Slavica Vučko: HRVATSKA U ZONI SUMRAKA – NARODU ONEMOGUĆENA DEMOKRACIJA

Demokracija je oblik vladavine u kojem se političke odluke donose voljom većine, najčešće kroz izbore ili referendume, u kojima sudjeluju svi građani, sudjeluje narod. To je vladavina naroda koja je određena Ustavom Republike Hrvatske i Općom deklaracijom o pravu čovjeka.

Demokratsko izjašnjavanje volje naroda je onemogućeno, jer su zbog financijskih sredstava za referendum, zbog ograničenih prostora gdje se građani mogu izjasniti. Cijena štanda je toliko visoka, da ih je nemoguće osigurati i na osnovnim lokacijama, i tako je građanima uskraćeno pravo izjašnjavanja. Građanima je ostala gotovo jedina mogućnost, ostvarenja vladavine naroda putem referendumu samo u prostorima crkve i da sami, u najvećoj mjeri po drugi puta financiramo referendum, a što osiromašeni hrvatski narod i čini. Prvi puta kroz poreze i doprinose, a drugi puta direktno sa financijskom pomoći i radnim doprinosom, bez toga referendum se ne bi mogao održati. Vladavine naroda je diskriminirana. Ograničeno je i vrijeme održavanja referenduma i potrebiti broj glasova. Kad bi se takovi uvjeti osigurali za izbore i tražili minimalni broj glasova za Sabor, izbori se nikada ne bi mogli održati, a mali broj od sadašnjih saborskih zastupnika, sjedilo bi u Saboru, uključujući i samoga predsjednika Sabora.

Narod više ni o čemu ne odlučuje!  Demokracija – oblik vladavine naroda je ugušena, onemogućena. Odlučuju moćne političke elite, koje su koalirale mimo volje građana, koji su ih birali i provode svoju volju i odluke Europske unije, umjesto odluke vlastitoga naroda. Narod je obespravljen u svakom pogledu, a referendum je tu činjenicu, samo potvrdio. Vlast krši Ustav Republike Hrvatske i Opću deklaraciju o pravu čovjeka, kojima je ograničena moć vlade i štite se građanska prava. U Hrvatskoj su ta građanska prava ograničena i krše se od strane Vlade i Sabora.  Referendum se treba održavati u  organizaciji i trošku države, kad narod izjavi da to želi. Kad narod nije zadovoljan vladavinom vladajućih i kad neke važne odluke žele donijeti drugačije, nego je donijela Vlada i Sabor. Istovjetno, kako se organiziraju i izbori, mora se omogućiti i održavanje referenduma, a ne da se za održavanje referenduma, volje naroda, nema financijskih sredstava. Nikada nema dovoljno financijskih sredstava, kad je to u interesu građana, ali se uvijek osiguravaju sredstva za blindirane automobile i visoke naknade saborskim zastupnicima, a koji najčešće ne dolaze na sjednice što se vidi iz TV prijenosa. Svi su po nekim odborima, koji se također plaćaju dodatno, pa se tako naknada prima u isto vrijeme sa dvije osnove, a rad je samo po jednoj osnovi a možda ni po jednoj jer to nitko ne provjerava. Za njih, koje je „narod birao“ (sve manje vjerujemo u to), vrijede zakoni i pravila, koje si sami donesu, pa tako tri mjeseca Sabor ne radi, a svi saborski zastupnici dobivaju plaće i sve naknade za sva tijela u koja se svojom spretnošću stave. Za rezultate rada – nerada nikome ne odgovaraju. Najveće korupcijske afere, ne kreću iz naroda, nego iz Sabora. Demokracija u Hrvatskoj više ne postoji.

Uz sve smetnje za održavanje referenduma, stiglo je i pojašnjenje, da u slučaju, dovoljnog broja prikupljenih potpisa (a što je gotovo nemoguće zbog kratkoće vremena i premalo lokacija koje su dostupne za referendum) , zadnju riječ o raspisivanju referenduma ipak će reći – Ustavni sud. Narod se više ništa ne pita, i narod više ni o čemu ne odlučuje! Mrak demokracije! Svjesno se krši Ustav Republike Hrvatske.

„Prema Ustavu Republike Hrvatske, Članak 1, vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana. Narod ostvaruje svoju vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem“. Narod više ne predstavlja vlast, a Hrvatska gubi svoj suverenitet zbog zloupotrebe izabranih predstavnika vlasti. Predstavnici vlasti ne predstavljaju interese hrvatskoga naroda, nego svoje osobne interese i zbog kršenja Ustava trebale bi se pokrenuti sankcije. Najbliži primjer nam je Istanbulska konvencija, koju narod nije htio, a Sabor ju je izglasao pod prijetnjom, da su Saborski zastupnici birani od stranačkih vođa, i da ih ukoliko budu glasovali kako narod traži (zagrebački trg i splitska riva) više neće biti na listi na slijedećim izborima. To je objavljeno bez imalo srama i odgovornosti prema narodu.

Prema Općoj deklaraciji o ljudskim pravima članak 28, „svatko ima pravo na rad i slobodan izbor zaposlenja“. Prema Ustavu Republike Hrvatske članak 55., „svako ima pravo   na rad i slobodu rada“. Vlada i Sabor, to osnovno pravo na rad i dostojan život građana, nisu osigurali. Osigurali su da se nad građanima nesmetano provode ovrhe, i da ih se sa njihovim obiteljima izbacuje iz stanova i kuća, kao da su građani krivi, što su ostali bez posla, i ne mogu vraćati svoje ugovorene obveze. Ako vlast, koja je dala obećanje za gospodarski prosperitet i smanjenje zaduženja, smanjenje nezaposlenosti, nije svoje obećanje ispunila, nego je dovela narod u još teže stanje, mora otići. Građane se zbog nemogućnosti rada  i vraćanja dugova, ne smije izbacivati iz njihovih domova, jer oni nisu krivi što su dovedeni u stanje nezaposlenosti. Država im mora omogućiti pravo na rad.

Vlast koja gleda kako se raseljava hrvatski narod, kako se putem ovrhe izbacuju iz svojih domova, kako se država bez kontrole i bez gospodarskog plana razvoja zadužuje, koja ne štiti prirodna bogatstva, granice državno priznate, obitelj, vlast koja omalovažava branitelje, osigurava prava manjinama veća nego prava Hrvatima, nije hrvatska vlast niti narodna vlast. Hrvatski narod je obezglavljen, omalovažen, obespravljen, ismijan i pokraden. U školama se ne uči o domovinskom ratu, a to znači da se on nije ni dogodio i da smo okupirani i da naša država Hrvatska, postoji samo kao slovo na papiru. Narodu se ne omogućuje održavanje i organizacija referenduma, onemogućuje mu se demokracija, narod je izdan. Hrvatskom vlada oligarhija.

Univ. spec. oec.Slavica Vučko, mag.oec./Hrvatsko nebo