DAVOR DIJANOVIĆ: Plitka, a ne duboka država

Termin duboka država (eng. deep state) dosta se koristio devedesetih godina kako bi se opisala političko-sigurnosna situacija u Turskoj, gdje je postojala snažna sprega političkih struktura, obavještajnih službi, pravosuđa, vojske i mafije. Termin posljednjih godinu-dvije često koriste geopolitički analitičari u kontekstu vladavine američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji je navodno u političkom djelovanju ograničen snagom i utjecajem “duboke države” (iako se meni čini da su svi njegovi potezi duboko promišljeni, a da je “twitter-diplomacija” tek paravan kojim se želi stvoriti slika njegova tobože impulzivnog načina odlučivanja).

Pod pojmom deep state u SAD-u misli se na “permanentni establishment” koji – neovisno o tome koji je američki predsjednik na vlasti – stvarno stoji iza strateških odluka Bijele kuće. Taj establishment obuhvaća vojnoindustrijski kompleks, obavještajne službe, ali i interese moćnih financijskih i medijskih korporacija.

Teoretičari zavjere pod “dubokom državom” podrazumijevaju i djelovanja tajnih društava kao što su masoni i iluminati za koje tvrde da predstavljaju “nevidljivu ruku” koja iz sjene upravlja svim političkim, društvenim i ekonomskim procesima.

Hrvatska je u svakom pogledu zemlja čudesa, pa su tako nerijetko čudesne i političke odluke koje političari na vlasti donose, neovisno o tome kojega političkog predznaka bili. Te su odluke zaista ponekad teško shvatljive, odnosno racionalne objašnjive iz aspekta nacionalnih interesa, pa se svakako u tom pogledu možemo zapitati postoji li uz “plitku državu” (u kakvu se Hrvatska nakon 2000. pretvorila) i “duboka država”. Osobno mislim da možemo govoriti o postojanju “duboke države” kao svojevrsnog kartela političkih i financijskih interesa. U korijenu stvaranja “duboke države” u Hrvatskoj prvenstveno su duboki relikti bivših udbaških i komunističkih struktura koje su – što im je omogućila tzv. politika nacionalne pomirbe – izvršile transmisiju moći i u samostalnu Hrvatsku. Ta je moć politička (bivši komunisti jako dobro poznaju tehnologiju vladanja), ali i financijska s obzirom na to da su brojni “zaslužnici” bivšeg sustava u privatizaciji i prvobitnoj akumulaciji kapitala ugrabili prilično velik dio financijskog kolača.

Bivšim udbo-komunističkim “humanistima” treba pridodati i tzv. tehnomanagerske strukture iz devedesetih, koje su u privatizaciji – često u suradnji s “udbosaurima” (što nije čudno, jer je dobar dio managera prije devedesetih bio dio “struktura”) – “okrenule” golemi kapital kojim su kasnije presudno utjecale na financijske, ali i političke procese u državi.

Prethodno sam spomenuo udbaško-paraobavještajno podzemlje, no nisam siguran da “duboka država” svoje pipke nema i u legalnim, civilnim i vojnim, sigurnosno-obavještajnim strukturama. “Duboka država”, tj. država u državi, prema potrebi “regrutira” političare ove ili one političke opcije (većina političara je ucjenjiva i potkupljiva), a na usluzi su joj praktički svi tzv. mainstream mediji.

Ako je potrebno odraditi prljavije poslove na nižoj razini, tu su akteri organiziranog kriminala, tj. mafija koja im služi kao servis. U doba Jugoslavije obavještajne službe kontrolirale su mafiju – o tome su u medijima posljednih godina javno govorili brojni bivši operativci službi u Srbiji čiji je glavni grad bio centar obavještajnog i kontraobavještajnog djelovanja, a je li se išta do danas promijenilo prepuštam čitateljima da sami zaključe.

Tamo gdje su kapital i moć, tamo je i “duboka država”, pa je logično da i Agrokor možemo gledati kao klasičan proizvod “duboke države”, tj. kumsko-rodijačko-mafijaškog modela ekonomije gdje postoji duboka sprega političara, pseudopoduzetnika, obavještajnog podzemlja i kriminala.

Činjenica je da do danas ni jedan političar uhvaćen u kriminalnim pothvatima i korupcionaškim nathvatima nije u proračun vratio protupravno stečenu imovinsku korist. To jasno govori o neovisnosti i samostalnosti hrvatskog pravosuđa kao također dijela “duboke države”. Ruka ruku mije, stara je latinska izreka koja savršeno funkcionira na “brdovitom Balkanu”.

“Duboka država”, da se razumijemo, ne predstavlja monolit. I u njezinim redovima često dolazi do sukoba oko podjele političkog utjecaja i financijskog plijena. Prijepori nastaju i između suradnika ove ili one strane službe, što posebno danas vidimo u novonostalim neohladnoratovskim okolnostima. No, sve ih povezuje borba za političku i financijsku moć.

Hrvatska se, kako je napomenuto, pretvorila u vrlo “plitku državu” koja je po gotovo svim parametrima na dnu Europske unije, iz nje mladost bježi glavom bez obzira, ali zato operativci “duboke države” jako dobro žive i izruguju se tzv. običnom narodu. No, stara je pučka: Svaka sila za vremena…

Davor Dijanović/Glas Slavonije/http://www.glas-slavonije.hr/Hrvatsko nebo