Rudi Tomić: Vlada RH je (spremna) za petokraku

Zaključke i preporuke Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima, predsjednik Vijeća akademik Zvonko Kusić predao je (28.02.2018.) dokument na 33 stranice predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću. Tom prigodom Kusić je naglasio da je Vijeće sastavljeno pluralistički, od ljudi različitih svjetonazora čiji je rad krasio dijalog i razumijevanje u pogledu tema koje su inače prijeporne u društvu.

Predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković zahvalio se akademiku Kusiću na vođenju rada Vijeća… Zahvalio se i svim drugim članicama i članovima vijeća, uglednim znanstvenicima, povjesničarima, politolozima i pravnicima, koji su u proteklih godinu dana kroz visoku razinu kulture međusobnog dijaloga radili na ovom pitanju. Međutim, s domoljubnog stajališta: ”Ovo je bila vatrogasna mjera koja je trebala zadovoljiti interese Plenkovićevih ključnih partnera, prvenstveno Milorada Pupovca.” (dr. Zlatko Hasanbegović)

Zaključci i preporuke Vijeća izazvat će u Hrvatskoj još veće emocije u budućnost od onih iz prošlosti, jer i nakon Domovinskog obrambenog rata opet se u Hrvatskoj moramo boriti protiv domaćih i vanjskih neprijatelja i uklanjati njihove srbo-komunističke simbole.

Poslovica kaže: ”nije svako zlo za zlo” Sada je razvidno koje su osobe alergične na pozdrav ZDS, ne samo u Vijeću – nego i u Hrvatskoj: Andrej Plenković, Jadranka Kosor, Krešo Beljak, Nikola Grmoja, Peđa Grbin, Milorad Pupovac, Furio Radin, Davor Bernadić i drugi jugojuniori i udbaši.

Ako se usvoje zaključci Vijeća, onda treba ustanoviti drugo Vijeće, koje će nakon dangubljenja godinu dana, donijeti zaključke i preporuke, kako Hrvatska nije trebala proliti toliko krvi i izgubiti tolike ljudske živote zbog izlaska iz Jugoslavije, nego samo promijeniti naziv ”FNRJ” u ”ZB” (Zapadni Balkan). Onda bi vuk bio sit i sve ovce na broju!

Mogli bismo reći, na osnovu zaključaka i preporuka vijeća, da su hrvatske žrtve od Bleiburga do Vukovara – bile uzaludne jer nismo u Domovinskom obrambenom ratu uspjeli osloboditi hrvatski narod od unutarnjih antihrvatskih neprijatelja. Neprijatelje koje smo savladali u ratu ne možemo se njih opet bojati; možda ih trebamo voljeti, jer nam ukazuju na naše pogreške.

U 60-godišnjem publicističkom radu nikad nisam citirao Tita, ovoga puta moram, jer je bio u pravu. Naime, Tito je rekao: ”Ja se ne bojim vanjskih protivnika, nego unutarnjih neprijatelja.” Većina članova Vijeća nije pristala na zabranu krvave petokraka iz Brezovice i Kumrovca, što znači da će ”zv(p)izda još neko vrijeme svjetlucati” u Banskim dvorima. Još samo što nisu ponovili poruku iz Kumrovca: ”Dok je Tito bio živ, svima nam je bilo bolje.” (v.l.)

Predsjednik vlade Plenković titulirao je članove Vijeća: ”ugledni znanstvenici, povjesničari, politolozi i pravnici, uz visoku razinu kulture radili na ovom pitanju.” Sporne su njihove titule i kultura, jer su mnogi diplomirali i doktorirali kod velesrbina Dejana Jovića, Milorada Pupovca i brojnih ”burazera”; očevidno je koliko ”uglednici” Vijeća mrze svoju domovinu deklarirajući se za petokraku a osudiše pozdrav ZDS – prisegu hrvatskog naroda za svoju posebnost.

U zaključcima Vijeće je usporedilo hrvatski pozdrav sa simbolima totalitarnih režima, ustanovili su da je hrvatski pozdrav Za dom spremni – fašistički pozdrav! Samo zato što su se za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske vojnici međusobno hrabrili u pozdravljanju s ZDS, jer su takvu spremnost osjećali i u toj odanosti za Hrvatsku bili spremni dati svoj život, što su mnogi i dali. Zaključke Vijeća komentirala je i Predsjednica RH, rekavši: ”Za dom spremni je stari hrvatski pozdrav, ali je kompromitiran za vrijeme ustaškog režima.”

Alternativa tadašnjem režimu NDH bili su partizani i srbočetnici u Hrvatskoj, koji su s petokrakom i kokardom rušili, ne samo ”ustaški režim”, nego državu hrvatskog naroda; ubijali odreda i palili redom sve što je gorjet moglo, s ciljem uspostave komunističke Jugoslavije, odnosno crvene Velikosrbije. Stoga i malo razuman čovjek ne može usporediti borbu hrvatskog naroda za svoju državu s borbom neprijatelja hrvatskog naroda za interese jugoslavenskog komunizma i lokalnog četništva; hrvatsku povijest poistovjetiti s fašističkom i nacističkom okupacijom, a osnažilo režim koji je bio krvoločniji od fašističkog režima.

Zločinci 20. stoljeća

Hitlerov režim, odnosno ”Sile osovina” odgovorne su za umorstvo 30.milijuna života, a komunistički režimi odgovorni su za umorstvo 114 milijuna života, odnosno tri (3) puta više od nacističko-fašističkog režima.

Tito je na osnovu svoga uvjerenja o bojazni od unutarnjih (domaćih) neprijatelja naredio masakriranje (pokolj) hrvatskog naroda (potencijalnih neprijatelja) i uvršten je u kategoriju s najvećim zločincima u 20. stoljeću.

