Bošnjačka ahdnama za Hrvate

Nasuprot agresivnoj bošnjačkoj neoosomanskoj bošnjačkoj istrjebljivačkoj politici, zadaća je svake hrvatske politike u BiH izgradnja i snažno zauzimanje za uspostavu vlastite federalne jedinice, koja u teritorijalnom obliku jedino može očuvati hrvatski narod, a BiH davati i karakter prozapadne države.

Nakon što je allahovom voljom u Sarajevu, među bosanskim Turcima nedavno osvanuo njegov osobni poslanik Recep Tayyip Erdogan,ubrzo je krenuo lov na glavu najvišega predstavnika vlasti katoličkoga naroda te zemlje, koji ne traži ništa drugo nego da katolički vjernici, koji su u Bosni i Hercegovini uglavnom Hrvati, budu jednakopravni sa svojim okupatorima.

Nije zato trebalo dugo čekati da se na sukladan način vremenu u kojem živimo raspiše javna tjeralica za predsjednikom HDZ-a BiH i hrvatskim članom predsjedništva BiH Draganom Čovićem.

Takva tjeralica nije bog zna kakva novost, a još manje iznenađenje. Naime, povijest nas uči da su slične bile raspisivane za Čovićevim predšanicima – od one prauzorne za zadnjim katoličkim bosanskim kraljem 1463. kad je kod Ključa smaknut Stjepan Tomašević, preko progona u novije doba Ante Jelavića i tenkovske pljačke Hercegovačke banke, kako bi se obezglavio hrvatski narod i uništila njegova gospodarska podloga u BiH.

Iznenađenje je da tu aktualnu tjeralicu, uz Erdoganovu Tursku i neke europske države potpisuje i veleposlanstvo Sjedinjenih Američkih Država u Sarajevu.

Naime, u zajedničkoj izjavi veleposlanstava Kanade, Francuske, Njemačke, Japana, Nizozemske, Španjolske, Turske, Velike Britanije, Sjedinjenih Američkih Država, OHR-a i misije OESS-a za BiH optužila su, između ostalih, HDZ i Dragana Čovića zbog, kako tvrde, očevidne činjenice da kod njih ne postoji istinski interes za provedbu odluke Ustavnog suda BiH o zakonu o krivičnom postupku.

To onda, tvrde ta veleposlanstva, HDZ i Čović namjerno opstruiraju donošenja izmjena zakona o kaznenom postupku, što pogoduje širenju kriminala i korupcije u državi.

Sve kad bi interpretacija Čovićeve i HDZ-ove politike u BiH djelomice čak i bila točna, onda bi se s točke onih koji žele riješiti pitanje učinkovitijega funkcioniranja države takvu politiku moglo gledati jedino kao odgovor na opću destrukciju muslimanskih turkofilnih stranaka, koje unatoč odluci tog istoga Ustavnog suda, žele ozakoniti nejednakopravnost Hrvata tako što bi im „Turci“ umjesto Hrvata birali predstavnike vlasti.

Nasuprot ovakvoj diplomatskoj reakciji protiv hrvatskih političara u BiH, nije se nažalost mogla čuti adekvatna reakcija američkoga veleposlanstva na blokadu muslimanskih stranaka odluke Ustavnoga suda o promjeni izbornoga zakona.

S obzirom na takva stremljenja moglo bi se zaključiti kako se radi o nešto suvremenijoj primjeni šerijatskoga prava kroz javno vođene postupke, naravno prilagođene ušima zapadnjačkih političara, koji u pozadini neošerijaćenja ne prepoznaju rigidan stari osmanski pravni sustav.

Ovako ujedinjen nastup država europskih veleopslanstava može se razumjeti iz perspektive aktualne politike Europske unije, koja nakon sve zategnutijih odnošaja sa SAD-om nastoji uspostaviti tješnje odnošaje sa sve moćnijom Rusijom, koja je nepresušno energetsko vrelo europskim potrebama.

Koncesija pak Erdoganu svojevrsna je kompenzacija europskih država Ankari za kočnice ulasku Turske u Europsku uniju.

Svojedobni osmanski ulazak u BiH za katolike i Katoličku Crkvu, odnosno hrvatski narod značio je rastanak sa zapadom i svijetom pozitivnog okruženja te ulazak u stagnaciju i nazadak.

Tada je Bosna i populacijski opustjela, a velik dio stanovništva je izbjegao. Mnogi su, kao i danas na područjima pod muslimanskom vlašću, stradali, a kasnije je osmanska vlast poticala prelazak na islam pa su uslijedila takva progonstva koja su dovela u pitanje opstanak katolika i Katoličke Crkve.

Bošnjačko shvaćanje politike u zajedničkoj muslimansko-hrvatskoj Federacije temelji se na načelu davanja mogućnosti opstanka Hrvatima u BiH pod strogo određenim t. zv. dimma odredbama, što ih propisuje šerijat, kojem je primarni cilj očuvanje primata islama u državi.

>>Muslimansko bratstvo u ZETRI, migranti u Mostaru…

Upravo iz tih dimma odredaba proistječu svi bošnjački prijedlozi o promjeni izbornoga zakona.

Kako u zaposjednutim zemljama ne može postojati jednakopravnost između osvajača i osvojenih podanika, čini se kako bošnjačka politika, uz Erdoganovu pomoć, pokušava Hrvate stisnuti u jednu suvremenu inačicu sultanove ahdname, koju je bosanskim fratrima još 1463. izdao sultan Osvajač.

U slučaju donošenja takvoga izbornog zakona BiH bi prestala biti i kršćanska zemlje te postala islamskom državom, u kojoj se nemuslimanima dopušta opstanak uz vrlo restriktivne mjere.

Tako bi, po uzoru na već spomenutu ahdnamu, katoličkom miletu, odnosno hrvatskom narodu bila zajamčena tek sloboda kretanja, prakticiranje vjere, posjedovanje i popravljanje crkava te u njima kupljenje milostinje. Sve to, samo dok ne prekrše stroge odredbe šerijata.

Nasuprot tako agresivnoj i istrjebljivačkoj neoosmanskoj bošnjačkoj politici, zadaća je svake hrvatske politike u BiH graditi i snažno sezauzimati za uspostavu vlastite federalne jedinice, koja u teritorijalnom obliku jedino može očuvati hrvatski narod, a BiH davati i karakter kršćanske države.

Ivan Svićušić

HRsvijet.net/ http://www.hrsvijet.net/Hrvatsko nebo