CODEX MORALIS CROATICUM (Hrvatski moralni kodeks) Mile Prpa: Kad umiru branitelji!

Kad umiru branitelji

– Kad umiru branitelji, kao da umire i duh njihove Domovine koju su branili. Svaka njihova neprirodna smrt nestanak je dijela duha Domovine. Svaka njihova nasilna smrt otkidanje je dijela živoga tkiva od bića Domovine, uz ljutu bol koju osjeća, ako ne i cijeli, onda barem veliki dio naroda.

Odnos politike prema braniteljima, ili kako političari kažu prema – braniteljskoj populaciji često puta nije ni dobar ni pravedan, i to branitelji itekako osjećaju, a nerijetko i vrlo bolno.

Svaka politika pa i ona prema braniteljima ima i lice i naličje. Lice je za javnost, za medije, za izbornu promidžbu, za uljepšavanje ..! Naličje politike je nevidljivi duh u ljudima koji ne izbija iz njihove slatkorječitosti, ali se pojavljuje u njihovim djelima, u njihovim propustima, iz njihovih čina, iz njihovih političkih poteza, iz njihovog skrivenog političkog i upitnog morala, iz njihovog ega koji ponekad zna biti i opaki vladar duha!

Niti u jednoj društvenoj djelatnosti taj ego nije toliko izopačen kao što to zna biti u politici. Loš političar politiku smatra i doživljava kao svoju osobnu moć, kao svoj osobni uspjeh, pa zato mora biti nedodirljiv, neupitan u toj moći, suveren u svome političkom društvu njemu lojalnih i poslušnih. I ma što god da napravi u politici želi sve zasluge sebi, i uvijek sve svoje političke poteze smatra ispravnim, pozitivnim i za sebe i za svoju svitu, a poglavito pozitivnim za narod i državu. On sebe vidi kao vizionara kojemu nitko oko njega nije ravan, on je nezamjenjiv u svojim vlastitim očima. Može gledati propast sviju oko sebe, ali svoju vlastitu ne može ni zamisliti.

U našoj Hrvatskoj umiru branitelji, ili suicidalno, ili po sudskim kazamatima proganjani počesto i od svoje hrvatske vlasti i države, ponekad i poput divljih zvijeri i nigdje drugdje ne mogu naći utočište osim u svojoj vlastitoj smrti. Statistika je porazna, dosad u tisućama suicida, na desetke pozatvaranih i osuđenih branitelja kao da je država poražena u ratu i pred agresorom potpisala bezuvjetnu kapitulaciju pa se osvajači osvećuju svome protivniku.

Ali Hrvatska je u ratu pobijedila upravo na krvi, znoju i suzama, a posebno i na životima tisuća branitelja. Kako to shvatiti? Pobijedila svoje agresore i neprijatelje, ali izgleda da nije pobijedila samu sebe, nije pobijedila onaj antihrvatski mentalitet koji je toliko prisutan u građanstvu i koji kao da toliko prezire svoju vlastitu državu (ali istovremeno je muze), da ni svi psihijatri svijeta to ne bi mogli objasniti zašto. Branitelji su stupovi društva, vlast koja ne podržava branitelje gubi i legalitet i legitimitet svog vladanja.

Smrt nas izbjegava sve dotle dok pred nju
podastiremo nove ideje o životu.

TE VEČERI

Te večeri stara mati
rano je legla spati.
Te večeri čaj se pio,
i vrč je pao maloj Renati.
Te večeri sjedilo se oko stola,
majka je pitala Ivicu –
Kako tvoja škola?
Što će reći tata
kad se vrati iz rata?
Te večeri igrali smo trice.
Na ekranu – ples djevojčice.
Te večeri!
Te večeri!

Vijest je stigla
kasno u noći.
– Tata više nikad neće doći!
Skamenila se stara mati,
zanijemile su usne majke.
Lutka je ispala maloj Renati.
Te večeri!
Te večeri!
Ivica je blijed stao –
Moj tata je pao,
da bih ja –
u slobodi
– odrastao.
Te večeri!
Te večeri

Sloboda narodu dolazi samo iz srca njegovih ljudi,
a gubi se poput vjetra prema Sjeveru, Jugu, Istoku i Zapadu –
u sva četiri smjera.

CODEX MORALIS CROATICUM (Hrvatski moralni kodeks)/ Mile Prpa/Hrvatsko nebo