Što kaže Codex moralis croaticum o neposrednoj demokraciji putem Referenduma

Poniznost naroda i oholost političara

Tamo gdje je prisutna poniznost naroda, istovremeno se javlja i oholost političara.

Svjedoci smo u našoj Hrvatskoj da se promijenilo nekoliko garnitura na vlasti različitih svjetonazora, ali gotovo odreda radilo se o oholosti političara. Tamo gdje se politika ne boji naroda javlja se oholost, korupcija, razvrat, rasprodaja nacinalnih dobara u bescijenje. Pojavljuje se sindrom Sodome i Gomore.

Narod ne smije trpjeti bezakonje i nasilje, a posebno ako se javlja od strane vlasti koja je izabrana demokratskim putem. Narodni bunt je korektiv vlasti i kod odnarođene i kriminalne i nesposobne vlasti ne samo da narod ima pravo na bunt, već ima i domoljujbnu dužnost svim pravnim sredstvim pokrenuti bunt radi smjene takve pokvarene vlasti.

U datim ekstremnim slučajevima nepoštivanja naroda, postaju legitimna i druga sredsta borbe naroda. Unatoč svemu narod ni pred kojom vlašću ne smije biti ponizan već dostojanstven.

Ali poput biblijske Baltazarove gozbe i nevidljivog prsta koji na zidu ispisa riječi Mene, Mene, Tekel, Parsin – ne treba biti prorok Danijel pa reći – jer nisu ponizili svoje srce ni pred Bogom ni pred narodom, njihova vlast je izmjerena i po dužini i po širini. Svi su vagnuti na tezulji i nađeni su prelagani. I njihovom kraljevanju dolazi kraj. Svevišnji Bog ima vlast nad svakim kraljevstvom ljudskim i stavlja mu na čelo onoga koga on hoće.

Poniznost naroda je prvi znak
gubitka slobode,
a oholost političara najavljuje – diktaturu.

Društveno uređenje s kulturom referenduma

Pravno najuređenija država, kao oblik narodne demokracije ima i kulturu referenduma, što znači da se u svakom trenutku po određenom pitanju koje je u skladu s Ustavom i pravnim poretkom po želji i traženju naroda treba odobriti provođenje referenduma.

To odobravanje treba uvijek biti bona fide, a ne osjećaj pritiska na vlasti i kočenje narodu ili pokretačima referenduma da se referendum provede.

Politika nikada ne smije tretirati referendum kao neželjen, već mu uporavo treba izlaziti ususret i dopustiti narodu da i on neposredno odlučuje o pitanjima o kojima se može odlučivati referendumom u skladu s pravnim poretkom države.

Referendum je vox populi, a vox populi je glas Božji jer se donosi u slobodi i bona fide,
za prosperitet i naroda i države.

Vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu.

Nitko nema pravo uskraćivati narodu referendume ukoliko su oni u skladu s Ustavom i zakonima. Uskraćivanje referenduma je i zabrana skupljanja potpisa na trgovima i ulicama, kao i zakonsko propisivanje od strane vlasti vrlo velikog broja potrebnih potpisa za pokretanje referenduma.

Onaj tko se boji referenduma taj se boji i naroda!

Narod nije ničija privatna prćija,
volja naroda za sve političare mora biti najveća svetinja.

Ako uzmemo primjer Švicarske koja je u političkom smislu zemlja referenduma, i koja ima oko osam milijuna stanovnika, za pokretanje referenduma potrebno je samo 100.000 potpisa, a u Hrvatskoj sa skoro dvostruko manje stanovništva taj broj potrebnih potpisa za pokretanje referenduma je negdje oko 450.000, a još k tome pokušavaju uvesti da se potpisi smiju skupljati samo u prostorijama lokalne uprave.

Živimo u vremenu u kojemu je nemoral u politici
pravilo, a moral predstavlja izuzetak.

Nasilje vlasti je najviši i najbrutalniji
oblik terora jer je sustavan, dugotrajan i bez mogućnosti
žrtve da se nekome požali

Mile Prpa/Codex moralis Croaticum/Hrvatsko nebo