Laslo Torma: Lakoća neinteligentnog dirigiranog laganja …
Vrijeme:4 min, 22 sec
Dana 24.ožujka 2018. u Zagrebu je održan prosvjed protiv ratifikacije Istanbulske konvencije, za koju Plenky i njegovi podrepnici tvrde da ju samo oni znaju čitati, i za koju tvrde da su samo oni u stanju razumjeti što u njoj piše. To i nije čudno jer je općepoznato da je razumijevanje isključivo za sebe „rezervirao“ Plenky, te da sebe smatra jedinstvenim u pogledu kognitivnih kapaciteta, a jedinim istinama smatra samo ono što mu nalažu da priča Bruxelleski nalogodavci. Za njega su i saborski zastupnici samo neuki debili kojima on povremeno održava lekcije o tome što je što, jer tobože oni nemaju pojma ni o čemu, a degutantno je i gledanje prijenosa s otvorenih sjednica Vlade, gdje se prisutni ponašaju kao zombiji blokiranih mozgova, pa Plenky proglašava – Znači jednoglasno je usvojeno“ i prije nego što članovi Vlade stignu dići ruke.
No ovaj put ne želim govoriti o toj njegovoj narcisoidnoj obuzetosti samim sobom, već o jednoj pojavi koja postaje sve očitija u Hrvatskoj, a to je otvoreno i neuvijeno laganje narodu, proglašavajući te laži istinama i smatrajući da narod ne razumije ono što sluša, i ne vidi ono u što gleda.
Procjena broja sudionika prosvjeda 24. ožujka 2018. je samo najnoviji pokazatelj neinteligencije i dirigiranog laganja onih koji dirigirano podržavaju sve neistine koje narodu servira Plenky. Da ne ostane sve samo na verbalnoj konstataciji o neinteligenciji i laganju, pokušat ću s činjenicama potkrijepiti ove tvrdnje, i to koristeći metodologiju procjene broja sudionika na događanjima na otvorenom.
Pri procjeni broja sudionika se koriste dva parametra, i to veličinu prostora u m2, na kojem se događa neki događaj, te broj (N) osoba koji se prosječno može nalaziti po 1 m2, to jest N/m2. U ovom slučaju brojke su sljedeće: Trg bana Josipa Jelačića ima 12000 m2, pa ako je trg bio iskorišten za prosvjed samo sa 60 %, onda za prosvjed je bilo iskorišteno 7200 m2. Svatko tko je gledao slike bilo na TV-u bilo u tisku mogao je vidjeti da na trgu ljudi nisu stajali po 1m udaljeni jedni od drugih,već je ta udaljenost bila nešto manja. No ako čak i prihvatimo nerealnu procjenu da je na svakom m2 stajala samo jedna osoba, dobijemo broj od 7200 prosvjednika, što je više od 5000 osoba koliko je neinteligentna i lažna procjena „plenkyjevaca“ iz policije i medija.
No gledajući snimke na TV-u i u tisku, očito je da je bilo više od 1 osobe po m2, pa bi realnija procjena bila da je na trgu bilo najmanje 3 osobe po m2, što onda daje brojku od 21600 osoba koji su prosvjedovali.
A ako bi računali s 4 osobe po m2, i s većom iskorištenošću trga od 60 %, onda bi broj prosvjednika mogao biti 12000×0,8 = 9600 m2 x4 =38400 osoba ! Ako tome dodamo još i broj osoba koji su stajali u pokrajnim ulicama i bili na Markovom trgu, onda bi realna procjena broja prosvjednika mogla biti najmanje između 40000 i 50000 osoba !
Policijska sramotna procjena da je bilo 5000 prosvjednika, koja je očito bila „naručena“ od strane politike, i pretjerana procjena da je bilo 70000 prosvjednika od strane organizatora prosvjeda, su dvije nerealne krajnosti, koje nemaju veze sa stvarnim brojem prosvjednika pokazuju s kolikom lakoćom i nedostatkom inteligencije, pokušava lagati narod o nečemu što, kako bi narod rekao, ‘ni pas maslom ne bio pojeo’ ! I nije to ni prvi, a neće biti ni posljednji put da se pokušava tako narodu podvaliti laž kao istinu. Nažalost dosta često, prečesto čak, to prolazi kod naroda i narod se da „navući“ na taj lijepak laži. Najčešće se to događa za vrijeme izbora, kada kandidati s takvom lakoćom lažu obećavajući ‘kule i gradove’, da bi nakon izbora sve to zaboravili. Obećavao se opći prosperitet kada se učlanimo u EU, a nikada nismo bilo lošiji na listama uspoređivanja zemalja EU po svim kriterijima. Obećavala se borba protiv korupcije, a nikada nije bilo više korupcije i ‘uhljebništva’ nego danas. Obećavalo se da će se zauzdati „kancerozni“ rast državne administracije i zaposlenika u državnom i javnom sektoru, a rast zaposlenosti nije nikada bio veći u tim sektorima nego danas. Obećavala se zaštita državnog suvereniteta, a nikada nismo bili činjenično manje samostalni i suvereni kao država, nego danas. I mogla bi se redati u nedogled obećanja koja se nisu ispunili, a vjerojatno se nisu ni namjeravali ispuniti, već su samo bila ‘slatke laži’ namijenjena narodu/biračima, na koje nažalost za sada birači neinteligentno nasjedaju na izborima za sva tijela državne i lokalne uprave, pa se poslije zakašnjelo „češu tamo gdje ih nije svrbjelo“.
A što tek reći za neinteligentne političke i medijske laži da Trumpa nisu izabrali Američki birači nego Rusi, da smo mi pozvani „savjetovati“ Ukrajince kako da „pobijede“ Ruse, da moramo „priprijetiti“ Rusima radi ubojstva dvostrukog špijuna u Engleskoj, da je Orban diktator, fašista i rasist, da Ameri „šire demokraciju“ u zemljama gdje vojno interveniraju i ostvaljaju te zemlje u ruševinama i kaosu…?
Nema se na to što reći sem toga da je danas laž „jeftina“ roba koja se lako „prodaje“, a oni koji promiču istinu to skupo plaćaju ! No unatoč svemu tome, o tome treba govoriti svugdje i sve češće, jer će nam se inače društvo pretvoriti u Orwellovu 1984. !
Laslo Torma, dipl.inž.el.teh./Hrvatsko nebo