Naime, komunistički režimi koje simbolizira petokraka, odgovorni su za 114 milijuna ljudskih života: Mao Zedong (60 milijuna), Staljin (40 milijuna), Pol Pot (1.7 milijuna), Kim II-Sung (1.6 milijuna), Mengistu Haile Mariam (1.5 milijuna), Tito (570.000), Ho Chi Minh (200.000), Castro (30.000) Dakle, komunistički zločini su veći (brojniji) za 75 milijuna od žrtva fašizma. Ovo su povijesne činjenice.

Kako je uopće moguće svrstavati Nezavisnu Državu Hrvatsku u – fašističku tvorevinu, kad u NDH nije bilo niti jedne hrvatske političke stranke niti vojne jedinice s fašističkim obilježjem. Na listi zločinaca 20. stoljeća, nema nigdje NDH niti Poglavnika Ante Pavelića, izuzev u komunističkoj Jugoslaviji, u Srbiji i među partizanima, koji su se borili protiv države hrvatskog naroda za uspostavu komunističke kolonije u velikosrpskoj komunističkoj Jugoslaviji.

Nitko ne može negirati da nije bilo zločinaca i počinjenog zločina u NDH, jer hrvatski je narod branio svoja ognjišta od višebrojnih neprijatelja, te u takvim okolnostima tko je u stanju biti priseban? No, žrtve su žrtve, i svaka je žrtva zločin. Što je veoma karakteristično, da su komunisti i srbočetnici ubijali Hrvate bez predomišljanja. Nitko od Hrvata, koji su se borili za svoju domovini nije bio pošteđen: ”Hrvat je bio ustaša, a ustaša je bio zločinac i smrtna kazna je ultimativno određena.”
Nisu, doduše, ništa bolje prošli ni hrvatski branitelji iz Domovinskog obrambenog rata, jer i njima se prišiva etiketa ustaštva i zločinačkog pothvata, samo zato što su se borili za svoju samostalnu i demokratsku državu hrvatskog naroda. Zbog borbe za svoju domovinu, mnogi su branitelji, koji su ostali živi, završili na međunarodnim sudovima ili bili kažnjeni u oslobođenoj Hrvatskoj, ili po jugoslavenskom zakonu u Srbiji.

Zaključna misao

Ako hrvatski narod usvoji (prihvati) prijedlog Vijeća i odluku Vlade da će po ”zakonu” biti kažnjeni svi koji se budu služili s pozdravom ”Za dom spremni”; ako, recimo, hrvatski narod pristane na odluku takvog zakona, onda je to kapitulacija, odnosno nismo spremni boriti se za svoj dom i svoju domovinu. Tko može nešto takvo očekivati od hrvatskog naroda, koji je bio spreman kroz stoljeća zubima kidati okove ropstva za svoj dom, u kojem živi njegova hrvatska obitelj, i za svoju domovinu u kojoj živi njegov hrvatski narod.

Nadam se, uz pomoć Božju, da hrvatski zastupnici neće biti ucijenjeni zbog srpsko-četničke manjine (koja je ”ugrožena”) i koju predstavlja isprdak beogradskog sistema Milorad Pupovac u Hrvatskom (ne)državnom saboru. Također se nadamo, da domoljubni zastupnici (valjda ih ima u Saboru) neće pristati na nikakve kompromise zbog pozdrava ZDS, pa ako treba napustiti i saborsku fotelju – neka i to bude! Hrvatski će narod takve zastupnike nagraditi ponovnim izborom za svoje predstavnike u Hrvatskom državnom saboru.

Napisao sam osvrt: ”Posljedice Vučićeve posjete Hrvatskoj” (objavljen je u brojnim hrvatskim portalima) gdje sam se kritički osvrnuo na taj posjet, jer i slijepci su vidjeli da je Vučić velika srpskočetnička uljezica, koji mijenja dlaku – iz vučje u ovčju, ali ne i ćud. Neki su mi zamjerili jer sam bio kritičan na vanjskopolitičke razloge i uzroke nekih postupaka naših vrhunskih političara jer sam dopušteno rekao, da smatram da je Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović pogriješila što je pozvala srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučica da posjeti Hrvatsku . Naravno da time ni ne pomišljamo da joj osporimo njezine u više navrata dopadljive samostalnosti.

http://hrvatskonebo.com/hrvatskonebo/2018/02/21/rudi-tomic-posljedice-vuciceve-posjete-hrvatskoj/

Srbijanski predsjednik Vučić čim se vratio u Beograd skinuo je masku i očitovao se javno: ”Prvi sam koji je imao hrabrost reći im u lice, jasno i nedvojbeno, da drukčije vidim ‘Oluju’, koju u Hrvatskoj slave, a koja je dan tuge u Srbiji… Pitali su me za neke izjave iz 90-ih u Glini… Pa nisam ja tada govorio samo u Glini, bio sam i u Vojniću, Vrginmostu… I tada sam rekao kako se nadam da će Republika Srpska Krajina opstati.” Gubernare e terra. Što to nisi rekao u dvorani Lisinskog?

Žao mi što je predsjednice Kolinde Grabar Kitarović povjerovala u dobre nakane Vučića i Pupovca i očito je nasjela i svojim savjetnicima (od koji je jedan već dobio nogu u tur!), kao i licemjernim saveznicima koji su pohvalili njezinu gestu. Si honest sunt, quae facis, omnes sciant, si turpia, quid refert neminem scire, cum tu scias? (Ako je časno što radiš, neka svi znaju, ako li je sramotno, što mari da netko ne zna kada ti znaš?
 

Rudi Tomić/Hrvatsko nebo