Pavao Jelović: Poštovane tikve, odnosno tikvice

Ispričavam se svima koji se odluče pročitati donje tekstove da vam, radi lakšeg i potpunijeg uvoda u srž predmetnog problema prilažem pisanje jedne nedavno osnovane kulturne udruge imena “Tikvica”. Ujedno vam priopćujem da nisam imao ni u primisli svoj završni osvrt iznositi pred vas, ali radi činjenice što mi je spomenuta udruga, blokiranjem na njezinoj stranici, onemogućila odgovor i obranu na primitivne insuinacije i prozirne difamacije, stoga odlučih nastupiti pred vama. Odmah vam napominjem da niodkog ne očekujem aplauze (lajkove) nego vam samo dajem na uvid pa donesite svoj sud o tome.

REAKCIJA NA KOMENTAR ….u svezi objave
Citiramo objavu udruge Tikvica
„Postovani,
Rado bih potvrdio svoj dolazak,ali nisam u mogucnosti. Voleo bih da imam neko secanje na vas i na vas konkurs,te mi je jedna razglednica kao Nobelova nagrada. Ja sam skromna osoba i raduju me male stvari. Najvise volim da pisem pisma,te cu vam neko uputiti. Sve najlepse!!

OVO ŠTO STE PROČITALI…je mail jednog od učesnika književnog natječaja “Trojica iz Gradišta”….potaknuti ovako dirljivim sadržajem slobodni smo Vas zamoliti, SVE VAS…BILO KOGA TKO ŽELI POMOĆI da dotični mladić dođe na završnu manifestaciju….da radi se o mladom momku kojemu je tek 16 godina, koji piše izvrsnu poeziju. Ako je netko u mogućnosti pomoći možete nas kontaktirati na tel: 099/507-2076 ili možete putem Western uniona donirati novce za njegovo putovanje i smještaj.

NADAMO SE DA ĆE SE NAĆI NETKO DOBRE DUŠE I DA ĆE UČINITI DOBRO DJELO ZA OVOG MLADIĆA…a mi kao Udruga obvezujemo se Vaše ime, ili ime poduzeća javno obznaniti kako na našoj stranici, tako i na završnoj manifestaciji 14.04.2018.god. te ćemo Vam za Vaše dobro djelo uručiti zahvalnicu, ali Vas i povezati s osobom kojoj ste pomogli…“

Citiramo komentar Pavla Jelovića u potpunosti:

“Pavao Jelovic Opa Bato, apelirate na vaše članove i druge za pomoć jednom mladiću, a ne rekoste ni tko je, ni što je, a niti odakle je – pa to vam promašaj. Međutim, u upotrijebljenim mu irazima leži odgovor na iznesena vam pitanja. Vidite, ja što dalje dolazim do sve čvršćeg zajključka da ste vi jadnici.

Odgovor Pavlu Jeloviću: Udruga Tikvica

Poštovani gosp. Pavao Jelovic! Ovo je stranica Udruge “Tikvica”. Ova udruga ne poznaje boju kože, vjeru ili naciju. Ova udruga voli svoje, ali poštiva i tuđe, bilo da se radi o vjeri, bilo o naciji ili boji kože. Upoznati nečiju kulturu življenja ili običaje bogatstvo je duha. To Vam je isto kao u poeziji, ne pišemo svi jednako, niti jednako kvalitetno. Netko piše zato što to voli, netko zato što želi biti pisac, a netko da bi huškao jedne ljude na druge. E vidite, članovi ove udruge ne dopuštaju da se netko prema njima ili njihovim objavama ponaša huškački. To što smo zamolili pomoć za jedno 16-ogodišnje dijete, nama je na čast, a Vaš komentar neka Vama bude na sramotu. I da, za sve one koje zanima, mi koji vodimo ovu stranicu smo Hrvati, živimo u Hrvatskoj, ne u Canadi, i zato što ne živimo u inozemstvu već u svojoj domovini ne osjećamo se ništa manje Hrvatima. Kad ste već apelirali na mladićevu naciju, sigurno ste i na njegovu vjeru? Pa Vas moramo pitati kao kršćani kršćanina; tko vas je učio ili gdje ste pročitali u bilo kojoj vjerskoj knjizi “Bibliji” da se propovijeda mržnja i zloba. Mi nismo, osim onoga “ljubi bližnjega svoga”.Ovi “jadnici” iz udruge Tikvica, imaju i obraza i vjere pogledati svakog čovjeka u lice, zdrava srca, zdrave duše, a napose zdravog odgoja. Uzgred, ti “jadnici” isto tako imaju iza sebe 7-8 knjiga, novinskih članaka, urednici su 50-tak knjiga drugih autora, školovani su, fakultetski obrazovani. I evo, dolazimo do onoga najvažnijeg! Pitate li se zašto se mladi iseljavaju, ne samo iz Hrvatske, već i iz Bosne i Srbije? Vjerujte, pa baš zato što im je dosta ustaša, četnika i mudžahedina i kojih sve ne, jer kad god nema posla ili je kriza, bitno je razjediniti narod kroz naciju i vjeru, a dok oni raspravljaju o tome, drugi pune džepove. Sinovi i kćeri smo seljaka, radnika, težaka koji nisu imali vremena baviti se nacijom i vjerom već su se bavili radom i kako preživjeti. Zato gosp. Jelović, ne sudite kako je netko nešto napisao, i ne procijenjujte nečiju naciju ili vjeru na osnovu pisma, što da Vam sad kažemo da ste gorko pogriješili, da li bi se dotičnom ispričali, da li biste mu pomogli? Ovi “jadnici” to pokušavaju. Sjetite se poplava 2014.god. Po Vama ispada da smo narod iz Gunje trebali ostaviti da se poguši, utopi. Ili smo ih trebali pitati prije ulaska u čamce, traktore, helikoptere pitati koje su vjere i nacije. Gospodine Jeloviću, članovi ove udruge cijenili su Vaš rad i uvažavali Vas, ali nakon ovakvog osvrta, komentara, postali ste u njihovim očima manji od makova zrna…

Poštovane tikve, odnosno tikvice, 

Bududući što me je vaš odgovor na moj komentar potaknuo da prozborim riječ-dvije o njemu, najprije ću vam stoga preporučiti da prije pisanja uzmete apaurin ili neki drugi sedativ koji smiruje neurologijske poremećaje, sprječava haluciniranje i smanjuje krvni pritisak. To vam govorim zato što sam primjetio kako mi verbalnim egzibicionizmom implicirate nešto što nisam ni mislio ni napisao. Istina je, napisao sam da ste jadnici, a to sam napisao zato jer ste objavili apel za pomoć nekom dječaku, a niste nam rekli ni kako se on zove, ni tko je, ni odakle je.

Interesantno je što na me adresiraste i ovo: “Sjetite se poplava 2014.god. Po Vama ispada da smo narod iz Gunje trebali ostaviti da se poguši, utopi. Ili smo ih trebali pitati prije ulaska u čamce, traktore, helikoptere pitati koje su vjere i nacije. Gospodine Jeloviću, članovi ove udruge cijenili su Vaš rad i uvažavali Vas, ali nakon ovakvog komentara, postali ste u njihovim očima manji od makova zrna… “.

Divota! Ustvari, bezobrazluk. Nemam namjeru objašnjavati vam, ni opravdavati se već ću vam samo reći da nisam pisao protiv nijedne vjere, stranke, ideologije, ali jesam protiv srpske agresorske politike srpske političke i vojne vrhuške te srpskih ratnih zločinaca. Kroz mnoštvo svojih uradaka sam također nastojao opisati i zla i dobra koja su pogađala hrvatsko tlo, kako kroz prošlost tako i danas.

Dakako, žestoko sam pisao i protiv hrvatskih nitkova i lopova negledajući pritom kojoj stranci ili ideologiji pripadaju. Ako se za to, kao što napisaste, trebam sramiti u tom slučaju vam uz duboki naklon čestitam. A onako u povjerenju: Najdraži su mi bili i jesu hrvatski Srbi koji su iole lojalni Hrvatskoj, dok su mi najmrskiji hrvatski jugoslaveni.

Moram vam kazati i ovo: Uz mnoštvo nedostataka i mana koje sam imao, imao sam i pokoju vrlinu. Jedna između njih je i ta da sam od davnih studentskih pa sve do današnjih dana radio za Hrvatsku uporno, marljivo i s ljubavlju radi čega sam štošta straćio i žrtvovao da bih od nje, valjda kao nagrade, u izobilju namicao varanja, ponižavanja i klevetanja. Al’ ne iznenađuje me to puno, jer Hrvati su izglađivali i izluđivali Matoša, Ujevića, Vidu, Tomičića, a da nebi mene. Ma tko sam ja, zaboga?!

Zahvaljujući vašoj vidovitosti i bistroumnosti napisali se i ovo: “”I da, za sve one koje zanima, mi koji vodimo ovu stranicu smo Hrvati, živimo u Hrvatskoj, ne u Canadi, i zato što ne živimo u inozemstvu već u svojoj domovini ne osjećamo se ništa manje Hrvatima”. Uistinu ne znam na što sa ovom izjavom ciljate. Je li vam itko rekao da niste Hrvati i(li) da ste manji Hrvati nego li su oni koji žive u Kanadi, u inozemstvu. Baš, eto, na osnovu toga, htio ili nehtio, ne mogu vas drukčijim smatrati doli narcisoidima. I ovom zgodom ću naglasiti da ste jadnici jer je primjetno da nemate trunak respekta prema osobama osjetno starijim od sebe. No što možemo kad je u hrvatskom narodu što dalje sve manje ljudi!

Još bih nadodao da je od vas lijepo što apelirate za pomoć srpskom dječaku. Jest, s tim ste dokazali da iz svih vaših tjelesnih šupljina, žila i pora izvire altruizam. No, unatoč tomu, bilo bi još lijepše da ste se sjetili objaviti i apel za pomoć ovim vašim sumještanima s fotografije.

Pavao Jelović /FB/Hrvatsko nebo