Rudi Tomić: Stoljeće u ratu sa Srbijom

U hrvatskom političkom poimanju mnogo je apsurdnosti, što je protivno razumu, i nije čudo da je narod toliko skeptičan, jer je stoljećima bio varan od većine vlada: okupatorskih režima, zajedničkih vlada sa susjedima i domaćih vlada i vladara – sve do predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića. O vladama poglavnika NDH dr. Ante Pavelića i predsjednika RH dr. Franje Tuđmana ne može se govoriti isključivo o vladama i vladarima, jer su ratovali (1941. i 1991.) protiv istog neprijatelja: srpskog imperijalizma, srpskog fašizma, srpskog domaćeg četništva, srpskog komunizma i srboslavlja, s kojima smo jedno stoljeće u ratu.

”Prije 116 godina, u Zagrebu je glasilo ‘Srbobran’ prenio članak ‘Srbi i Hrvati’ iz Srpskog književnog glasnika u kojem se Hrvatima najavljuje rat „do istrage naše ili vaše” (hrv. do istrebljenja). Iste te godiine u Beogradu su osnovani četnici…. U vremenu 1916 i 1917.g izvršen je prvi veliki pokolj hrvatskih domobrana,ratnih zarobljenika (njih nekoliko tisuća) u Odesi od strane srpske vojske i Kozaka, 5. prosinca 1918. izvršen je pokolj hrvatskih domobrana i građana, 13 ubijenih i 17 ranjenih u Zagrebu na Trgu bana Jelačića, na mirnom prosvjedu protiv prijevarnog pripojenja Države SHS Kraljevini Srbiji, sa sjedištem moći u Beogradu.(Damir Borovček, viktimologija.com.hr)

Dakle, već 100 godina četnici vrše pokolj hrvatskog naroda – u Hrvatskoj. Latini su rekli: Canis a corio nunquam absterrebitur unicat. (Pas se neće nikad dati otjerati od krvlju natopljene kože.) Od toga vremena u Srbiji se mijenjaju vođe (kočijaši), a tendencije su ostale – iste.

Nakon fijaska s dolaskom predsjednika Srbije četnika Aleksandra Vučića u posjet Hrvatskoj (12. 02.2018.) ostale su posljedice velikih razmjera na štetu hrvatskog naroda. Njegov dolazak je bio uvjetovan iz središnjice EU, odnosno odlukom Jean Claudea Junckera, a ne voljom predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović, u što smo bili uvjereni.

”Dva mjeseca kasnije, ti isti, koji ‘nad nama vladaju’, poslali su saborsku delegaciju koju su sačinjavali oni koje ja ne bi poslao ni na Sjeverni pol da predstavljaju Republiku Hrvatsku. I tu i takvu ekipu, sklopljenu i sačinjenu od svega i svačega, a ponajviše od ničega, omalovažavali su tamošnji četnici, ratni zločinci i mrzitelji svega hrvatskoga u ulozi – domaćina. Da, u ulozi domaćina, jer su četnici, ne samo Šešelj, nego i Maja Gojković i Aleksandar Vučić, što znači kako nije trebalo ni ići u Srbiju dok je ovakva i dok ju vode četnici, ratni zločinci i nacional-fašisti. (Marijan Majstorović, hrvatski-fokus.hr).

Predsjednik vlade Andrej Plenković poslao je saborsku delegaciju u Srbiju, da što bolje udovolji i da se dodvori Brusselsu, jer Hrvatska preuzima presjedanje Vijeća Europe u svibnju ove godine. Europska je zajednica dala zadatak europejcu Plenkoviću, poznatom po poslušnosti, da pod svaku cijenu namami Srbiju u EU, odnosno da je otme od Rusije, jer Vučić je u Brusselsu ostavio dojam ”demokrate i europejaca” na Balkanu. Međutim, Šešelj je brutalno napao delegaciju i obeščastio hrvatsku zastavu ( iz mržnje i osvete često pali hrvatsku zastavu na javnim skupovima, što je diglo cijenu trobojnici: crven-bijeli-plavi u Srbiji!) s čime je pokvario planove Junckera i Plenkovića. Delegaciju koju je predvodio predsjednik Sabor Gordan Jandroković i Milorad Pupovac, koji obavlja dužnost predsjednika Vlade, pobjegli su iz Beograda od straha bojeći se aveti Puniše Račića.

Vučić se konačno oglasio o skandalu, ne zbog Šešeljevog napada na saborsku delegaciju i gaženje zastave suverene Hrvatske Države (Vučić, Šešelj i Vulin su potvrdili činjenicu, da se zvijeri međusobno ne ugrožavaju), nego iz dva druga razloga: ” Prvo, u Hrvatskoj i danas živi 186.000 Srba, oni će se večeras loše osjećati i o njima nema tko brinuti poslije ovoga. (dakle, Srbi u RH, njih 4.6%, nisu nacionalna manjina, a nisu ni državljani u svojoj domovini, nego Srbi o kojima čak ”ne brine” ni četnik Pupovac! , o.p). S druge strane , oni najavljuju da će za koji dan u Zrinu u općini Dvor na Uni dignuti spomenik Alojziju Stepincu. I taj spomenik Alojziju Stepincu, pravomoćno osuđenom za zločine osuđene protiv Srba dižu u mjestu gdje su bili najstrašniji ustaški zločini. Dakle, to će zbog naših gluposti sada proći nezapaženo”, kaže Vučić.

Blaženi Alojzije Stepinac nije ubijao Srbe, nego su četnici poklali sve Hrvate u Zrinu. Ako je blaženi Alojzije Stepinac ”zločinac” onda su puna nebesa hrvatskih ”zločinaca”. U hrvatskoj tradiciji i katoličkoj vjeri samo mučenici mogu biti sveci, dočim u srpskoj mitologiji i srboslavlju zločinci postaju „sveci“ i njima se podižu spomenici. Vjerojatno će Šešelja, Miloševića, Mladića, Karadžića, Vučića, Vulina i druge zločince vremenom će patrijarh SPC Irinej proglasiti svecima i njima će se podignuti spomenici u aleji ”velikana” Save, Draže i družine.

Tko vidi ustaše u RH?

Zaključci i preporuke Vijeća za suočavanje s posljedicama nedemokratskih režima, prihvatila je Vlada RH, deklarirajući se za petokraku a osudivši pozdrav ZDS. (vidi: Vlada RH je (spremna) za petokraku, HAZU.hr) Udruženim neprijateljima hrvatske države i naroda smeta pozdrav – Za dom spremni, jer u tom pozdravu vide otrovnu ”ustašku guju”. Idiotima, veleizdajnicima i (anti)fašistima u Hrvatskoj smeta i domoljubna pjesma Marka Perkovića Thompsona ”Lijepa li si…” !!! Nekadašnji veleposlanik RH u Francuskoj Ivo Goldstein, koji je držao sliku krvnika Tita u uredu, optužio je predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović zbog ”nesposobnosti državnika”, pogotovo loših odnosa sa Srbijom:

”Na vojnom hodočašću u francuskom Lourdesu pjevala je ‘Lijepa li si’ koja otvoreno podilazi secesionističkim težnjama Hrvata stihom ‘Herceg-Bosno, srce ponosno’… Hrvatskoj ne treba predsjednica koja hopa na sredini terena nakon pobjede rukometne reprezentacije i koja pjevajući dovodi u pitanje integritet susjedne države”, oglasio se zabrinuti Goldstein. (direktno.hr) Goldsteinu i Krausu, posrbljenim Židovima u Zagrebu, bolje bi odgovara pjesma ”Jugoslavijo, Jugoslavijo…” Židovska nacionalna manjina, u školskim, vjerskim i političkim institucijama u Hrvatskoj odgajaju svoju djecu da mrze svoju domovinu – Hrvatsku, isto kao što čini srpska nacionalna manjina koja otvoreno vodi veleizdajničku politiku. Međutim, židovska vlada u Izraelu ima dobre, prijateljske i poslovne odnose s Hrvatskom. Dakle, Židovi u Hrvatskoj ne moraju biti patuljci, ako nisu gorostasi! Srpski šovinisti indoktrinirali su Židovsku ‘opštinu’ s antihrvatstvom, antikatoličanstvom i idiotizmom.
Nakon bezbrojnih napisanih osvrta o zločinačkoj Istanbulskoj Konvenciji, kao osmrtnici za Hrvatsku; nakon velebnih prosvjeda u Zagrebu i u Splitu, Plenković se oglušio na žestoke osvrte i stotinama tisuća revoltiranih prosvjednika, kao uz prkos – ratificirao je IK u Saboru ”… nesretnog crnog petka 13. datuma mjeseca travnja 2018., kad se svuda budi proljetni život nastupio je moralni slom, moralna smrt Hrvatskog sabora.” (Mile Prpa, hrvatsko nebo.com).

