Laslo Torma: Javnost – što je to ?

U nas se često koriste fraze-obavljena je javna rasprava, javnost je obaviještena, javno mišljenje, javnost zahtijeva, po mišljenju javnosti, raspoloženje javnosti, u javnosti je pretežno negativan stav prema poduzetnicima, poduzetništvu i bogatima, javnost ima negativan stav prema stranim investitorima, itd….itd…, koje se fraze koriste prigodničarski, uglavnom od strane političara i medija, bez da je ikada itko napisao neku razumnu kolumnu o tome što je zapravo značenje toga pojma- javnost, što ili tko je ta javnost ?

Nije rijedak slučaj da se o nekoj odluci vlasti, suda ili državne institucije, ta takozvana Javnost obavještava tako da se ona objavi u nekim službenim glasilima, i oglasnim pločama koje čita ili vidi samo nekoliko desetina ili stotina osoba, ali se ipak tvrdi da je PROVEDENA JAVNA RASPRAVA, ili da je JAVNOST OBAVIJEŠTENA ?!

Što je to zapravo Javnost, tko pretstavlja tu Javnost, postoji li uopće nešto takvo kao što je Javnost ?

Prema Hrvatskom Enciklopedijskom Rječniku pojam Javnost ima značenje : “Ukupnost obaviještenih i upućenih koji oblikuju opće mišljenje; javno mnijenje”. Na istom mjestu se daju primjeri kako prema toj definiciji mogu postojati stručna, književna, … opća, i ine ‘javnosti’, očito sukladno tome o čemu se radi, i o čijim se interesima radi pri obavještavanju i odlučivanju te ‘javnosti’ o određenim pitanjima.

Jasno je da nisu svi zainteresirani za sve, no postoje teme koje bi trebale interesirati sve ili bar većinu građana, jer se radi o sudbini svih ili većine građana, kao što su naprimjer teme neisplaćivanje plaća za obavljeni rad, diskriminacija po bilo kojoj osnovi, nedostupnost informacijama i istupanju u javnosti, obrazovni sustav, porezni sustav i njihove promjene, izborni sustav i funkcioniranje političkog i upravnog sektora na svim razinama odlučivanja, te još nekoliko sličnih slučajeva.

U ovoj definiciji značenja Javnosti, valja obratiti posebnu pozornost na riječi “Ukupnost obaviještenih i upućenih…”, jer upravo je to ključno pitanje pri ocjenjivanju da li se narodu laže ili govori istina kada se kaže-Javnost je obaviještena; Na osnovi mišljenja Javnosti; Utjecaj javnosti…itd., ili kada se netko poziva na Javnost.

Naime posebnu pozornost zaslužuje pojam – obaviještenih – budući da su naša politika i naši mediji veoma “fleksibilni” u poimanju toga pojma. Najbolji primjeri za to su “obavještavanje građana/opće javnosti Hrvatske prije referenduma o ulasku u EU”, te “obavještavanje građana/opće javnosti Hrvatske o tome kako se obrazovna reforma misli provesti”.

U prvom slučaju je opća javnost, dirigiranom medijskiom kampanjom bila toliko nedostatno upoznata što nas čeka nakon članstva u EU-u, da smo, parafrazirajući Thompsona, ono što se krvlju steklo, a to je naša suverenost, lako dalo da ne kažem prodalo EU-u.

U drugom slučaju 99 % opće javnosti zapravo uopće nema pojma o čemu se radi u takozvanoj Cjelovitoj Kurikularnoj Reformi, i da je zapravo voluntaristički “projekt” čovjeka koji nema ni jednu jedinu minutu iskustva rada u obrazovnom sektoru, pogotovu ne u njegovom najosjetljivijem dijelu, u osnovnoškolskom i srednjoškolskom sektoru.

U ovim primjerima je jasno da je ukupnost obaviještenih zapravo pretstavljala šačica osoba, koja je bila involvirana u radu na tim pitanjima, a opća javnost je bila totalno neobavještena. A što se tiče “upućenosti” javnosti u pojedina pitanja koja se tobože podastiru javnosti na davanje mišljenja, situacija je još katastrofalnija, jer je opća javnost bila totalno neupućena u meritumu pitanja o kojima bi trebala tobože davati mišljenja.

Najbolji primjer je rad hrvatskog Sabora, kada se bez neke veće analize može utvrditi da su sabornici često totalno neupućeni u pitanja o kojima trebaju odlučivati o pitanjima koja se čak od presudne važnosti za državu i građane države.

Moglo bi se zaključiti da političke elite, državna vlast i razni lobiji, potpomognuta medijima vrše formiranje javnog mnijenja nedostatnim obavještavanjem opće javnosti, i izbjegavanjem korištenja mišljenja obavještene i upućene stručne javnosti iz različitih područja, pri donošenju voluntarističkih odluka bez istinskog uvažavanja mišljenja opće i stručne javnosti. Jedini slučaj kada opća javnost kako tako dolazi do izražaja, su referendumi po pojedinim pitanjima, pri čemu bi politika najrađe zabranila referendume, ali na njenu žalost za sada je to radi Ustava Hrvatske nemoguće izbjeći pri nekim sudbinskim pitanjima za zemlju i građane. No nije isključeno da će politika naći načina da pojam javnosti svede na nivo neke vrste tobožnjeg demokratskog folklora, bez utjecaja na ponašanje političke elite u sprezi sa gospodarsko-novčarskom elitom, čiji je jedini Bog PROFIT, a metoda KORUPCIJA, koji se ostvaruje pomoću maksimalno mogućeg iskorištavanja svih resursa, uključujući i ljudske, i pomoću korupcijskih metoda najvećeg mogućeg stupnja, u čvrstoj povezanosti politike i korporativnog sektora u gospodarstvu i novčarstvu.

U ovoj konstelaciji moći, sa politikom, korporativnim sektorom i medijima protiv sebe, takozvana opća javnost je zapravo neobavještena i neupućena većina građana, sušta suprotnost onome što pojam JAVNOST treba da znači ! !0 % bogatih i 90 % ne-bogatih je zapravo prava slika stanja, pri čemu se volja tih 10 % javno prezentira kao volja javnosti ?!

Žalosno ali istinito !

Laslo Torma, dipl.el.ing./Hrvatsko nebo