Vesna Ujević: Zadnji čin Stipe Brečića
Zatekla me vijest o smrti Stipe Brečića
Rijetko je napuštao naš Varuš, a danas je iznenada otišao na putovanje s kojeg se više ne će vratiti. Da mogu ući u vremeplov otputovala bih godinu unazad ispraviti propust – češće bih pila kavu sa Stipom u Velveta.
Radni vijek je počeo kao učitelj. Jedan je od osnivača, zajedno s Ilijom Zovkom, amaterskog dramskog društva „Zagora“ iz Krivodola. Osnivanjem Pučkog otvorenog učilišta u Imotskom učiteljski poziv zamjenjuje knjižničarskim. „Zagora“ se gasi , bolje rečeno, mijenja ime u „Klub 19“ i djeluje pri POU. Glumačka okosnica „Kluba 19“ su Ilija Zovko, Ante Šućur i Stipe Brečić.
Iako Stipu poznajem iz „Kluba 19“ naša prava druženja vezana su za knjižnicu, najprije u neprikladnim i skučenim prostorijama iznad ureda „Imotske krajine“ , a onda u Domjanovoj kući.
Dok smo sjedili okruženi hrpom knjiga, ozarenog lica, iznosio je planove o novim dječjim predstavama, a u njih je uvlačio i mene. Zahvaljujući njegovom entuzijazmu dječje kazalište „Imokaz“ održalo se dvadesetak godina. Redale su se predstave: Djevojčica sa šibicama, Vječno nasmijano nebo, Mali princ, Šuma Striborova, Regoč, Neva Nevičica, Ježeva kućica i mnoge druge. Generacijama djece omogućio je uživanje u čaroliji kazališta.
Dragi Stipe neka ti na tvom putovanju nebo bude vječno nasmijano! Počivaj u miru.
Vesna Ujević/Hrvatsko nebo