Milijun Hrvata žrtvovali su svoje živote na oltaru Domovine u borbi za integralnu slobodu hrvatskog naroda. Zastupnici u Hrvatskom (državnom) saboru nisu bili u stanju dignuti ruku i vratiti IK u Istanbul ili Brussels!; nisu se udostojili odati dužno poštovanje hrvatskim braniteljima koji su golim rukama branili svoja i njihova ognjišta! Zastupnici, koji ste dali svoj glas Plenkovića i Pupovca za ratifikaciju IK – sram vas bilo! Ako to nije veleizdaja, onda ni Juda nije bio izdajica. Sokrat je bio u pravu: A kada moćni propalice i zločinci konačno demokratski preuzmu vlast, nastat će bezakonje, a zločinci će postati zakon.

Pupovčeva dinastija u Hrvatskoj

Milorad Pupovac oponaša Stefana Nemanju, mudrog vladara koji je brinuo o narodu. Pupovčeva dinastija poklopci su srpskim političkim loncima na hrvatskim sveučilištima u Zagrebu i Rijeci; u hrvatskoj Vladi i saboru; u medijima u Hrvatskoj; u srpskim strankama i organizacijama u Republici Hrvatskoj. Nije potrebno nabrajati sve dužnosti koje Milorad Pupovac (br. 1) obnaša u Hrvatskoj, jer njega se može vidjeti i čuti svaki dan na malim ekranima, u tiskovnim medijima, na portalima, na pozornicama, na presicama za domaće i strane medije, uvijek se nađe na pravom (prvom) mjestu kada treba dati lažne izjave o Hrvatima i Hrvatskoj. Nakon bijega s delegacijom iz Beograda, Pupovac je rekao: ”Treba ostati hladne glave i učiniti sve da ne budemo taoci ljudi koji gaze simbole države.” Drugim riječima, pustimo Šešelja neka ”kenja”, ja, Milorad ukrotit ću vojvodu. Radoznalosti radi, navest ćemo samo neke od naslovnice iz Pupovčevih ”Novosti”:

Pupovac: Položaj Srba u Hrvatskoj pogoršao se s oslobađajućom presudom dvojici generala – Gotovini i Markaču; Lijepa naša lijepo gori; Vlada treba da ukine znamenja koja vrijeđaju žrtve; Hrvatska se nedovoljno suprotstavlja temama, negiranje građanskih prava i slobode te klerikalno i nacionalističko razumijevanje društva; U Hrvatskoj je pokršteno 11.00 srpske nejači; Hrvatski konzervativci i katolički aktivisti su rod luđaka; Ne idem na državnu komemoraciju (a član je Vlade i Sabora!) zbog politike zaborava u Hrvatskoj; U Jasenovcu komemoraciju organizirali antifašisti i SNV – Borba se nastavlja (juriš, bre!, o.p.) ”Preplavljeni smo lažima, falsifikatima, poluistinama, predrasudama i nacionalno obojenim stereotipima” Habulin/Pupovac nisu pročitali 0 ”Seobama” Dobrice Ćosića: ” Lažemo stvaralački, maštovito i inventivno…”

Ozren Pupovac (br. 2), sin saborskog zastupnika i predsjednika Srpskog narodnog vijeća Milorada Pupovca, zaposlen je u Rijeci na Filozofskom fakultetu. Došao je (bez natječaja) kao znanstvenik na Odsjek za kulturu gdje će se baviti dijasporom. U njegovim znanstvenim istraživanjima vjerojatno težina studija biti srpska dijaspora u Hrvatskoj, čije će vrijeme i radove plaćati ministarstva kulture i obrazovanja u RH. Sveučilišta u Hrvatskoj postala su srpska učilišta (ne)hrvatske povijesti pa hrvatske studenti odgoju Pupovci, Jovići (Dejan Jović, i sin generala JNA koji je razarao Vukovar, predaju na Hrvatskoj vojnoj akademiji!!!?), Jokić i mnoštvo profesora srpsko-četničkog mentaliteta,odgajaju hrvatske mladež. U prenesnom značenju, srpski su vukovi čobani hrvatskog stada. Nismo valjda zaboravili kako su Turci otetu hrvatsku djecu obučavali u janjičarima i odgajani za krvnike vlastitog naroda.

