Tihomir Mišić (25. lipnja 1958 -16. svibnja 1992.)

16.05.1992.

U drugoj polovini 1991. godine u Mostaru “odjednom” pojavio izvjesni Vladimir Perak s objašnjenjem da je napustio JNA i došao da pomogne stanovnicima Mostara da obrane grad od JNA. On se, po riječima svjedoka, hrvatskim i muslimanskim borcima koji ništa nisu sumnjali nametnuo se kao zapovjednik s obzirom da je u JNA imao čin potpukovnika i čak se bio dokazao na terenu.

Negdje početkom travnja 1992. Perak izdaje naređenje da se svi borci i civili izvuku iz grada. Jedan od onih koji je odmah shvatio kako se „nešto sprema“ bio je Tihomir Mišić i nije dao da se zapovijed sprovede u djelo, po cijenu života. Po riječima svih svjedoka tog vremena, da je do izvršenja zapovijedi došlo JNA i srpski rezervisti bi osvojili Mostar i cijeli tijek rata bi imao drugačiji smjer. Odmah nakon toga Perak bježi na JNA stranu i živi „negdje u Srbiji“.

Nama koji vjerujemo, ovo je jedan od dokaza kako Duh Sveti djeluje i preko običnog čovjeka. No, s većim darom dolazi i teži križ. Tihomir Mišić je svoju pronicljivost platio svojom smrću pod nikad nerazjašnjenim okolnostima na današnji dan prije 26 godina.

Danas hrvatski narod živi u ambijentu u kojem sve vrvi Vladimirima Peracima, a ljudi poput Tihomira Mišića koji bi se oglušili na njihove „sugestije“ mogu se nabrojati na prstima jedne ruke.

Tiho Mišić, Tvrtko i Davor Miloš, Božan Šimović, Ludvig Pavlović,… koliko smrti pod „nerazjašnjenim“ okolnostima. Pogledaš ta imena i fotke sa Večernjakovog muhura…

Slaven Raguž/Hrvatsko nebo