V4 REPORT: HRVATSKI KATOLICI USTAJU PROTIV RODNE IDEOLOGIJE.
Čelnici Europske unije djeluju zbunjeno činjenicom kako nešto više od trećine članica, uglavnom – ali ne i jedino – u srednjoj Europi, još nije ratificiralo Istanbulsku konvenciju, sa pravnom snagom međunarodnog ugovora, koja nastojeći suzbiti nasilje nad ženama, subverzivno i „ispod radara“ u nacionalna zakonodavstva uvodi elemente rodne ideologije i imenuje nadnacionalna, neizabrana, ad-hoc tijela koja bi trebala nadzirati njeno provođenje u nacionalnim zakonodavstvima.
Dok druge zemlje ratifikaciju izbjegavaju koristeći mehanizme „tihe diplomacije“, ili strategiju hladnog ignoriranja briselske nomenklature, ljudi u Hrvatskoj odlučili su biti sve samo ne „tihi“ ili „hladni“. Zahvaljujući dugo vremena uspavanoj, i sada iznova pronađenoj političkoj hrabrosti te snazi vlastitih uvjerenja, Hrvati su danas oni koji mnoge druge u Europskoj uniji osvješćuju o brojnim ekstremističko-ideološkim elementima koji su sadržani u Konvenciji.
Dok deklaratorno tvrdi kako štiti žene, Istanbulska konvencija izazvala je javni metež jer istodobno govori o nečemu što nije ni žena ni muškarac, nego je, po autorima konvencije, „rod“.
U članku 3 se i opisuje što je to „rod“ kako ga vidi Konvencija, pa se navodi kako je riječ o društvenoj defiiniciji, te precizira: „Za potrebe ove Konvencije „rod“ označava društveno definirane uloge, ponašanja, aktivnosti i karakteristike koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce.“
Prema jednoj od brojnih kritika dokumenta, Istanbulska konvencija sadrži dalekosežne filozofske, političke i pravne posljedice, kako na nacionalnim tako i na međunarodnoj razini. Riječ je o jednom od prvih međunarodnih ugovora kojim se nastoji definirati pojam „roda“ i sasvim sigurno prvom ikada u kojem se „rod“ definira u skladu sa postulatima „društvene rodne teorije“.
Oponenti Konvencije već duže vrijeme osuđuju njen, kako ga nazivaju, „ideološki teret“. Nizozemski stručni politološki časopis „Parliamentary Monitor“ navodi kako je oporba u EU parlamentu „odbacila mogućnost da bi Europska unija imala bilo kakvu nadležnost po tom pitanju, te se založila za poštivanje unutarnjeg ustrojstva svake nacionalne države, članice EU“.
U Hrvatskoj su se u bitci oko ratifikacije sučelile sa jedne strane vladajuća Hrvatska demokratska zajednica koju predvodi Premijer i Predsjednik stranke Andrej Plenković, i kojega podržavaju koalicijski partneri uz koloplet radikalno ljevičarskih i feminističkih udruga civilnog društva, dok sa suprotne strane pokret otpora vladinoj politici predvodi Katolička crkva i njeni saveznici konzervativnog svjetonazorskog opredijeljenja.
Australska politička analitičarka hrvatskog podrijetla, Ina Vukić, pojašnjava: „Prihvačajući iznimnu društvenu važnost suzbijanja nasilja protiv žena i nasilja u obitelji, Konzervativna oporba i Crkva izričito se protive ratifikaciji Konvencije u tekstu kakav se sada predlaže, navodeći kako je njegova glavna svrha otvoriti vrata legalizaciji „trećeg roda“.
Ona navodi kako je protivljenje ukorijenjeno u moralnoj zabrinutosti zbog demonstrirane tendecije eliminiranja svih tradicija koje su temeljene na stereotipnim rodnim ulogama: „Majčinstvo“ bi, primjerice, tako bilo zamijenjeno društveno nametnutom konstrukcijom „prvog ili drugog roditelja“.
Ina Vukić upozorava kako „opći ton“ Istanbulske konvencije poslušno slijedi načela „Marksističko-Feminističke ideologije“. Marksističke feministkinje oslanjaju se na marksističke doktrine, piše Vukić, stoga je u njihovom svjetonazoru eksploatacija žena ključni element obiteljskog života.
Andrej Plenković, jedan od najekstremnijih lojalista Europske unije i Berlina u bilo kojoj državi-članici, možda čak i uspije nametnuti Konvenciju oslanjajući se na taktiku ucjenjivanja i zastrašivanja saborskih zastupnika, osobito HDZ-eovaca kojima je na čelu, ali pobuna javnosti, pa i samoga članstva HDZ-ea, već je nanijela političku štetu najvećoj hrvatskoj političkoj stranci. V4 REPORT izražava nadu kako će taj proces iznjedriti novi politički pokret koji će temeljito promjeniti dosadašnju dinamiku hrvatske politike.
Sve što danas gledamo na ulicama hrvatskih gradova i slušamo u javnim raspravama možda je samo početak temeljite promjene cjelokupnog političkog obzora u Hrvatskoj, i ako je tome tako, to će biti samo još jedan dokaz da je osoba Andreja Plenkovića puno primjerenija za poslove „ćate“ Europske unije, nego za Premijera ponosne, teško stečene i obranjene Republike Hrvatske.
Autor: Bill Ravotti
Prijevod i adaptacija: Sebastian Baxter
V4 REPORT, Prag, Češka Republika
http://v4report.com/
VIŠEGRADSKA GRUPA
Hrvatsko nebo