Tomislav Tomečić: ŠUTI i RADI….. ili Kako smo promašili skretanje za slobodno društvo…
Vrijeme:3 min, 15 sec
Ako dobro pogledate današnji odnos vlasti prema Hrvatima, naći ćete puno zajedničkih elemenata sa odnosom vlasti nacističke Njemačke prema Židovima.
I njima su branili vjeru, simbole, otimali im imovinu, diskriminirali i ponižavali ih po osnovi narodnosti, razdvajali obitelji… i sve je bilo “PO ZAKONU”, kako vole naglasiti svi, pa i naši banditi, koji nanose zlo i rastaču državu…
Nakon takvih mjera, kojima su slomili duh, ekonomsku moć i kompletan otpor Židova, osiromašili ih i obespravili, na red je došla i fizička eliminacija, deportacije i masovna smaknuća.
A Židovi? Što su oni na to učinili?
Ništa! Oni su i dalje u kolonama, bez ijednog pokušaja otpora, odlazili u sabirne logore, plinske komore, u smrt… I to je ono što Hrvati danas ne razumiju…
U najtežim trenucima za svoj narod, Židovi su se i dalje “zgražali i čudili”, jednako kao što se i Hrvati danas “zgražaju i čude”… i to ih nije spasilo. Preko ČETIRI i POL MILIJUNA ih je, prema službenim podacima, stradalo tijekom tih pogroma, a cijelo to vrijeme nije zabilježen nijedan značajan organizirani otpor tom zločinu.
ČETIRI I POL MILIJUNA! To su SVI Hrvati u Hrvatskoj….
Stoga se moram složiti s konstatacijama pojedinih političara da je u Hrvatskoj prisutna evidentna ESKALACIJA FAŠIZMA, samo on ne dolazi od strane domoljuba, vjernika, obiteljski orijentiranih Hrvata, već upravo od prikrivenih manipulatora, grabežljivaca i zlotvora pred čijim divljanjem i besramnom pljačkom, nitko ne brani narod i Domovinu i kojima se nitko kvalitetno ne suprotstavlja…
Kada i dođe do pokušaja prosvjeda protiv pojedinih društvenih anomalija, vlast na građane pošalje oklopljenu policiju i sve se jednostavno raspline…
Najčešći razlozi koje tada ljudi navode za svoju pasivnost, neizlazak na ulice i promatranje situacije preko medija, svode se na to da “policija samo radi svoj posao”, da su policajci “naši dečki”, da treba “poštivati zakon” i slične floskule…
Vezano uz ove tri najčešće korištene sintagme, slobodan sam ih komentirati redom:
– Najveća zlodjela u povijesti čovječanstva napravili su ljudi koji su “samo radili svoj posao”. I u nacističkoj Njemačkoj svaki je službenik GESTAPO-a “samo radio svoj posao”. Imao je djecu koju je trebalo hraniti, ali je imao i izbor. Tako je i sa policajcima koji nasrću na građane. SVI ONI IMAJU IZBOR, a izabrali su dizati palice na Hrvate i to je činjenica koja ih ne čini “simpatičnim momcima”, nego “zmijom u narodnim njedrima”, i to bi oni, kao i svi ostali građani, trebali shvatiti.
– Priča o “našim dečkima” je vrlo simpatična i na nju je “slab” velik dio građana. No kako kažu, vrag je u detaljima, pa sam nekako skloniji tumačenju da su “NAŠI DEČKI” s NAŠE strane “barikade” i nije mi prihvatljivo tretirati “NAŠIM” nekoga tko s palicom i pištoljem za pojasom, kacigom na glavi i štitom u rukama nasrće na hrvatski narod, na radnice “Kamenskog”, na Dragovoljce Domovinskog rata i šprica im suzavac u oči. Da budem još jasniji, s takvima smo 1991. vrlo brzo izlazili na kraj.
– “Poštivanje zakona” je u glavama ljudi pretpostavka postojanja moderne, pravne i PRAVEDNE države i u teoriji to u potpunosti stoji. No, praksa pokazuje značajna odstupanja od tog pravila, zavisno od instance na kojoj bi se “poštivanje zakona” trebalo konzumirati. Tako pojedine bakice završe na podu, zavrnutih ruku u lisicama, zbog prelaska ceste na krivom mjestu, dok drugima nije moguće izreći presudu niti za višestruka ubojstva, prodaju strateških državnih resursa, dokazani terorizam i ratne zločine, uzimanje mita, zlouporabu položaja i poklonjenog povjerenja ili udruživanje u zločinačku organizaciju s ciljem otimanja imovine građana. Da skratim, “poštivanje zakona” se primjenjuje ILI NA SVE ILI NA NIKOGA i čim prije to shvati četiri milijuna duša u Hrvatskoj, prije će se dogoditi ono što se mora dogoditi.
Problem je u činjenici da ukoliko se u kratkom roku ne uspostavi kvalitetna obrambena infrastruktura, kojom će se obraniti Domovina i narod, ubrzo nećemo imati što braniti…
Tomislav Tomečić/Hrvatsko nebo
