Dr. Miroslav Međimorec, akademik Josip Pečarić: Slobodan Praljak II: U obrani hrvatskog naroda; Slobodan Praljak III: S prijezirom odbacujemo vašu presudu. Zagreb: Udruga zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara, 2018.

Ovije knjige Slobodan Praljak II: U obrani hrvatskog naroda i Slobodan Praljak III: S prijezirom odbacujemo vašu presudu pripremili su i uredili dr. Miroslav Međimorec i akademik Josip Pečarić. Na više od 800 stranica ispisane su reakcije i odgovori na sramotnu presudu haškoga Žalbenoga vijeća od 29. studenog 2017. šestorici generala i dužnosnika HZ HB.

Knjige sadrže stavove crkvenih velikodostojnika, pjesnika i književnika; ocjene kolumnista, novinara, povjesničara, pravnika i znanstvenika; mišljenja branitelja, teologa, političara, javnih djelatnika, prijatelja i poštovatelja Slobodana Praljka o njegovu posljednjem činu i poruci: “Slobodan Praljak nije ratni zločinac! S prezirom odbacujem vašu presudu!“.

Dobri običaji nalažu da se na promocijama govori o autorima i o sadržaju knjiga. O autorima, gospodinu Miroslavu Međimorcu i akademiku Josipu Pečariću, vjerujem da ovom prigodom ne treba puno govoriti jer ih svi dobro poznajemo – kako njihovu znanstvenu, kulturnu tako i javnu djelatnost. No, dužni smo im zahvaliti na njihovoj predanosti, požrtvovnosti i brzini kojom su objavili tri knjige o Slobodanu Praljku. Prva knjiga „General Praljak“ objavljena je „u očekivanju haške presude“ i s današnje dvije čini niz. Taj niz nije bio planiran, već su zadnje dvije knjige nastale kao posljedica moralne obveze i duga priređivača ovih knjiga prema generalu Praljku.

O sadržaju ovih dviju knjiga nije i jeste lako govoriti. Veliki broj ljudi različitih profesija, na različite načine, različitim riječima i s različitim iskustvima u ovim knjiga ponavljaju i obnavljaju istu poruku: ulogu i zasluge generala Slobodana Praljka u obrani hrvatskoga naroda, te zašto smo solidarni s njim u preziru prema haškoj presudi. Zato je i sažetak ovih dviju knjiga sadržan već u njihovim naslovima: U obrani hrvatskog naroda i S prijezirom odbacujemo vašu presudu.

Sramota najdužeg haaškog procesa

Za razliku od mnogih drugih knjiga, smisao ovih dviju knjiga je u tome što nas moralno obvezuju. Ako s prijezirom odbacujemo hašku  presudu, ako smo solidarni sa Slobodanom, onda ne smijemo biti licemjeri. On je s prezirom odbacio presudu jer nije potvrdila povijesnu istinu i povijesne činjenice o etničkom čišćenju Hrvata u Srednjoj Bosni. Prezir prema sudcima progovorio je iz 18 knjiga činjenica Slobodana Praljka i tisuće stranica dokaznoga materijala o obrani Hrvata u Srednjoj Bosni od etničkog čišćenja Armije BiH. Protivno svim dokazima i činjenicama ni suci ni presuda nisu dali odgovor generalu Praljku na njegovo pitanje:„što sam mogao bolje, kako sam mogao bolje, gdje sam mogao bolje i kada sam mogao bolje; i to mišlju, riječju, djelom i propustom“.

Povijesne krivotvorine, programirane optužnice, propagandne presude i pristrani suci skrivaju se iza sramote o „najdužem haškom procesu“ koji je trajao 13 godina, na kojem je predočeno preko 9.000 dokaza, zapisano stotine tisuća stranica a da nisu bili u stanju prihvatiti osnovnu istinu i spoznati elementarne povijesne činjenice: HVO je imao samo 36.000 vojnika (od toga je bilo 6.000 Muslimana) koji su branili prostor na kojem su Hrvati vjekovima obitavali, a Hrvatsku zajednicu Herceg Bosnu formirali su od općina u kojima su dobili većinu na izborima.

Presuda ne može prikriti činjenicu da je Armija BiH, već početkom 1993. brojala više od 261.000 vojnika i bila je više od 7 puta jača i brojnija od HVO-a. U takvom omjeru snaga HVO je mogao imati samo obrambene zadaće.

Etničko čišćenje hrvata Srednje Bosne

Povijesne su i materijalne činjenice da je s prostora pod nadzorom Armije BiH u konačnici protjerano ili izbjeglo 527 tisuća Hrvata i Srba, dok je 586 000 Hrvata i Bošnjaka protjerano ili izbjeglo s prostora pod kontrolom Vojske RS. Postrojbe Armije BiH samo su u Srednjoj Bosni prognale 153.000 Hrvata, te ubile 1.700 civila i zarobljenih pripadnika HVO-a.

Armija BiH imala je zadaću etnički očistiti Hrvate iz Srednje Bosne.

Hrvati su se u Herceg-Bosni borili za fizički opstanak od velikosrpske agresije a potom od muslimanske agresije da opstanu kao politički i fizički subjekt u tronacionalnoj BiH.

