurati sudjelovanje međunarodno priznatih institucija i stručnjaka na širim ili specijaliziranim skupovima vezanim uz teme suočavanja s prošlošću te publicirati takve rasprave i radove (uključujući e-publikacije).“
Svi oni koji nisu čitali „Dokument dijaloga“ trebaju ga pročitati, ili barem sačuvati za vrijeme kad će u njemu potražiti stavove hrvatske Vlade.
Dijelove koje sam ovdje iznad donio treba svatko pročitati dvaput! Tada će vidjeti da NAPADI NA I. VUKIĆA I K. VIDOVIĆ KRIŠTO NISU SAMO KOMUNISTIČKI NAPADI NA SLOBODU ZNANSTVENOGA ISTRAŽIVANJA I SLOBODU GOVORA, NEGO SU I U IZRAVNOJ SUPROTNOSTI S NAČELIMA RADA HRVATSKE AKADEMIJE ZNANOSTI I UMJETNOSTI I SA STAVOVIMA HRVATSKE VLADE.
Oni su, dakle,…
– PROTUDRŽAVNI (je idu suprotno od pozicije hrvatske Vlade, koju su definirali stručnjaci, članovi Vijeća, vrlo raznolikih svjetonazora);
– PROTUZNANSTVENI (jer ciljaju na zabranu istraživanja i slobode govora);
– PROTULJUDSKI (jer se suprotstavljaju dijalogu, istini, toleranciji i pomirenju).
Matko Marušić, profesor emeritus/Hrvatsko nebo
