U BiH je sve stalo, samo narod odlazi

Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske i SNSD-a ovlastio je Dragana Čovića, člana Predsjedništva BiH (trenutačno predsjedavajućeg tog tijela) i predsjednika HDZ-a BiH da predstavlja Republiku Srpsku umjesto Mladena Ivanića, člana Predsjedništva BiH ispred srpskog naroda kojeg, kako Dodik kaže, ne priznaju, jer je prevlast nad kandidatom SNSD-a za tu poziciju dobio glasovima Bošnjaka.

Dragan Čović, kako piše ovih dana Senad Avdić, novinar portala Slobodna Bosna izjavio je da ukoliko Željko Komšić bude kandidat za člana Predsjedništva BiH ispred hrvatskog naroda za predstojeće opće izbore, HDZ BiH neće imati svoga kandidata za tu poziciju i da će glasove dati Fahrudinu Radončiću, predsjedniku SBB koji će, kako se nagađa biti kandidat za člana Predsjedništva BiH ispred bošnjačkog naroda. Ne znam je li Čović još pri tom stavu budući da je Radončić njegovu izjavu o Bošnjacima ovih dana nazvao skandaloznom, ali bez obzira na to, uvjeren sam da međusobne odnose nisu poremetili.

Dakle, kao što je Dodik dao ovlasti Čoviću tako bi i Čović dao ovlasti Radončiću. ‘Složna braća’, reklo bi se. Blago državi koju oni budu vodili.

Budući da će i Dodik, kako se pretpostavlja, biti kandidat za člana Predsjedništva BiH ispred srpskog naroda i ako bude izabran na tu poziciju, sasvim je izvjesno, obzirom na prijateljstvo njega i Čovića, da će i njemu Čović dati ovlasti za zastupanje Hrvata. Gledano logično, u tom bi slučaju Hrvati bili privilegirani u odnosu na druga dva konstitutivna naroda u BiH budući da bi ih zastupala dva člana Predsjedništva iz drugih naroda. Jednako tako, u tom se slučaju postavlja pitanje koga bi zastupao Željko Komšić bude li izabran na tu poziciju. Odgovor je jasan. Zastupao bi prvenstveno sebe i pričao o patriotizmu.

Davanje ovlasti Radončiću i Dodiku moralo bi se rješiti pisanim ugovorom između ugovornih strana. Ugovorne strane u ovom slučaju bili bi Čović kao povjerilac usluga i Radončić i Dodik kao izvršitelji usluga. Sasvim je logično da to bude ugovor o djelu. To samo znači da bi, ukoliko bi prošla ova garnitura, imali članove Predsjedništva BiH po ugovoru o djelu. Bila bi to država na krilima za koju nikad ne bi znali u kojem će pravcu odlepršati, lijevo ili desno, na istok ili zapad. Na svu sreću, u opticaju su i druge opcije.

Svakakva se čuda događaju u BiH. Više se ne zna tko s kim koalira, a tko koga opstruira. Opstrukcije su svakodnevne i na svakom koraku, a koalicije su povremene i uspostavljaju se u ovisnosti od pojedine problematike. Uglavnom se uspostavljaju kad su u pitanju kadrovske kombinatorike. Na djelu su političke ucjene, nagodbe I kalkulacije. To je više postalo nepisano pravilo. Najsvježiji primjer političkih kalkulacija, povremenih koalicija i ucjena je neprihvatanje prijedloga SDA za izbor Šerifa Isovića na poziciju direktora Porezne uprave Federacije BiH gdje su udruženim snagama ministri u Vladi FBiH iz Čovićevog HDZ-a i Radončićevog SBB-a to onemogućili zbog čega je federalni premijer Fadil Novalić prekinuo sjednicu Vlade. Problem je otvoren, a tko kakve će nagodbe uslijediti za njegovo rješenje.

Više nitko i ne spominje masovno iseljavanje iz BiH, a jedine mjere koje nacionalni lideri po tom pitanju poduzimaju je nastavak njihove priče o zaštiti ‘svoga naroda’. Čak pojedini zagovaraju i dodatnu mobilizaciju ‘svoga naroda’, a s druge strane i ne znaju niti razumiju tešku sudbinu naroda na koji se pozivaju. Ustvari, u BiH je već odavno sve stalo, samo narod odlazi. Pa zašto ga ne zaštite? Kao što već rekoh, Čović spominje i dodatnu mobilizaciju ‘svoga naroda’, ali je, sve su prilike, u pitanju njegova zaštita. Ustvari, odlazeći i nisu njihovi, dok su stvarni njihovi uposlenici ili se uposlenju nadaju.

Kad bi umjesto političkih kalkulacija i međusobnih optuživanja studiozno sagledali opće stanje i izvršili dubinsku analizu u državi kojom rukovode zasigurno bi odgovorni došli do zaključka da problem leži u njihovoj neodgovornosti koja se ogleda kroz njihove osobne interese, pohlepom za vlast i beneficije koje iz nje proističu. A koliko im je do vlasti stalo pokazuje činjenica što su skoro godinu dana prije predstojećih općih izbora počeli s predizbornom kampanjom za svoju opstojnost na političkoj sceni. Osim pripreme političkog terena za produženje svojih mandata i izbora sebi odanih kadrova ništa drugo i ne nude. Jedino je Željko Komšić ponudio hrvatskom narodu svoj obraz ukoliko bude izabran za člana Predsjedništva BiH. A šta bi njima i samoj BiH značio njegov obraz osim što bi njegovim eventualnim izborom vidjeli već viđeno u njegova dva prošla mandata.

A da su na djelu ucjene i uvjetovanja zorno je ovih dana pokazao primjer između HDZ-a BiH I SDA. HDZ BiH, kako saznajemo, je uvjetovala SDA da će podržati usvajanje Proračuna, a da oni ne podrže prijedlog SDP-a i DF-a o izbornim jedinicama u FBiH, što se i ostvarilo. Vladaju lideri političkih partija, a zastupnici u parlamentima i ministri u vladama na svim razinama su njihovi slijepi izvršitelji.

Dok Dragan Čović, predsjednik HDZ-a BiH i član Predsjedništva BiH ispred hrvatskog naroda (trenutačno predsjedavajući Predsjedništva BiH) neprikosnoveno vlada u hrvatskom korpusu u čemu mu dodatnu snagu daje I HNS na čijem je čelu, Milorad Dodik, predsjednika SNSD-a i Republike Srpske izložen je svakodnevnim političkim udarima oporbe u tom entitetu okupljenih u Savezu za promjene. Unatoč tomu, odolijeva Dodik svim udarima uz iskrenu potporu Javnog RTV servisa Republike Srpske i uz to u kontinuitetu vodi borbu s Bakirom Izetbegovićem, liderom SDA, Valentinom Inzkom, Visokim predstavnikom za BiH i svima onima koji rade na jačanju institucija BiH. Bez obzira što je Dodik na crnoj američkoj listi, ne povinjava se on ni američkoj veleposlanici u BiH Maureen Cormack otvoreno etiketirajući međunarodne predstavnike u BiH ključnim uzročnicima teškog stanja u BiH zbog toga što se, kako javno ističe, miješaju u unutarnja pitanja za što nemaju mandate. Uz RTRS Dodik ima i iskrenu potporu Dragana Čovića. Unatoč činjenici što je Bakir Izetbegović suočen s problemima u samoj stranki na čijem je čelu, ipak najžešće mu političke udarce zadaje Fahrudin Radončić, predsjednik SBB-a, njegov koalicijski partner, koji kaže da više nije s njim u koaliciji, ali s njim i dalje dijeli vlast.

U samom Predsjedništvu BiH Čović je do kraja neovisan i za razliku od Izetbegića i Mladena Ivanića samostalno može nastupati po svim pitanjima. Pored toga što Čović, kao nikad do sada, ima maksimalnu potporu od vodstva iz Republike Hrvatske on čak ima veću potppru i od Dodika i njegovih pristalica iz RS od Mladena Ivanića što je, kako sam već naveo, Dodik odmah pri konstituiranju Predsjedništva i sam potvrdio. Zahvaljujući svoj toj potpori Čović je već odavno dominantan političar na bh političkoj sceni, unatoč činjenici što ne uspijeva osigurati potporu u državnim institucijama za realiziranje svoje političke strategije kao što je prijedlog izmjena izbornog zakona u BiH.

 Ilija Šagolj

iskorak.ba/ http://www.iskorak.ba/Hrvatsko nebo