Uz „Dokument dijaloga“

Na ‘Dokument dijaloga’ što ga je iznjedrilo ‘Vijeće za suočavanje s posljedicama totalnih režima’, kao što se i očekivalo, uslijedile su reakcije koje još ne prestaju. Reagirali su poznati novinari, komentatori, dijaspora, pojedinci otvorenim pismima iznoseći svoje stavove glede zaključaka i preporuka Vijeća. U skoro svim reakcijama prevladavaju kritike pri čemu se previdjelo istaknuti i ono pozitivno u Dokumentu, a to su daljnja istraživanja koja se odnose na II. svjetski rat. Preporuku je odmah podržalo Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac.

Preporuke Vijeća ne samo da nisu pridonijele rješenju nego su produbile podjele. Razlog tomu je da se zvijezda petokraka rehabilitira, a ZDS zabrani osim u posebnim slučajevima, na grobljima na primjer, pokapajući one koji su se pod tim pozdravom borili za Hrvatsku. Pupovac, u poznatom ‘do istrage naše ili vaše’, zahtijeva potpunu zabranu pozdrava. U tome ga podržava i dr. Ognjen Kraus, predsjednik Židovske općine, koji prije dvije godine izjavljuje da je Hrvatska kao Njemačka 1933. Vijeće nas je tako vratilo u bivšu tvorevinu, zapravo u 1945., kada je utemeljena ‘povijesna istina’ po kojoj su se Hrvati, pod zvijezdom petokrakom, borili protiv fašizma i našli na pobjedničkoj strani. I kako nas žele uvjeriti da današnja samostalna Hrvatska počiva na temeljima tog ‘antifašizma’. Ovu tvrdnju ili ‘istinu’ najbolje je definirao dr. Z. Hasanbegović, nazvavši to floskulom potkrepljujući činjenicom da je svaka Jugoslavija negacija samostalne Hrvatske.

Propitivanje “povijesnih istina”

Za propitivanje ‘povijesne istine’, nametnute 1945., se strijeljalo, zatvaralo i progonilo sve do trajanja bivše tvorevine. Danas, u samostalnoj Hrvatskoj takva opasnost je prošla, ali su na snazi i dalje otpori u iznošenju istine. Unatoč tome istina se otkriva zahvaljujući povjesničarima i drugima koji istražuju i objavljuju knjige, radove i druge povijesne podatke. Otkrivanje istine o NDH, Jasenovcu i poraću, a u nedostatku argumenata da to ospore, ‘antifašisti’ i ‘napredna inteligencija’ to proglašavaju ‘revizionizmom’, držeći se boljševičkog shvaćanja tog pojma. Uz agitpropovske napade na djelu su još i druge taktike da se istina ne sazna, ni o NDH, ni logoru Jasenovac. Često je to medijsko ignoriranje, nepozivanje na TV, a u zadnje vrijeme i zahtjevi za uskratom sredstava kako bi se onemogućila daljnja istraživanja, kao što je bilo u slučaju Društva za istraživanje trostrukog logora. Pri tome, uporno se izbjegava javno suočavanje s ‘revizionistima’. Čega se boje teoretičari ‘antifašizma’? Zašto, primjerice, HRT ne pozove u neku od svojih emisija već etablirane ‘revizioniste’ radi argumentirane rasprave o svim otvorenim pitanjima?

Ako su se partizani borili i izborili za Hrvatsku 1945., zašto smo se morali boriti u Domovinskom ratu? Činjenica je, međutim, da se partizanski pokret borio za Jugoslaviju, jer kako je Milovan Đilas izjavio: ‘Hrvati su morali umrijeti da bi Jugoslavija živjela’. Nisu li to Bleiburg, Kočevski rog, Huda jama, Macelj, više od 600 pobijenih svećenika, Križni put, stotine grobišta potvrdili? Držeći se Staljinovog: ‘Есть человек – есть проблема, нет человека – нет проблемы’, partizani su počinili najveći zločin nad hrvatskim narodom u ime Jugoslavije.

“Revizionisti”

Nažalost, mnogi Hrvati su nasjeli na ta lažna obećanja, boreći se protiv vlastite države, i mnogi dali život za buduću propalu tvorevinu. Stalno i posebno se ističe uloga ‘antifašizma’ za priključenje Istre i Dalmacije matici zemlji pod crvenom zvijezdom što treba uzeti u obzir i objektivno ocijeniti. Svima koji su se borili protiv talijanskih fašista treba, u tom smislu, odati priznanje i poštovanje. Ako je to bila uloga crvene zvijezde, onda možemo reći da je imala pravi sjaj koji je nakon toga izgubila, pretvorivši se u krvavu petokraku sve do Borova Sela, Vukovara, Škabrnje, Lovasa… Naravno, kao i svi povijesni događaji tako i ovaj, u skladu s preporukama Vijeća, treba biti predmetom daljnjih istraživanja i prosudbi.

Sve što je Vijeće smatralo relevantnim našlo se u ‘Dokumentu dijaloga’. Interesantno je i znakovito da se ne spominje Jasenovac što je primijetio i prvi reagirao prof. dr. Slaven Letica. Znajući što je Jasenovac i čemu služi teško je povjerovati da se o tome nije raspravljalo. Čemu Jasenovac služi zna se već dugo što smo svjedočili nedavno kada su se tamo održavali politički mitinzi, koje nazivaju komemoracijama.

Slušali smo političare, koji su odjednom postali ‘povjesničari’, ponavljajući poznate fraze o logoru. A SDP-ov lider u revolucionarnom zanosu, prijetećim glasom poručuje da ‘antifašizam’ ostaje. Predsjednik HDZ-a Andrej Plenković obećaje jednu umjesto četiri kolone sljedeće godine, stavljajući do znanja da je za održavanje jasenovačkog mita. On još ne zna da su mit srušili ‘revizionisti’: prof. J. Jurčević, I. Vukć, R.Leljak, V. Horvat, M. Ivezić i dr. Ne zna za upućeni mu apel prof. S. Letice za formiranje komisije, u kojoj bi sudjelovali i strani stručnjaci, za utvrđivanje istine o logoru. Sličan zahtjev uputila je i Predsjednica. No, prije bilo koje komisije Srbija mora vratiti, ili barem dati kopirati arhiv o NDH. Dok se ne utvrdi istina, ma koja god bila, žrtve neće imati svoj pijetet, živi svoj mir, a Hrvatska mogućnost razvoja kao svaka druga europska država.

Anto Periša/HKV/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo