O referendumu o promjeni izbornog zakona

Referendum o promjeni izbornog zakona nije ništa drugo nego smokvin list. Na službenom portalu UIO (Narod.hr) čuli smo pregršt loših stvari o referendumu o otkazivanju IK, a sve najbolje o referendumu o promjeni izbornog zakona. U zbilji to je obrnuto. Referendum o otkazivanju IK ima vrlo jednostavno pitanje (kao što je imao i referendum o braku), ili si za, ili protiv. A to kako će se vlast ophoditi prema tom referendumu, prije i nakon referenduma, samo su špekulacije. Iste možemo očekivati i u slučaju ovog referenduma. Zato neću ovdje govoriti o špekulacijama, već o činjenicama.

Referendum o promjeni izbornog zakona ima toliko manjkavosti da ne znam odakle početi. Prvo, suprotno od referenduma o otkazivanju IK, ovo referendumsko pitanje uopće nije u javnosti raspravljeno, niti postoji ikakav konsenzus oko samog referendumskog pitanja unutar političkog korpusa na koji pretendira inicijativa.

Drugo, većina birača (govorim isključivo o biračima političkog korpusa na koji pretendira ova inicijativa) ne želi imati nikakve zastupnike manjina u Saboru. Nacionalne manjine bi trebale svoja prava uređivati preko svog ombudsmana kao što je to slučaj u mnogim drugim europskim zemljama. A već ako bi i morali imati zastupnike recimo srpske manjine u Saboru (naravno da ne moramo ako ne želimo, ali hipotetski), onda bi to trebali biti oni politički Srbi koji su branili Hrvatsku od agresora, a ne upravo suprotno, oni koji su bili agresori.

Treće, uvođenjem dopisnog glasovanja za dijasporu samo po sebi ne znači ništa. Što će to promijeniti? U čemu je razlika ako na izborima u dijaspori glasuje 5 ljudi, ili 5 milijuna ljudi, ako će ta dijaspora i dalje imati samo tri predstavnika u Saboru!?

Četvrto, preferencijalni glasovi ništa neće promijeniti u državi ako će te preferencijalne glasove dobiti kandidati na listi HDZ-a ili SDP-a. A to je ustvari izgleda i cilj ove inicijative, jer su oni ovim postupkom razbili onaj veliki potencijal koji se stvorio prosvjedima protiv IK. Umjesto da su organizirali opći narodni otpor, politički objedinili sav taj narod koji je bio ogorčen zbog izdaje, i počeli se pripremati za izbore, oni su razbili to jedinstvo zabijajući nož u leđa inicijativi ”Istina o IK”.

Ono što ćemo dobiti s preferencijalnim glasovima na HDZ-ovoj listi samo će još više doprinijeti obmani naroda, u koji se UIO toliko kune. Recimo, Davor Stier će dobiti više preferencijalnih glasova od Andreja Plenkovića. Plenković je ‘naivan’, ne shvaća što znači IK, i glasuje za, Stier vrlo dobro zna što se krije iza IK, i glasuje protiv, ali i dalje ostaje u tom istom HDZ-u. Tko je tu veći licemjer, Stier ili Plenković!? Stier se predstavlja dobrim katolikom, a podržava stranku koja promiče cijeli niz stvari koje su izravnoj suprotnosti s crkvenim naukom…. treba da još nabrajam? Baš zbog takvih preferencijalnih glasova, i baš zbog takvih stierova katolici će opet glasovati za HDZ, a Plenković će sa Stierom i dalje piti kavu, te zadovoljno trljati ruke i snebivati se kako su ‘ovi katolici glupi’.

Peto, zašto smanjivati prag izbornim listama na 4%. Je li to zato da bi UIO lakše prošli izborni prag sljedeći put (posljednji put 2015. su u prosjeku osvojili 1,05%)? Je li to zato što se ne žele priključiti opće narodnom otporu, što ne žele sudjelovati u političkom tijelu koji bi okupio sve političke čimbenike biračkog korpusa koji se protivi IK? Kada bi UIO i drugi čimbenici političkog korpusa o kojem ovdje govorimo bili manje tašti, i kada bi izišli na izbore kao jedno političko tijelo, čak bi i D’Hondtova metoda išla njima u korist. Tako bi mogli doći na vlast, a onda bi na miru mogli u Saboru lijepo promijeniti izborni zakon. Sve dok imamo 15-ak strančica koje osvajaju po 1,05% i svaka za sebe izlazi na izbore, iako su im programi gotovo identični, HDZ/SDP koalicija može mirno spavati. Sve dok lideri tih malih strančica ne stave u stranu osobne interese, i dok svoj veliki ego ne ukrote, kako bi mogli raditi za opće dobro, a ne vlastitu promociju, neće nam nikakvi referendumi pomoći, bez obzira na njihove ishode.

Ako malo bolje razmislite o ovoj referendumskoj inicijativi nećete naći apsolutno ništa, ama baš ništa pozitivno. S ovim referendumom UIO je uspjela atomizirati politički korpus na koji pretendira, učinila je više štete nego koristi, i to samo zato što su umislili da jedino oni imaju monopol nad referendumima. Onoga dana kada su od svoje udruge napravili stranku (Projekt domovina – kao alat kojim će doći na vlast, kako su objašnjavali) i sami izišli na izbore, uništili su i udrugu i stranku. A ovo su sada samo jadni pokušaji da se vrate u igru, pa makar i na štetu vlastitog naroda.

Ivan Poljaković/HKV/https://www.hkv.hr /Hrvatsko nebo