Tihana Pupovac (br.. 3) odazvala se na poziv Srpskog narodnog vijeća (ćaće Milorada) da istraži tko je rušio, skrnavio ili zanemario spomenike NOB-a. – Monografiju o šteti koja je učinjena na spomeničkom nasljeđu NOB-a, u kojoj je evidentirano TRI tisuće od ukupno SEDAM tisuća spomenika WOW) … kako bi se aktualiziralo taj problem te se pokušao adekvatno kontekstualizirati, je progovaranje o tome što se nalazi u pozadini politike koja je dovela do rušenja.” Pupovčeva kći iznosi broj oštećenih spomenika, vrijeme uništavanja te nagađa o razlozima i mogućim počiniteljima. Usput, govoreći neistinu, vrijeđa hrvatske vlasti nakon 90-ih godina.

”Primijetila sam razlike u odnosu Jugoslavije i Hrvatske prema vlastitoj povijesti”, kaže Pupovčeva kći. ”U Jugoslaviji koja je u smislu modernističkog projekta bila okrenuta pitanju budućnosti i socijalističke izgradnje, trauma velikih ljudskih žrtva Drugog svjetskog rata razriješena je narativom o herojskoj borbi za tvorbu nove socijalističke budućnosti. Danas se, pak, nalazimo u momentu koji je opsjednut vlastitom prošlošću i njezinom revizijom i u tom smislu ideološki kontekst koji živimo je onaj ideologije žrtve, a to je vidljivo u načinu na koji se obilježavaju logor”, govori Tihana Pupovac. (Maxportal.hr). Narodna poslovica kaže:Ne će kruška pasti dalje od stabla!

Slavica Lukić (br. 4), druga Pupovčeva supruga, poznata po napadima na hrvatske branitelje i proglašava ih ustašama. Slavica Lukić bila je prva osoba koja je osuđena zbog javnog sramoćenja u Republici Hrvatskoj. Srpskojugoslavenski novinari u Hrvatskoj izabrali su profesora beogradskog fakulteta četnika Siniša Leković (neki tvrde da ima samo srednju školu) za predsjednika Hrvatskog novinarskog društva i Pupovčevu suprugu Slavicu za potpredsjednicu HND-a, koja brani Pupovca u četničkim ”Novostima” i srpsko jugoslavenskim listovima u Hrvatskoj: Jutarnjem, Slobodnoj i Globusu, a čvrsto stoji uz srpske (anti)fašiste.

Pupovčeva dinastija odgojila je srpsku ”nejač”, kao što je Damir Krstinić, SDP-ov vijećnik u Skupštini Splitsko-dalmatinske županije, profesor na Fakultetu strojarstva i brodogradnje, koji se je nakon Šešeljevog ”podviga” oglasio na Facebook: ”Poserem se na Republiku Hrvatsku, organizirajte jebenu državu pa onda organizirajte bicikle, rukometna prvenstva, balune i ostale pizdarije za gubljenje vremena, slikovanje i mahanje bandirima. Mater vam jebem svima po redu,” poručio je hrvatskom narodu profesor Krstinić. Kad su ovako inteligentni srpski profesori, čto reći za raju? Gdje je sada ”domoljubna” Torcida, kad treba braniti Hrvatsku u Splitu od četnika Damira, a ne razbijati glave navijačima hrvatskih klubova koji dolaze u Split na utakmice s Hajdukom?

Zaključna misao o Srbima

Poznato je da je Srbin Svetozar Pribičević bio tvorac Hrvatsko-srpske koalicije, koja je izvela prisajedinjenje Države SHS Kraljevini Srbiji. Za tu zaslugu bio je ministar u kraljevskim beogradskim vladama i progonio hrvatsku opoziciju. U tu svrhu stvorio je i terorističku organizaciju ORJUNU, čiji su potomci Krstinić i slični njemu. Kad ga je beogradski dvor odbacio, jer ga više nisu trebali, a kao prečanina nisu mu nikad posve ni vjerovali, prešao je u opoziciju te s Radićem stvorio Seljačko-demokratsku koaliciju.

