Srpska agresija na Hrvatsku – godina 2018.

Ni tjedan nije prošao od posjeta srpskog predsjednika Hrvatskoj, a iz Srpskog narodnog vijeća uslijedio je sljedeći korak. Poslali su vladi 13 zahtjeva. Hrvatski političari, neki slijepi, neki glupi, neki politički “Jugosloveni”, a svi odreda Vučićeve pudlice, zagrizli su tu kost pa sad raspravljaju koja je od točaka prihvatljiva, a koja, nije s tim da je medijski zaključak uglavnom da samo jedan, onaj teritorijalni može izazvati političke potrese. Da bude sasvim jasno: svi su zahtjevi neprihvatljivi! Političari po nacionalnosti Hrvati moraju se suprotstaviti Pupovčevim Srbima u Hrvatskoj svim sredstvima. Moramo se suprotstaviti srpskoj strategiji pretvaranja Hrvatske u nekakvu dualnu Hrvatosrbiju ili Srbo-Hrvatsku. Srbi moraju biti manjina i ništa više. Pokorena manjina jer izgubili su rat.

Nitko nije reagirao na očiti Vučićev “gaf” kad je Pupovcu prigovorio zbog glasovanja za Zakon o braniteljima. Takvo miješanje u unutarnje stvari druge države traži diplomatsku notu Srbiji, a ne razmišljanje u stilu “pa normalno je da on sluša Vučića kad je Srbin”. Vučić nije nadređeni hrvatskim saborskim zastupnicima! U SAD-u je moguće i vjerojatno izmišljeno uplitanje u izbore izazvalo golemu aferu. Ovdje jedva da je bilo reakcije. Stoga, vratimo se na zahtjeve SNV-a, točku po točku:

1. Borba za toleranciju, nediskriminaciju i posebno borba protiv govora mržnje u sljedećem četverogodišnjem razdoblju trebaju i dalje biti u središtu djelovanja Srpskog narodnog vijeća i drugih organizacija, naročito ZVO-a i SDSS-a. Manifestacije netolerancije i govora mržnje prema Srbima, njihovim predstavnicima, njihovim institucijama i znamenjima njihova identiteta i dalje ozbiljno opterećuju, i dalje ostaju problem koji je izvor strahova i asimilacije pripadnika srpske zajednice.

Ovo nije ništa drugo nego prikriveni zahtjev za financiranjem Pupovčevog popisa nepoćudnih koje svake godine izdaje SNV o trošku hrvatskih poreznih obveznika, a distribuira ga Ministarstvo vanjskih poslova Srbije. Kao primjer, jedan od tih srpskih pamfleta možete pogledati na službenoj stranici srpskog ministarstva. Najžalosnije je to što je u tome pamfletu na naslovnoj stranici slika ploče poginulim hrvatskim braniteljima iz Domovinskoga rata koja je sramotno maknuta iz Jasenovca, a kraj nje naslov „Historijski revizionizam, govor mržnje i nasilje prema Srbima u 2016.“ Umjesto da ova HDZ-ova vlada odlučno zaustavi „historijski revizionizam“ Domovinskoga rata od strane Pupovca i njegovih poslodavaca iz Beograda i počne već jednom progoniti, pa i sudski, srpski govor mržnje, Plenković i njegovi ministri čine baš suprotno, još izdašnije financiraju ovu srpsku propagandu. Dokle? Svima je jasno da se Pupovac i SNV ne bave poticanjem kulturne autonomije srpske zajednice u Hrvatskoj, za što su im donirana državna sredstva, već da u većini svojih izdanja potiču na netolerantnost prema većinskome hrvatskom narodu, grubo vrijeđajući hrvatski narod, Domovinski rat, smisao hrvatske državnosti i suverenosti te samu Republiku Hrvatsku, što je u izravnoj suprotnosti s kriterijima prema kojima su im dodjeljivana sredstva iz državnog proračuna. Da se zaustavi ovo srpsko propagandno ludilo potrebno je samo malo političke hrabrosti, oduzeti huškačima proračunska sredstva koja oni troše protuzakonito te prema pravilima natječaja obustaviti financiranje i ukinuti pravo na prijavu na Javni poziv Savjeta za nacionalne manjine na rok od tri godine. S druge strane, zalažući se za pravo na slobodu govora i pisanja u našoj državi, neka Pupovac i SNV, ili bilo tko drugi, slobodno objavljuju što god im hrvatski zakoni dopuštaju financirajući se sredstvima svojih čitatelja i svojih istomišljenika pa taman oni bili iz Beograda.

2. Rad na osiguravanju nesmetanoga povratka izbjeglica (njih je još registriranih oko 19.000 u Republici Srbiji), zaštita prava na obnovu u ratu razorenih i uništenih kuća, stambeno zbrinjavanje za one koji su ostali bez stanarskih prava, imovinu i mirovinska prava trebaju ostati dnevnim obavezama u djelovanju SNV-a i drugih organizacija srpske zajednice u Republici Hrvatskoj.

Podsjetimo, još od rujna 2013. službeno više nema izbjeglica iz Hrvatske i to prema preporuci UNHCR-a. Klauzule o prestanku izbjegličkoga statusa integralni su dio Konvencije o statusu izbjeglica iz 1951. godine. Njima je predviđen prestanak izbjegličkog statusa onda kada nastanu bitne i trajne promjene u zemlji podrijetla i kada više ne postoje okolnosti koje su dovele do raseljavanja. Mnoge zemlje koje su primile izbjeglice također su velikodušno odobrile prijam u svoja državljanstva izbjeglicama iz Hrvatske. Eto na primjer, Srbija je velikodušno dala državljanstvo svim svojim teroristima koji su ratovali protiv Hrvatske i neka sada o njima vodi brigu kao o svojim građanima. Stoga tim Srbima, zaštita koju predviđa međunarodno izbjegličko pravo više nije potrebna. Čak je i Milanovićeva Vlada pod pritiskom međunarodne zajednice, poglavito UNHCR-a, odustala od produženja njihova izbjegličkog statusa! Zato, što se Hrvatske tiče, nema više izbjeglica u Srbiji i oni ne mogu više ništa tražiti od Republike Hrvatske prema međunarodnome pravu. Svi su rokovi prošli i možemo jednostavno pobrisati tih 19000 ljudi o kojima baljezga Pupovac. Jedino na taj način poštivat ćemo Povelju UN-a i međunarodne propise koji se tiču izbjeglica. Nikakva prava, nikakve mirovine za tih, u biti, 19000 razbojnika. (preporuku UNHCR-a možete pogledati na stranici)

3. Utvrđivanje sudbine nestalih i ubijenih Srba, njihova identifikacija i obilježavanje mjesta stradanja kao i nesmetano sjećanje na njihova stradanja, u sljedeće četiri godine bi trebalo donijeti značajnije rezultate od dosadašnjih.

Bezobrazan zahtjev u odnosu na problem nestalih u Hrvatskoj. Zapravo služi izjednačavanju krivnje. Kako se Vučić i Pupovac odnose prema nestalim Hrvatima možemo vidjeti iz priopćenja Ministarstva hrvatskih branitelja koje je analiziralo informacije o slučajevima nestalih osoba čiji su podatci dostavljeni prilikom službenog posjeta predsjednika Republike Srbije Republici Hrvatskoj. Provjerom je utvrđeno kako je Vučić pompozno dostavio našoj predsjednici Kolindi Grabar Kitarović podatke o nestalim osobama koje su već pronađene! Da nije žalosno, bilo bi smiješno.

4. U više su navrata najviši predstavnici vlasti obećavali suđenja za ratne zločine počinjene prema Srbima za vrijeme rata, a posebno u toku i nakon “Bljeska” i “Oluje”. Unatoč tome, ta su procesuiranja rijetka, selektivna i odvijaju se po posebnim kriterijima. Kao i na II Velikoj skupštini, tražimo da se dana obećanja ispune, a neizvršene obaveze prema međunarodnom i domaćem pravu izvrše.

Već je bilo previše izmišljenih hrvatskih zločina. Izmišljavati nove još je jedna bezobraština zbog dijeljenja krivnje na pola. Samo prije nekoliko dana Milorad Pupovac na tribini u Sarajevu pokazao je svoje pravo lice kao srpski petokolonaš, kada je okarakterizirao položaj Srba u Hrvatskoj kao pogoršan povezujući sve s oslobađajućom presudom hrvatskim generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču u Haagu, uz konstataciju kako je to „otvorilo prostor problematičnim društvenim promjenama.“ On očito ne priznaje i nikada ne će priznati da su se hrvatski vojnici u Oluji i Bljesku isključivo borili protiv metoda Srbije u “zaštiti srpske manjine u Hrvatskoj”, a to su terorizam, agresija i genocid. Stoga, ako kome treba suditi onda su to svakako prije svega srpski teroristi i oni koji su ih podržavali.

