Srbi žele osnivanje vijeća općina čime bi Hrvatska dobila novu teritorijalnu jedinicu

Pupovčevi Srbi žele manjinsku samoupravu

Položaj Srba u Hrvatskoj nije unaprijeđen, nego je u nizu aspekata i unazađen. To posebno vrijedi za nivo tolerancije i cijeloga seta prava koja su se počela ostvarivati za vrijeme ulaska u Europsku uniju”, zaključak je Izjave o pravima Srba u Hrvatskoj, koja je usvojena na trećoj Velikoj skupštini Srpskog narodnog vijeća 13. veljače 2018. u Zagrebu. “Izjava” predstavlja popis zahtjeva političkih predstavnika Srba, upućenih Vladi Andreja Plenkovića, a zbog nekih mogla bi izazvati nove političke napetosti.

Srpsko narodno vijeće (SNV), nacionalna koordinacija vijeća srpske nacionalne manjine, izabrano je političko, savjetodavno i koordinativno tijelo koje djeluje kao samouprava Srba u Republici Hrvatskoj. Predsjednik SNV-a je Milorad Pupovac, a zamjenik Saša Milošević.

Ukupno je predočeno trinaest zahtjeva. U prvom setu su oni iz ekonomsko-socijalnog područja o kojima se dosta govorilo proteklih tjedana, kao što je elektrifikacija sela u kojima živi srpsko stanovništvo, osiguravanje nesmetanog povratka izbjeglica kojih je još registriranih oko 19.000 u Republici Srbiji, zaštita prava na obnovu u ratu razorenih i uništenih kuća, kao i stambeno zbrinjavanje za one koji su ostali bez stanarskih prava. Tu su još utvrđivanje sudbina nestalih te suđenja za zločine počinjene nad Srbima u vrijeme rata i nakon završetka ratnih operacija.

Dvojezični natpisi

Od hrvatske Vlade se traži i da počne “aktivno provoditi politiku zapošljavanja pripadnika srpske zajednice, ponovo donesu, ali ovaj put i provedu, akcijski plan o zapošljavanju pripadnika nacionalnih manjina”. Tu su još zahtjevi za dvojezične natpise, hitnu registraciju srpskih škola koje djeluju u Hrvatskoj, prestanak osporavanja zločina nad Srbima u NDH, a kada je riječ o javnim medijima, upućen je zahtjev prema kojem je “nužno da srpske organizacije osnuju i vlastiti radijski servis, a da država to aktivno pomogne”.

A zatim slijedi zahtjev koji bi mogao izazvati snažne političke tenzije jer u točki 12. Srpsko narodno vijeće zahtijeva “Institucije srpske zajednice, posebno SNV i Zajedničko vijeće općina (ZVO), moraju dobiti status manjinskih samouprava, u skladu s njihovim posebnim osnivačkim izvorištima – dokumentima s međunarodnim karakterom, Erdutskim sporazumom i Pismom namjera”. Naglasak je na terminu “moraju”, koji je ultimativan.

Gotovo identična inicijativa 2010. izazvala je političku buru, kada je tek zahvaljujući amandmanu Vesne Pusić u posljednji tren spriječeno da se kroz izmjene Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina provuče i odredba da srpsko ZVO na području istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema dobije pravnu osobnost. Da je u Saboru prošao prijedlog tadašnje Vlade Jadranke Kosor, to bi značilo formiranje neke nove teritorijalne jedinice u Hrvatskoj temeljene na jednonacionalnom, manjinskom principu, međutim, Vesna Pusić i HNS dobili su podršku SDP-a, a kasnije i HDZ-a, i inicijativa je odbačena.

Sada se ponovno pojavila, a kako je rekao Saša Milošević u izjavi za Jutarnji, problem je to što su manjinske institucije registrirane kao udruge “pa često imaju snagu kao da su lovačko društvo ili filatelisti”. Milošević se pozvao na Erdutski sporazum i ustvrdio kako ZVO barem treba dobiti status kakav imaju, primjerice, bolnice ili fakulteti, a ne neformalna udruženja.

Erdutski sporazum

Sudeći prema prvim reakcijama iz krugova bliskih Vladi, zahtjev SNV-a teško će proći.

Utjecajni dužnosnik, koji je tražio da ga ne imenujemo jer Vlada još nije raspravljala o spomenutom zahtjevu, rekao je da su u Banskim dvorima odlučni pomoći u sređivanju gospodarskih i socijalnih problema srpskog stanovništva, ali ne i davanja manjinske samouprave. “Hrvatska je podijeljena na županije, gradove i općine i nema mjesta za stvaranje nekih novih teritorijalnih jedinica. To nam je neprihvatljivo, a iskreno, mislim kako i SNV ovo koristi kao pritisak da dobiju neke druge stvari sa svoje liste zahtjeva”.

Vesna Pusić kratko je za Jutarnji list komentirala zahtjev Srpskog narodnog vijeća: “Srpska zajednica ima pravo tražiti što god hoće, ali hrvatska Vlada mora odlučiti i preuzeti odgovornost za ono o čemu se može i ono o čemu se ne može dogovarati”, smatra Vesna Pusić.

I neki ustavni stručnjaci su dovodili u pitanje rok trajanja Erdutskog sporazuma, koji je omogućio stvaranje ZVO-a. Prije nekog vremena Mato Palić, profesor ustavnog prava na Pravnom fakultetu u Osijeku, iznio je tezu prema kojoj Erdutski sporazum više nije na snazi. Palić je objasnio da se u Erdutskom sporazumu vrlo jasno navodi da postoji prijelazno razdoblje od 12 mjeseci za ostvarenje ciljeva koji su u njemu navedeni, a predviđena je i mogućnost produljenja za još 12 mjeseci ako to zatraži bilo koja strana u sporazumu. “On se počeo realizirati 15. siječnja 1996., kad je Vijeće sigurnosti UN-a donijelo Rezoluciju 1037, a to je bilo nužno jer se u samom sporazumu određuje da će stupiti na snagu nakon donošenja Rezolucije, kojom je uspostavljena Prijelazna uprava UN-a (UNTAES) i 15. siječnja 1998. godine Hrvatsko Podunavlje je iz nadležnosti UN-a vraćeno pod ingerenciju hrvatskih vlasti. Time je Erdutski sporazum prestao biti na snazi”, izjavio je Mato Palić.

Robert Bajruši/Jutarnji list

hkv.hr/ https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo