L.Torma: Zar se ikada ikoji krivac osjećao krivim ?

Na početku nastavka suđenja Sanaderu, na pitanje suca Ivo Sanader je odgovorio “Ne osjećam se krivim!”. Nije to ni prvi, a neće biti ni posljednji put da neki naš političar optužen za neko nezakonito djelovanje, na sudu izjavljuje da se “…ne osjeća krivim !”. Ovo posljednje očitovanje Ive Sanadera me podsjetilo na nešto veoma zanimljivo. Naime gotovo se ne mogu
sjetiti da je ikada ikoji političar ili funkcioner optužen za neko nedjelo, na sudu izjavio “Nisam kriv !”. Naravno da se niti jedan od njih nije izjasnio sa “Kriv sam!”, mada je toliko jasno da je kriv, da to samo naši suci ne vide. Svi se oni izjašnjavaju da se NE OSJEĆAJU KRIVIM ! Ne govore da NISU krivi, već se ne osjećaju krivima ?!

Što nam to govori glede karaktera i mentalnog sklopa takvih osoba ?

Pa logičan je zaključak da se takve osobe po karakteru i mentalnom sklopu ne razliku ništa od običnih prijestupnika i kriminalaca, kojima su protuzakonito djelovanje, krađe, nasilništvo, pljačka i ugroza tuđih života ‘modus vivendi’, to jest uobičajeni način života, pa sukladno tome oni se ne smatraju krivim što žive na takav način. Zar postoji netko tko bi povjerovao da se Al Capone ‘osjećao krivim’, za bezbroj ubojstva koje je osobno izvršio ? Pa konačno ni jedan nacista, NKVD-ovac ili UDBA-š se nikada nisu OSJEĆALI krivim ni za jedno nedjelo koje su činili. Niti jedan osvajač, niti jedan diktator se nisu nikada ‘osjećali krivim’, dapače tvrdili su da rade ispravne stvari. Pa se čak niti jedan dželat ili plaćeni ubojica nikad nije ‘osjećao krivim’, jer smatraju da naprosto rade “svoj” posao !

Zašto sve ovo navodim ?

Zato što je po meni ogromna razlika između izjave “ne osjećam se krivim”, i izjave “ja nisam kriv” ! Tko kaže “nisam kriv” ,
tvrdi da nije činio ono za što ga optužuju, a tko kaže “ne osjećam se krivim”, na indirektni način priznaje da je činio ono za što ga optužuju, ali ne smatra se krivim, ne osjeća da je kriv za to, jer smatra da to što je činio nije ništa loše.

U konkretnom slučaju Sanader nije rekao da nije primio mito od MOL-a, već da se ne osjeća krivim za optužbu da je primio
mito, kraće rečeno smatra da primanje mita nije nešto za što bi trebalo snositi krivičnu odgovornost. A još svježiji primjer od Sanadera je Ivica Todorić, koji zasigurno ‘ne osjeća’ da je kriv za bilo što kao vlasnik Agrokora. Ne osjeća se vjerojatno krivim za izvlačenje novca iz kompanije na vlastite račune u inozemstvu, za zaduživanja koje nije ni namjeravao vraćati, za prikazivanje lažnih bilanci kompanije, za podmićivanje političara i državnih dužnosnika.

Takve primjere bi mogli iznositi “do sutra”, i bit će ih sve dok bude osoba koji govore “ne osjećam se krivim” jer im je moralni profil odnosno karakter i mentalni sklop takav da smatraju da činiti krive, nezakonite i loše stvari nije ništa loše, te se za takva činjenja “ne osjećaju krivim” ! Takve osobe se vjerojatno neće nikada promijeniti, radit će uvijek krive i nezakonite stvari svaki put kada za to budu imali mogućnosti i prigode, a vjerojatnost da budu kažnjeni bude mala.

Zato bih predložio da u ZKP-u bude uneseno, i da suci prakticiraju pristup početku procesa pred sudom, da optuženike ne pitaju da li s osjećaju krivima, već da ih se isključivo pita sljedeće- “Jeste li krivi po točkama optužnice ?”. Time bi se sem konkretnog odgovora DA ili NE, postiglo i to da se donekle onemoguće odvjetničke smicalice da nakon optuženikovog očitovanja da se “ne osjeća krivim”, to uporabi kao argument da je optuženik mentalno neuračunljiv ili mentalno/moralno deficitaran, pa time postizali ublažavanje kazni, ili čak oslobađanje od zasluženih kazni !

Laslo Torma /Hrvatsko nebo