5. Razvoj povratničkih sredina, obnova komunalne (posebno re-elektrifikacija i obnova vodovoda) i socijalne infrastrukture, među prvim su pretpostavkama ravnopravnosti i normalnog života Srba. Kako su te sredine masovno uništene i opljačkane, kako se i dalje zapostavljaju, tražimo od države da konačno donese programski i zakonski okvir za razvojnu politiku tih područja. Tražimo da se bez odlaganja ispuni programska obaveza Vlade i donese Zakon o potpomognutim područjima te osnuje Fond za njihov razvoj, u interesu i Hrvata i Srba koji u njima žive. Smatramo da je neophodno da se u cilju zaštite vlasništva formira zemljišno-šumski fond, što uključuje sređivanje zemljišnih knjiga, zaštitu zemljišta i šuma.

Nepotrebno budući da se više Srbi nemaju što vraćati. Nisu izbjeglice, nisu povratnici, nemaju državljanstva. Imaju točno isti status kao izbjeglice iz Afganistana ili Somalije. Zaustaviti na granici i izbaciti iz zemlje. Hrvatska se vlada treba brinuti o Hrvatima povratnicima, dijaspori, Hrvatima iz Bosne i Hercegovine , problemu iseljavanja i sl. Zašto bismo se posebno bavili – i trošili državni novac – na Srbe, bivše i buduće razbojnike na barikadama?

6. Srbi su i sada nedovoljno zastupljeni u državnim i javnim službama. Stoga očekujemo i tražimo od Vlade i nadležnih institucija da zaustave taj trend i da u skladu s Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina i međunarodnim obavezama, počnu aktivno provoditi politiku zapošljavanja pripadnika srpske zajednice, ponovo donesu, ali ovaj put i provedu, akcijski plan o zapošljavanju pripadnika nacionalnih manjina.

Srbi mogu biti u državnim i javnim službama onoliko koliko Palestinci u izraelskim. Jer, nemojmo se zavaravati, to je njegovanje pete kolone. Nisu to neki Srbi, lojalni hrvatskoj državi, to su Pupovčevi “krajišnici”, u stvari prikriveni teroristi i razbojnici. Nikakav akcijski plan o zapošljavanju Srba nam ne treba. Ne trebaju nam takvi diskriminacijski propisi. U stvari, treba ukinuti taj poguban Zakon o pravima nacionalnih manjina jer je donio Hrvatskoj mnogo zla, neovisno o Srbima, a Srbe je stavio u položaj ucjenjivača, što oni sad koriste.

7. Očekujemo dosljedno provođenje zajamčenih prava na jezik, pismo i obrazovanje pripadnika srpske zajednice u Hrvatskoj te nesmetanu, zakonski zajamčenu službenu upotrebu jezika i pisma, što uključuje nazive naselja, trgova i ulica, javnih institucija u skladu s Ustavom i zakonom. Posebno, i ovaj put, ističemo urgentnost registracije manjinskih srpskih škola.

Posve nepotrebno. Srbi u Hrvatskoj zapravo nikad nisu ni govorili srpski, ni pisali ćirilicom. To je samo njihova taktika rastakanja i relativiziranja hrvatske države.

8. Medijske institucije srpske zajednice u Hrvatskoj trebaju biti unaprijeđene u tri smjera. Prvo – Hrvatska radio-televizija trebala bi u sklopu svojih programa aktivno i pozitivno pratiti aktivnosti srpskih institucija i njihovih predstavnika te izvještavati o problemima Srba. Drugo – potrebno je osnovati redakciju manjinskog programa na HRT-u, koja će uključiti i njezinu srpsku komponentu. Treće – na osnovi višestruko iskazane potrebe neophodno je da srpske organizacije osnuju i vlastiti radijski servis, a da država to aktivno pomogne.

To već imaju. Zašto bi HRT imao još neki “manjinski program” i što to uopće znači kad su u pitanju Srbi? Srpske vijesti? Srpski obrazovni program? To ne mogu imati jer to nije Srbija, nego Hrvatska s hrvatskim vijestima i hrvatskim obrazovnim programima. A ako hoće svoj program, neka si ga plaćaju, ali to ne smije biti novac poreznih obveznika jer oni na to sasvim sigurno ne žele trošiti novac, pogotovo imajući na umu Novosti i uvrede koje se u tim novinama mogu čitati iz tjedna u tjedan. To ne smije biti ni novac iz Srbije. Neka si sami plaćaju dobrovoljne priloge ili neka idu na tržište.

9. Obnova kulturne baštine, kako crkvene tako i svjetovne, posebno one koja podsjeća na prisilnu asimilaciju, protjerivanja i masovna istrebljenja počinjena prema Srbima u NDH i njihovu ulogu u antifašističkoj borbi naroda Hrvatske, treba biti nastavljena i ubrzana. Osim uloge države potrebno je pojačati ulogu Europske unije u financiranju obnove spomenika poput Petrove gore ili Jadovnog.

