S čime se suočilo Kusićevo Vijeće za suočavanje s prošlošću?

Budući da se sada u javnosti, na portalima itd. počela razvijati rasprava oko zaključaka Kusićeva Vijeća za suočavanje s prošlošću, a i premijer je možda ozbiljno shvatio njegove zaključke, valjalo bi i osnivanje ovoga Vijeća i njegove zaključke, nakon gotovo godinu dana rada Vijeća, ozbiljno razmotriti s političkog, filozofskog, znanstvenog i logičnog motrišta na to jesu li pojmovima i riječima kojima označavamo te pojmove, kao i znakovlje kojima se pripisuju, određena pojmovna značenja. Znače li one AUTOMATSKI i neku NAKANU ili POZIVANJE na nešto? Što se smije ili treba pridavati tim riječima koje označavaju ove pojmove ili neko znakovlje?!?

S političkoga motrišta jasno je da je do osnivanja Vijeća za suočavanje s prošlošću došlo jer Vlada nije imala dovoljno odlučnosti niti neki određeni vlastiti stav da bi mogla i htjela reagirati na pojavu sve veće podijeljenosti u hrvatskome društvu glede onih prizemnih politikantskih sukobljavanja o pitanjima ZA ili PROTIV crveno-crnih predaka s obzirom da više nema ni “originalnih” crvenih niti “originalnih” crnih, uz određenu ogradu da još uvijek postoji šačica onih živih “originalnih” crvenih jer su očito dugovječniji od crnih. Ova Vlada nije imala ni odlučnosti (hrabrosti) ni vlastiti stav o tome kako reagirati na te crveno-crne sukobe, koji truju društveno biće Hrvatske tinjajući s manjom ili većom žestinom ovisno o očekivanim probicima koje bi tim sukobom pojedina strana mogla polučiti i koji su kulminirali s postavljanjem spomen-ploče za poginule hosovce u Jasenovcu, tobože zbog riječi „Za dom spremni!“ u grbu HOS-a na toj ploči. I onda – po uobičajenome receptu neodlučnih političara – umjesto da rješavaju problem, osnivaju savjetodavna vijeća, povjerenstva, komisije itd., koje po definiciji ne mogu riješiti ništa, nego samo daju alibi Vladi da također ne riješi ništa. U ovome slučaju čak postoje i optužujuće okolnosti za Vladu jer su se zemlje Europske unije, svaka na svoj način, suočile sa svojom prošlošću i temu crveno-crnih sukoba skinule s dnevnog reda! No, naša Vlada nije imala snage za to da neka od tih rješenja iz EU-a jednostavno primijeni kod nas iako inače svaku direktivu iz Europske unije slijepo i poslušno izvršava. Zaključak jest da je, sukladno rečenome, osnivanje ovoga  “Kusićeva” Vijeća bio kukavički potez političara koji nema vlastito mišljenje o našoj prošlosti (kao i ni o čemu općenito osim o potrebi služenja europskim moćnicima), a nema ni hrabrosti javno to i reći pa zato osniva neko Vijeće da time pokrije vlastitu moralnu golotinju s obzirom da je grb HOS-a pravovaljano registriran u Ministarstvu uprave RH s riječima „Za dom spremni!“ na njemu!

S filozofskoga motrišta  valja konstatirati, za one manje upućene, da je pojam misao o biti predmeta, misao o biti onoga o čemu mislimo! Pojam u jeziku izražava riječ. No, pojam i riječ nisu sinonimi. Pojam je misao, a riječ je znak u jeziku za tu misao. Pojam se u različitim jezicima izražava različitim riječima, a ista riječ u nekome jeziku može označavati različite pojmove! Proizvoljno pridavanje određenoga značaja nekome pojmu ili nekoj riječi nedopustivo je i neznanstveno, pogotovu ako se to značenje pridaje pojmu ili riječi zato što ju je netko nekada rabio u svome izričaju. Za razliku od te proizvoljnosti definicija je sud kojim se nedvosmisleno određuje sadržaj pojma. U tome kontekstu pojmovi kao što su: nacizam, fašizam, komunizam, kapitalizam, ustaštvo, četništvo, mafija i sl. ujedno su i definicije ili sudovi o ovim pojmovima jer predstavljaju nazive za određenu ideologiju! No, pojmovi kao što su: dom, spremnost, drug, otac, brat, majka, Velebit, Sava i sl. nemaju nikakve ideološke naznake i nerazumno ih je povezivati s određenom ideologijom bez obzira što su ih pripadnici određene ideologije nekada koristili.

Sa znanstvenoga motrišta  osnivanje ovoga Vijeća potpuno je promašeno jer se povijesne činjenice koje tvore dio prošlosti ne mogu utvrđivati vijećima, povjerenstvima ili komisijama, nego samo ustrajnim znanstvenim radom i znanstvenim metodama onih znanstvenika koji su neovisni o politici i ideologiji. Ovo Vijeće nije udovoljavalo niti jednome kriteriju po kojemu bi se mogli donositi znanstveno zasnovani zaključci.

S logičnoga motrišta na stvari zaključci “Kusićeva” Vijeća nisu ništa drugo nego oportunističko priklanjanje “filozofiji” svidjeti se svima! Jer jedino logičko i razumno rješenja ovoga crveno-crnoga ludovanja jest oštro sankcioniranje svake provokacije – bilo riječju, bilo natpisima, bilo znakovljem – u cilju izazivanja nesnošljivosti, poticanja na mržnju ili poticanja na agresivnost iz ideoloških razloga. Nije logično dopuštati “Za dom spremni!“ na grobištima, ali ne i općenito s obzirom da se na nogometnoj utakmici kliče “Za dom spremni!“  ne zbog ustaštva nego zbog podrške svome timu. I pozdrav “Za dom spremni!“ danas ne znači ustaštvo jednostavno zato što ustaša više nema, ali istovremeno “Za dom spremni!“ izražava i spremnost branjenja svoga doma od bilo kojega agresora na njega. Ako se zabranjuje pozdrav “Za dom spremni!“, onda treba zabraniti i „Smrt fašizmu, sloboda narodu!“ jer prejudicira da ovdje ima fašizma, a zapravo ga nema. Ako je zabranjeno slovo U, onda treba zabraniti i crvenu petokraku! No, rješenje nije u zabranama. Rješenje je u kažnjavanju i sankcioniranju svakoga čina koji provocira i poziva na mržnju, na nasilje i na izazivanje nereda i proganjanje neistomišljenika. Koga je briga za nečije izričaje ili znakovlje ako oni nisu jasna provokacija i poziv na sukobljavanje? Ali ako su one jasna provokacija i upravo poziv na  izazivanje sukobljavanja, onda je to kažnjivo i treba ga sankcionirati. A logično je i da mladež ne treba trovati nikakvim ideologijama iz prošlosti, ali ju treba odgajati u duhu domoljublja, poštivanja pravednosti i zakonitosti.

U tome je smislu „Kusićevo” Vijeće trebalo nešto reći, ali zbog oportunizma nije ništa reklo pa je logično zaključiti da se Vijeće akademika Kusića suočilo s problemom koji je bio veći od njihova intelektualnog i moralnog habitusa pa su i njihovi zaključci ono što bi naš narod rekao: “Niti smrdi nit’ miriše!“ A da su članovi „Kusićeva“ Vijeća pokušali odgovoriti na sljedećih nekoliko pitanja, vjerojatno bi se dosjetili logičnijih zaključaka od ovih koje su donijeli. A pitanja su sljedeća:

• Znači li da je netko komunistkinja ako oboji kosu u crveno?
• Znači li da je netko tko voli nositi crno nacifašist ili ustaša?
• Ako pozdravite školskoga druga kojega niste dugo vidjeli s „Gdje si, stari
• druže?, znači li to da ste komunjara?
• Je li novi zagrebački (Končarov) tramvaj s prednjim prozorom u obliku „U“ ustaški tramvaj?
• Je li ustaštvo reći nekome prije prijeteće poplave “Ja sam za svoj dom spreman”?
• Trebaju li Indijci srušiti sve hramove na kojima je mnoštvo ukrasa SVASTIKA?
• Je li pozdravljati nekoga u daljini s podignutom desnicom nacifašistički pozdrav?
• Jesu li četiri “C“ četnička oznaka?
• Jesu li svi koji igraju šah na šahovnici ustaše?

Valja dobro razmisliti prije odgovora na ova pitanja. Onome tko ima više odgovora DA, nema pomoći!

Laslo Torma, dipl. inž./Hrvatsko nebo