Dvije godine prije smrti (1934.) Pribičević je uvidio i shvatio: ”…da Srbi trebaju uviditi i shvatiti da oni nemaju nikakvog, ni moralnog, ni političkog, ni nacionalnog, ni historiskog prava vladati nad Hrvatima i silom ih (diktaturom) držati u zajednici sa sobom. Historijsko je iskustvo pokazalo da će se prije Velebit srušiti u more i isušiti Dunav, Sava i Drava, nego što će se hrvatski narod odreći svog imena i svoje narodne individualnosti. Kao čovjek slobodnog duha i kao istinski demokrat, ja moram izjaviti da bi Srbi morali poštivati i priznati volju Hrvata i odluku čak i u slučaju kad bi se oni izjasnili protiv svake zajednice sa Srbima, a za svoju potpunu i neograničenu samostalnost…” Pupovac bi trebao mnogo toga naučiti od Pribičevića, u protivnom i njega će stići Svetozareva sudbina – smrt u tuđini.

Prije 84. godine Pribičević je, kao obraćenik od velikosrbina i mrzitelja Hrvata, postao čovjek slobodnog duha i demokrat, te uvažio priznati drugima sve ono što je on želio sebi i Srbiji. Vjerojatno srpski političari nisu pročitali Pribičevićevu knjigu ”Diktatura kralja Aleksandra”, ili ako su i pročitali nisu razumili (kao ni Dobričine ”Deobe”) Šteta! Srbija se mora urazumiti, da su s Hrvatskom samo istočni susjedi, a od Srbije će ovisiti, nakon 100 godina agresije, da li će biti dobri li zlobni susjedi.
Hrvatski je narod došao do spoznaje, da sa susjedima treba imati čiste račune, čvrste granice i eventualno poslovne ugovore, i druge suradnju. Srbi se ne mogu niti smiju bahato ponašati (kao da su u svojoj ‘otadžbini”) kada dolaze kao gosti na odmor ili poslovno u Hrvatsku, jer nekima će, u protivnom, biti uskraćen ponovni ulazak, a drugima možda i zatvorska kazna, pa neki bi mogli dobiti i po nosu zbog lošeg ponašanja.

Srbi bi, kada dolaze u Hrvatsku, trebali imati na umu sljedeće: ”Srbija je počinila najveći zločin nad Hrvatima u povijesti. I to u kratkom – povijesno gledanom – razdoblju. Na štetu Hrvatske bili su: Londonski tajni ugovori 26. travnja 1915.; Krfska deklaracija 20. srpnja 1917.; Rapalski ugovor 12. studenog 1920.; Sanmargeritska konvencija 23. listopada 1922.; Rimski ugovori 27. listopada 1924.; Nettunska konvencija 20. siječnja 1925.;

Nakon 2. Svjetskog rata Nezavisna Država Hrvatska proglašena je genocidnom a od hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine stvorena je zasebna država; Cijeli istočni Srijem sa Zemunom, Adom Ciganlijom i Petrovaradinom, bez ikakvog pravnog akta pripojen je Srbiji; Boka Kotorska i primorje istočno od ”zaljeva svetaca” pripalo je Crnoj Gori; Hrvatski Neum sa zaleđem nije vraćen Hrvatskoj; Hrvatski zaljev Sutorina pripojen je Boki Kotorskoj, odnosno kasnije Crnoj Gori bez ikakva pravnog akta. (Pavao Blažević, dragovoljac.com) Ovo su pogubne posljedice ”bratstva i jedinstva” u koje još i danas, nakon sto godina krvarenja i mrcvarenja, zagovaraju jugofili, (anti)fašisti i petokolonaši.

Poruka Hrvatskom narodu

Slobodni svijet se divio hrvatskom narodu u Domovinskom obrambenom ratu, jer su hrvatski branitelji imali malu šansu pobijediti JNA, četvrtu vojnu silu u Europi, koja je imala svoje vojarne u centrima hrvatskih gradova. Srbija je bila spremna, samo je čekala smrti krvnika Tita, da Jugoslaviju preimenuje u Veliku Srbiju. U isto vrijeme Ivica Račan pokupio je oružje od hrvatske teritorijalne odbrane i predao ga JNA, a Budimir Lončar osmislio embargo na uvoz oružja u Hrvatsku, u samom početku Domovinskog obrambenom rata.