Drugim riječima, traže obnove mjesta lažnih i izmišljenih mjesta iz 2. svjetskog rata. U Jadovnom, odnosno Šaranovoj jami gdje se okupljaju, nema niti jedne kosti, niti jedan jedini Srbin nije stradao na tome mjestu i nikakvome spomeniku tamo nema mjesta.

10. Dosadašnja praksa ostvarivanja biračkoga prava pripadnika nacionalnih manjina, posebno Srba, pokazuje da nije u skladu s Ustavom jer se narušava tajnost biračkog postupka i proizvodi segregacija na biračkim mjestima. Zbog toga očekujemo da se, u skladu s odredbama Ustava, mišljenjem Venecijanske komisije i mišljenjem Ustavnog suda,iznađe rješenje i donesu propisi koji će omogućiti slobodno i nesmetano ostvarivanje biračkoga prava pripadnika nacionalnih manjina.

De facto, traže dva glasa. Mogu glasovati ili na državnoj ili na srpskoj listi, što je loše. Te manjinske liste treba ukinuti i napraviti normalan građanski sustav glasovanja, a ne nekakav bizarno-feudalni sustav u kojem se prava stječu rođenjem. Jedan čovjek, jedan glas, Srbi se mogu nalaziti na listama bilo koje hrvatske stranke i tako ostvarivati svoje političke ambicije. Zašto bi uopće postojale posebne stranke na posebnim listama?

11. Početkom devedesetih započeto je, a tijekom godina sistemski provedeno, isključivanje i zanemarivanje Srba u nacionalnome buđenju, nacionalnom jedinstvu i ukupnoj nacionalnoj emancipaciji Hrvatske. To treba biti promijenjeno jer bez Srba moderna povijest Hrvatske nije ni potpuna ni istinita. Pravo na svoju povijest, kao dijelu nacionalne povijesti Hrvatske, Srbima treba biti vraćeno te biti vidljivo u obrazovanju, medijima, politici sjećanja i muzejima. Oni Srbi na koje se odnosi taj zahtjev, uključeni su kao politički Hrvati u sve vidove hrvatskog društva.
Ovaj je zahtjev čista podlost.

12. Institucije srpske zajednice, posebno Srpsko narodno vijeće i Zajedničko vijeće općina, moraju dobiti status manjinskih samouprava, u skladu s njihovim posebnim osnivačkim izvorištima – dokumentima s međunarodnim karakterom, Erdutskim sporazumom i Pismom namjera. Također, u što skorije vrijeme treba završiti povratak imovine Srpskoj pravoslavnoj crkvi i SPD “Privrednik”.

Bilo kakvu samoupravu su izgubili u ratu. Erdutski sporazum davno je istekao, a teritorijalno se odnosio samo na područje istočne Slavonije. Ni za kakvu samoupravu nema nikakva temelja u Ustavu i zakonima tako da je taj zahtjev lako odbiti.

13. Na kraju, za SNV i sve druge organizacije Srba u Hrvatskoj, od ogromne su važnosti trajno unapređivanje odnosa između Hrvatske i Srbije te europska integracija zemalja prostora bivše Jugoslavije, posebno Republike Srbije, kao pretpostavke stabilnosti i napretka” .

Što znači da ne bismo smjeli praviti prepreke Srbiji. Baš suprotno. To je neprijateljska zemlja i tako se trebamo ponašati. Nijedna hrvatska vlast nema više pravo čekati, kada je u pitanju Srbija, upravo Hrvatska ima tu moć i polugu koju sada jednostavno treba primijeniti u pregovorima Srbije oko ulaska u Europsku uniju. Hrvatska se ne treba suzdržavati niti ucjene niti tvrdoglavog stava.

Stoga gledajući ove zahtjeve SNV-a, vidimo zapravo do kuda je dovela hrvatska popustljiva politika i nečinjenje. Ona je omogućila Pupovcu da u službi velikosrpske ideologije ucjenjuje ,manevrirajući između iskompleksirane ljevice i izdajničkih vođa takozvane desnice. I jedni i drugi mu osiguravaju dobivanje uvijek novih koncesija u zamjenu za dobivanje njegovih glasova za stvaranje vladajuće većine. Dok god je tako, njegova misija krivotvorenja novije povijesti, nepriznavanje zločinačke agresije Srbije i guranje Hrvatske u poziciju da se mora braniti od lažnih optužbi, ne će prestati. Tako je i sada dok Pupovac prodaje maglu obranom Plenkovićeve vlade i njezine tobože „tolerantne politike“, a u stvari kapitulantske politike prema četništvu i Srbiji.

Joško Buljan/Hrvatski tjednik/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo