ZORICA VUKOVIĆ: MOJA HRVATSKA

Emisiji na Laudato tv, novinarka, redateljica, istraživačica, urednica… Nada Prkačin dala je ime Moja Hrvatska. Baš to, moja Hrvatska prošetala je Zagrebom, Splitom i Rijekom rascvjetalog svibanjskog dana, u svim bojama pod plavim nebom kojim su brazdali pahuljasti  oblaci. Ta Hrvatska branila je život od začeća do smrti.

Tako je bilo u Rijeci. Prvi put u Hodu za život.

No koračala je tu i neka druga Hrvatska s gradonačelnikom koji je zapeo u 1917. na krstarici „Aurora“. Drug i njegovi podobnici tražiše svoja stečena prava, a vremena se mijenjaju. Taj gradonačelnik  je na izborima 2017. godine dobio 17 410 glasova od mogućih 110 702 koliko je tada bilo registriranih glasača u Rijeci. To je 15,73 %. Dakle, toliko je Riječana dalo svoj glas barjaktaru bandiere rosse. A on sebi umišlja da je Rijeka „crvena“. E, pa podatci ga demantiraju. Ali tip i dalje uzima pravo da širi ideje komunizma. Sad su mu Riječani rekli: „Dosta!“ On zabranio demokratsku proceduru: skupljanje potpisa za održanje referenduma. Vidi se i zašto. Nikako mu se ne uklapa u ideologiju i interese sljedbe.

Ipak, on i njegov crveni župan odlaze na molitvene doručke s  nadbiskupom Devčićem i fratrima  s Trsata. Tako Novi list izvještava da su i ove godine pohodili, uoči Uskrsa, nadbiskupa Devčića i franjevce na Trsatu gdje su se susreli s gvardijanom Bernardom Barbarićem.

„Nadbiskup Devčić i gradonačelnik Obersnel su tijekom susreta i zajedničkog doručka u Nadbiskupskom ordinarijatu istaknuli kako su ovakvi susreti izraz zajedništva i suradnje, međusobnog uvažavanja i razumijevanja predstavnika crkvene i svjetovne vlasti, kao i poticaj svim građanima na zajedništvo i uvažavanje,“ piše Novi list 31. ožujka 2018.

Zajedništvo i uvažavanje? Za stolom? Nadbiskup blagoslivlja stol. Je li Obersnel nešto naučio? Jer 19. svibnja ano domini 2018., ništa od zajedništva i uvažavanja. Policija dopušta ljevičarskim aktivisticama i aktivistima da ometaju najavljen i dopušten „Hod za život“. Stvara se potencijalna konfliktna situacija. Kao da crveni čekaju sukob. Voditeljica na Laudato tv poziva na molitvu. Situacija se brzo raščišćava.

I župan Komadina želi glasove i glumata na skupovima branitelja. A nije mu ugodno kad se pjeva lijepoj našoj.

I nakon svega ovoga oglasio se Teodor B. i zaprijetio ubijanjem ‘hodača’: „Hodače za život treba identificirati, te kada se za to pruži prilika i fizički eliminirati, kako bi se spriječilo da unazade RH.“

Treba li ovome komentar?

Stella Gabrić, Kastav (FB): „Jedino na čemu sam zahvalna LGBTIQ aktivistima je to što nisu fizički nasrnuli na kolonu Hoda za život. Jer to je bilo očekivano. Mi smo i na to bili spremni.“

Na sreću, u Rijeci djeluju i katolički skauti pod vodstvom vjeroučitelja Marina Miletića. Ovo je zapis s polaganja skautske zakletve:

U Splitu je Hod za život bio drugi put. Hodalo se od Zvončaca do Rive. Prije samog hoda, u splitskoj katedrali nadbiskup Barišić održao je sv. misu na kojoj su bili volonteri.

„Želio bih da ovaj ‘Hod za život’, koji se danas odvija u više hrvatskih gradova, uistinu bude duhovski događaj koji će nas učiniti svjedocima života,“ istaknuo je nadbiskup Barišić.

Hodao je i župan Blaženko Boban koji je izjavio da je tu jer smatra kako je svaki život važan, pogotovo u Hrvatskoj, obzirom na demografsku sliku, te dodao da su svi tu i za invalide, obespravljene i one koji su napustili Hrvatsku.

Gradonačelnik Andro Krstulović Opara u Hodu je bio sa suprugom. Rekao je da su se ovom mjestu okupili ljudi koji misle isto što i on: „To su ljudi koji su za život, obitelj i domovinu. Mirni ljudi koji su s osmjehom ispunili ovaj lijepi prostor Splita. Na Hodu sam bio prošle godine, a nadam se da ću biti i sljedeće.“

S njima  je bio Davor Ivo Stier koji je do sada bio dvaput u Hodu u Zagrebu. „Svake godine smo bili, sada smo na trećem Hodu za život ovdje u Splitu. To je hod koji je za kulturu života, nije protiv nikoga, nego samo za dostojanstvo ljudskog života, za svaku ljudsku osobu, od samog začeća do prirodne smrti. To je javna manifestacija koja želi podržati život od samog početka“, rekao je Stier.

U Zagrebu se hodalo treći put.

Kao i svake godine, i ovaj put su ih zadržale „sluškinje“, ovaj put pristigle sa sprovoda. Odabrale su boju koja im pripada. To je crna boja, boja smrti, boja fašizma. S jedne strane su oni koji hodaju za život, a s druge strane ove koje se bore protiv života.

Don Damir Stojić je na FB napisao: „Nose crno, bespravno sprječavaju ljudima prolaz … zaista smrdi na fašizam. Huey Long je davno rekao: ‘fašisti budućnosti nazivati će sebe anti-fašistima’.“

Nadbiskup Fulton Sheen je 1948. u  tekstu „Komunizam i savjest zapada“ opisao kako će djelovati đavao:

„Doći će prikriven kao veliki humanitarac; govoriti će o miru, blagostanju i obilju ne kao sredstvima koja nas vode Bogu, već kao samim ciljevima, pisat će knjige o novoj ideji Boga koja će pristajati načinu kako ljudi žive; poticati vjeru u astrologiju tako da se prebaci krivnja za grijehe s volje na zvijezde; protumačiti će krivnju kroz psihologiju kao sputani erotizam; činit će da se ljudi srame ako njihovi kolege kažu da oni nisu tako slobodoumni i liberalni; on će biti tako slobodouman da će identificirati toleranciju s ravnodušnošću prema ispravnom i pogrešnom, istini i zabludi; on će širiti laž da ljudi nikada neće biti bolji dok ne učine društvo boljim i tako će dati gorivo sebičnosti za sljedeću revoluciju; promicati će znanost, ali samo da bi oružane snage mogle koristiti jedno čudo znanosti za uništenje drugih.

Omogućit će više razvoda pod krinkom da je drugi partner ‘neophodan’; uvećati će ljubav prema ljubavi, a umanjiti ljubav prema osobi; pozivati će se na religiju da bi religiju uništio; čak će govoriti o Kristu da je bio najveći čovjek koji je ikada živio; reći će da je Njegova misija bila osloboditi ljude od služenja praznovjerju i od fašizma: koji nikada neće definirati; govoriti će ljudima s kim se smiju i ne smiju ženiti i razvoditi, tko smije rađati djecu, a tko ne smije.

On ne želi da se navještaju nepromjenjiva načela s uzvišenih visina Crkve, nego će htjeti masovnu organizaciju kroz propagandu gdje samo običan čovjek slijedi uobičajene osobine običnog puka. Mišljenja, ne istine; komentatore, ne učitelje; ankete, ne načela; narav, ne milost – za tu zlatnu telad ljudi će se otrgnuti od svoga Krista.

Usred sve te njegove prividne ljubavi prema čovječanstvu i njegovog slatkog govora o slobodi i jednakosti, imati će jednu veliku tajnu koju nikome neće odati: on neće vjerovati u Boga. Budući da će njegova religija biti bratstvo bez očinstva Božjeg, zavarati će čak i odabrane.“

Princ William ne hoda za život. On upozorava da ima previše ljudi na svijetu u momentu kad je treći put postao otac. Kao rezultat toga, životinjski svijet stavljen je pod ogroman pritisak, tvrdi princ. Pozvao je na rješavanje tog pitanja, kao što je to učinio i njegov djed, vojvoda od Edinburgha, 2011. kada se zalagao za „dobrovoljno obiteljsko ograničenje“ kao sredstvo rješavanja prekomjerne ljudske populacije.

Eto od kud vjetrovi pušu. Oni rade sve da bi imali nasljednike, a usput blate one koji se zalažu za život čak i  preko svojih plaćenika.

Napada se i Željku Markić koja se doista trudi promovirati kršćanska načela, pružajući šansu i našim mladim, pametnim, lijepim, kulturnim, obrazovanim… ljudima.

I dok se u Zagrebu organizirao Hod za život, na Trgu Franje Tuđmana upriličeno je ispijanje piva. Slučajno? Je li to zaslužio prvi hrvatski predsjednik: pse i pivo?

Ipak nije to spriječilo Hod. Hodali su mnogi, a sve je pratila Laudato tv. Bile su tu obitelji s djecom, svećenici i časne sestre, bake, djedovi, političari, intelektualci…

„Živim život, volim  život, poštujem život. Što je najvažnije poštujem svačiji život. Ovo je jedna lijepa manifestacija bez bilo kakvih političko-stranačkih obilježja, dakle utjelovljenje onoga što se zove građanski aktivizam u najboljem smislu te riječi,“ izjavio je Hasanbegović koji je po treći put u Hodu.

Na završetku Hoda, prisutnima se obratio redar Goran Plećaš. On je pozvao muškarce da preuzmu odgovornost za nerođene i da se bore za njihov život. Tom prilikom Goran je čestitao rođendan svojoj djevojci Ivoni Skoko i za rođendan joj ponudio svoju ruku. Zaprosio ju je.

Poziv upućen muškarcima, primijećen je i na jednom transparentu u Splitu kojeg je istakao muškarac: „Pravi muškarac brani život.“ Naravno! A ne da ih neke feministice isključe iz života.

Svoje potresno svjedočenje o nasilnoj smrti svog nerođenog djeteta ispričao je, za ‘Glas koncila’, Franjo Matanović.

Živio je nevjenčano s mladom ženom koja je već imala dijete. Ona je ostala trudna s Franjom. Dijete nije htjela roditi. Slijedio je pobačaj. „Za mene je to u ono doba bilo ‘sasvim normalno’“. No, ovakva veze nije opstala, a o stvarnosti svoga čina, Franjo je saznao iz predavanja jednog svećenika  na radiju.

„Shvatio sam da sam bio začetnik ubojstva djeteta, da sam ubio svoje dijete! Tek sam tada shvatio što sam učinio i shvatio sam da sam blokiran iznutra te da nisam slobodan, nisam mogao uspostaviti normalne odnose s drugima. Počeo sam puno moliti i tako sam došao do pokajanja te sam otišao na ispovijed. Kada sam se ispovjedio, osjetio sam da se razvezuju čvorovi koji su me držali svezanim.  Shvatio sam da sam bio potpuno pod kontrolom zla kao da me držalo na uzdi. U tom sam trenutku osjetio kao da mi je otklonjena krhotina iz tijela koja mi je uzrokovala bol.

Sasvim je sigurno da i muškarac ima posljedice nakon pobačaja. Prebacuje odgovornost, skrivajući se iza činjenice da je žena ta koja je odlučila o pobačaju, ali rana ostaje i tako mnogi bježe od svoje savjesti tražeći spas u alkoholu ili drogama.“

I taj osjećaj grijeha ne može spriječiti ni stotine Istanbulskih konvencija…

Franjo se pokajao. Ima svoju obitelj. Piše pjesme. Za pjesmu Ovo je poruka dobio je treću nagradu časopisa Avlija za 2013. godinu. (Ovo je prva kitica pjesme.)

ovo je poruka
za vas
koji se nalazite
u boci
i ne vidite
po kakvom moru
uzburkanom
vas bacaju vali
i
ne znam kako da vam
dostavim poruku
jer ste zatvoreni
dobro
predobro
zapečaćeni
u svojoj boci
u svome egoizmu
i ne vidite ni mene
i ne vidite ni druge boce
u istom moru

Dojmljivo svjedočanstvo iz Fatime poslao je Andrea Bocelli. Njegovoj majci liječnik je predložio pobačaj kad ga je nosila. No ona je donijela pravu odluku. I danas cijeli svijet ima veličanstvenog tenora, tekstopisca i producenta.

Sa hodočašća u Fatimu Andrea je napisao: „Svaka majka simbolizira nju, svaka utroba koja daje život utjelovljuje je i donosi je među nas. Marija je jedini put prema našem Ocu, ona je naša nebeska majka, posrednica i tješiteljica. Postoje određena mjesta, kao Fatima, gdje je zrak ispunjen njezinom nazočnošću, i tamo svaki dah postaje molitva.“

I dok je moja Hrvatska, naša Hrvatska branila život od začeća do smrti, HRT-ovi novinari su, uglavnom, intervjuirali i prikazivali prosvjednike protiv Hoda za život.

Zorica Vuković/Hrvatsko nebo