Okanimo se pomisli o stvaranju međunarodne komisije za istraživanje logora Jasenovca, jer Hrvatska je Vlada na osnovu „istraživanja“ustanovila de je u Jasenovcu oko 80.000 osoba izgubilo svoje živote. Dokumenti pokazuju da je i taj broj prema stvarnosti daleko niži. Ali, Dodik, Vučić, Vulin, Dačić, Goldstein, te jugočetnici i (anti)fašisti u Srbiji i Hrvatskoj tvrde da je bilo 700.000 ubijenih u kaznenom logoru. Da je toliko ubijeno zečeva u logoru Jasenovac bi morao biti nekoliko puta veći u površini, dubini i u oblacima.

Zašto dati nadležnost Srbiji nad Jasenovcem ?, pita se hrvatski povjesničar Ivo Lučić. Nisu im Hrvati dali, nego su Srbi uzeli. ”Gledajući situaciju u Srbiji, i političku i u znanstvenoj zajednici, uzimajući u obzir i komisiju o Alojziju Stepincu, od povjerenstva koje predlaže predsjednica ne bi bilo ništa. Ono možda dobro zvuči, ali ne bi ostvarilo baš ništa….Pitanje Jasenovca u Srbiji nije pitanje znanosti, nego političkih pozicija koje prikupljaju poene na toj temi i zaoštravaju odnose s Hrvatskom – smatra Lučić. On smatra da Srbiju uopće ne zanima ulazak u Europsku uniju, nego političke elite u Srbiji na antagonizaciji odnosa s hrvatskom grade svoju popularnost u srpskoj javnosti. (Večernji.hr)

Mogli bismo reći da i referendum u Hrvatskoj ne bi polučio željeni cilj, jer to je opcija koju ne smijemo često koristiti. Naime, kada je 1991. godine održan referendum o neovisnosti na kojem su se građani s 94.17 posto glasova izjasnili za odvajanje od Jugoslavije. Odluku o referendumu o samostalnosti Hrvatske je donio tadašnji predsjednik dr. Franjo Tuđman. Referendum o izmjenama Ustava i zakona u RH, koji je ,kako kaže prof. Ivo Biondić ”konstitucijiski kaos, proizlazi iz naroda i pripada narodu (Ustav RH, članak 1).” U nastavku Ivo se pita: 1. Kojem narodu?, 2 Koji to narod odlučuje? Izmjena Šeksovog Ustava množe se brže i efikasnije ispraviti rušenjem Plenkovićevu vlade i prijevremenim izborima.

Na izbore treba masovno izići, kao na referendum 1991. godine, jer suverenitet Hrvatske Države je ugrožen. Iseljavanja su masovan, čak i Predsjednica RH upozorava na veliki odlazak hrvatske školovane mladeži u tuđi svijet, a već nas ima više u dijaspori nego u domovini! Na sljedećim izborima, treba izabrati prave ljude (domoljube)i pravu stranku (hrvatsku državotvornu). Ovih zadnjih 18 godina izmijenilo se nekoliko stranaka s koalicijskim partnerima i nekoliko predsjednika države i Vlade, koji su narušili hrvatski suverenitet i osiromašili hrvatski narod. Hrvatski Mile Prpa u osvrtu ”Ukradena Hrvatska” navodi detalje kako su prodaja Plive, Ine, Telekoma, Croatia osiguranje i bezbroj drugih vrijednosti koje su prodane u bescjenje. Sve su prodane po principu: ”Ubij vola zbog jednog šnicla kojeg će hrvatski politički barbari za tu transakciju dobiti.”
Od koga Hrvatska posudi novac postaje zaduženik i sluga. Od sadašnjih zastupnika malo njih će imati kuražu izići pred narod i tražiti novo povjerenje, nakon već izgubljenog povjerenja koje je dobio i – veleizdaje. Ako hrvatski narod hoće i želi spasiti Hrvatsku Državu od domaćih i stranih neprijatelja i zadržati hrvatski narod u Lijepoj našoj Domovini, trebamo se aktivizirati, a ne samo kritizirati. Tko sebi ne pomaže i Bog mu odnemaže!

Rudi Tomić/Hrvatsko nebo