Mile Prpa: Zadnja zgoda i nezgoda Malog viteza Don Quijotea – Zaustavljanje vlaka
Zadnja zgoda i nezgoda
Malog viteza Don Quijotea – Zaustavljanje vlaka
Oba Cervantesova junaka inkorporirana u dva dječaka – Vlatka i Jureka, nakon isključenja iz škole lutala su uokolo i više nisu poduzimala nikakve akcije, ali su i dalje bili obučeni u odore slične pravom Don Quijotu i Sancho Panzi. Zapravo toliko su se dosađivali da nisu znali kud bi sa sobom!
Jednoga dana već se bližio kraj školske godine, njih dvojica suprotno propisima, hodali su nekoliko kilometara po željezničkoj pruzi. Na jednom mjestu primjetili su da je pukla jedna tračnica i iskrivila se, i da je posve sigurno da će to izbaciti vlak, a pruga je bila visoko na nasipu. Odmah su shvatili da prijeti velika opasnost za živote putnika kad naiđe prvi vlak.
Njih dvojica nisu znali iz kojeg će pravca naići vlak, zato Don Quiote reče svom prijatelju Sancho Panzi – Ti trči natrag što brže možeš i idi što dalje, pa ako naiđe vlak zaustavi ga i ostavi mu dovoljno dužine da ima vremena stati, a ja idem što dalje naprijed da zaustavim vlak ako naiđe iz mog pravca.
Obojica, najbrže što su mogli, otrčaše svaki svojim pravcem i prešli su nekoliko stotina metara. Nije prošlo ni petnaest minuta čuo se dolazak vlaka iz pravca kojim je krenuo Don Quijote. Don Quijote je odbacio svoj štap, stao na prugu, raširio noge i digao obje ruke u zrak. Kad je strojovođa ugledao Don Quijotea reče svom pomoćniku – Gle, neka budala stoji na pruzi. Dao mu je znak sirenom da se makne.
Don Quijote se nije micao već je samo rukama grčevito davao znak da vlak mora stati. Strojovođa je ponovno zatrubio, ali se vlak nije zaustavljao. Išao je ravno na don Quijotea. Don Quijote je zadnji dijelić sekunde uspio skočiti s pruge. Na to pomoćnik strojovođe reče – Da mi ipak zaustavimo vlak, ovo mi se čini vrlo ozbiljno.
Strojovođa posluša, i njemu je neki instikt govorio da je to sve ozbiljno, jer Don Quijote zamalo da nije poginuo u pokušaju da zaustavi vlak, jedva je spasio svoj život. I vlak se zaustavi, i Don Quijote ih odvede do potrgane tračnice. Kad su ugledali tračnicu samo rekoše – Bože, ponovno smo se rodili, svi bismo smrtno stradali.
Bio je to vlak kojim se vraćali s izleta upravo učenici iz škole iz koje su njih dvojica isključeni. U kompoziciji bila su tri vagona učenika koji su sjedili bezbrižno i čavrljali o svemu i svačemu, i ne sluteći kakva im opasnost prijeti.
Incident s vlakom postao je udarna vijest na svim tv i radijskim postajama.
Sutradan na naslovnicama novina dominirala je vijest da je Mali vitez Don Quijote od sigurne smrti spasio više od dvjesto putnika, a među njima više od stotinu osnovnoškolaca. Svi su ga smatrali herojem. U svim novinama bile su njegove slike u odori koja ga je činila vitezom.
Za nekoliko dana Osnovna škola priredila je svečanost povratka u školu, u njihove razrede Mladog viteza Don Quijotea i njegovog prijatelja Sancha Panze.
Tom prilikom pred školom poredani su svi dječaci obučeni u niske crvene čizme i u žute hlače, sa znatno kraćom desnom nogavicom. Kraj njih bile su poredane sve učenice obučene u žutu majicu i na njihovim prsima je pisalo – “Ja sam Dulcineja od Tobosa”. Ispred sviju stajao je Ravnatelj škole i na sebi je imao žutu majicu na kojoj je pisalo – Ravnatelj “Škola Don Quijote od Manche”.
Uskoro je pred školu stigao crni mercedes u pratnji četiri policajca na motorkotačima, iz njega je izišla Predsjednica države. Dodijelila je, svečano, pred svim učenicima i nastavnicima, ali i pred brojnim novinarima, Ordene za hrabrost Don Quijoteu i njegovom prijatelju Sancho Panzi.
Predaju Ordena za hrabrost snimale brojne TV kuće i u udarnim terminima prenosile vijest o tome. Potom je Ravnatelj Osnovne škole proglasio da se od sada škola zove: “Osnovna škola Don Quijotea od Manche” i da se poništava odluka o isključenju iz škole dječaka Vlatka i Jureka – oliti Don Quijotea i njegovog prijatelja Sancho Panze.
Ravnatelj je sve nazočne izvijestio da je Školski odbor donio odluku da se ubuduće dan kad je Don Quijote zaustavio vlak slavi kao dan njihove škole, jer da su toga dana ponovno rođeni.
Novinari su htjeli postaviti Don Quijoteu brojna pitanja, ali njemu se žurilo. Spremao se ići u Društvo Udruga za zaštitu životinja gdje su trebali Don Quijoteu svečano dodjeliti Povelju kojom ga proglašavaju za doživotnog počasnog predsjednika svih udruga za zaštitu životinja.
Pozvan je i njegov prijatelj Sancho Panza i njemu je dodijeljena Povelja i priznanje za borbu u zaštiti životinja.
Ljudi su godinama pričali o bistrom Mladom vitezu Don Quijoteu i njegovim zgodama i nezgodama, a na tu temu počeli su pisati knjige, ali i snimati crtane i igrane filmove. A posebno svi su ga slavili što je osim brige o životinjama, svojom akcijom od smrti spasio brojne ljudske živote.
Osnovna škola u koju je išao i koja ga je isključila, neizmjerno mu je postala zahvalna što je spasio živote stotinjak učenika, nekoliko nastavnika i nekoliko desetaka drugih putnika. Bistri Mali vitez Don Quijote od Manche postao je najomiljenija osoba, svuda pozivan. Naše junake Don Quijotea i njegovog pratitelja Sancho Panzu slavili su i častili na svakom koraku gdje bi se pojavili.
* * *
Tražiti istinu i razotkrivati laž treba nam
biti smisao življenja.
Pogled na pravdu ima stotinu uglova.
Iz kojeg god ugla
pogledate na nju
dobit ćete drugačiju sliku.
Svaka pravda pere noge u moralu.
a moral nije baš čista izvorska voda.
Svatko od nas je ponekad Don Quijote
ili
njegov sluga Sancho Panza!
(Napisano u Zagrebu, listopad 2016. g.)
Mile Prpa / Zgode i nezgode Malog viteza Don Quijotea/Hrvatsko nebo