To je elementarna istina, o prilikama i odnosima u Bosni i Hercegovini do Washingtonskih sporazuma.

Presuda izrečena 29. studenog 2017. međunarodna je nepravda ali i obmana međunarodne javnosti.

Zato je general Slobodan Praljak s prezirom odbacio presudu satkanu od krivotvorina i manipulacija s istinom. Presudu koja nije samo osobna nego je povijesna nepravda. Nepravda koja ima za izravnu posljedicu uskraćivanje prava Hrvatima na suverenost i ravnopravnost u tronacionalnoj BiH.

Presuda omogućava daljnju eskalaciju i nepriznavanje političkih prava Hrvatima u BiH

Praljak nije imao iluzija da će svjetski moćnici stati u obranu prava malobrojnog hrvatskoga naroda i njegovih prava. Dobro je znao da u međunarodnim odnosima nema sentimentalnosti nego samo interesa.

Haška presuda političkog i zapovjednog vrha HVO-a složena je od prividnih istina i krivotvorina i zato omogućava daljnju eskalaciju progona i nepriznavanja političkih prava Hrvatima u BiH.

Cjelokupnu je muslimansko/bošnjačku politiku prema Hrvatima u BiH o d 1990-te do 2018-te Bakir Izetbegović razgolitio u jednoj rečenici – čiju smo inačicu ponovo čuli u ožujku ove godine:“To da Hrvati biraju Hrvate je mimo svakog demokratskog standarda”.

Samo tri tjedna nakon izrečene haške presude bošnjačko je vodstvo 20. prosinca 2017. godine pripremilo dopunu članka 163 Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine:,,(6) Ko krivično djelo iz stava 1. ovog člana učini javno dodjelom nagrada, priznanja ili na drugi način javnim veličanjem lica osuđenog za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratne zločine, utvrđenih pravosnažnom odlukom Međunarodnog suda pravde, Međunarodnog  krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju ili domaćeg suda, ili javnim veličanjem udruženog zločinačkog poduhvata, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.”

Knjige o kojima danas govorimo nesumnjivo su „javno veličanje udruženog zločinačkog poduhvata“, a njihov je sadržaj u potpunosti u opisu kaznenoga djela davanja „nagrada, priznanja ili na drugi način javnim veličanjem lica osuđenog“ za UZP. Prema, tome i svi autori sabrani u ovim knjigama „kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina”. Nisam pravnik, pa ne znam kako ćete proći Vi kao sudionici na ovome skupu, odnosno može li Vas mimoići kazna budući da ste ovdje iz solidarnosti i poštovanja prema generalu Praljku.

Zakon u Parlamentu Federacije nije prošao samo zato što su hrvatski zastupnici napustili sjednicu, pa nije bilo kvoruma. No, za očekivati je da će ga Bošnjaci iznova i stalno nametati.

Obveza prema Slobodanu Praljku i prema Hrvatima u Bosni i Hercegovini

Praljak je snažna racionalna osoba s onom rijetkom osobinom da može predviđati događaje – ne po logici vlastitih želja, nego pojmiti i neželjene povijesne ishode kada sudbinu malim narodima određuje logika velikih i moćnih. Zato je bio spreman na hir velikih – te da će na lažnim istinama i krivotvorinama presuda političkom i zapovjednom vrhu Hrvata imati za posljedicu eskalaciju progona i osuda Hrvata u BiH.

On na to nije mogao pristati ni intelektualno ni moralno. Njegov ga je moralni habitus prisilio na čin bez povratka, na čin bespogovorne dosljednosti Kantovom moralnom imperativu da se uvijek mora govoriti i zastupati samo istina. Prezir prema sudcima koji nisu htjeli, nisu znali ili nisu bili sposobni sagledati istinu Praljak je izrekao jednom rečenicom – a dokazao svojim životom.

Ove dvije knjige ne sadrže samo poruke velikog broja ljudi koji odaju počast, iskazuju divljenje, poštovanje i zahvalnost Slobodanu Praljku, ljudini kakav je bio za života – a koji je bio, jest i bit će ikona hrvatske slobode. Koji je bio, jest i bit će simbol hrvatske žrtve za slobodu.

No, ako želimo biti iskreni i vjerodostojni poklonici Slobodana, i sljedbenici onih vrijednosti za koje je on dao svoj život – onda ne smijemo biti himbeni. Ne smijemo biti licemjeri i njega samo hvaliti, poštivati i diviti mu se. On nije za to živio i nije za to umro. Moramo dokazati svijetu da je presuda skrojena od krivotvorina nepravedna, sa ciljem da se mogu iznositi sramotne tvrdnje kako nije demokratski da Hrvati biraju Hrvate, te da je federalizacija BiH udruženi zločinački poduhvat.

Zato ove knjige treba čitati kao našu obvezu. Prema Slobodanu Praljku i prema Hrvatima u Bosni i Hercegovini.

prof. dr. sc. Miroslav Tuđman/HKV/https://www.hkv.hr /Hrvatsko nebo