Davor Dijanović – Fragmenti hrvatske zbilje

Žarko Puhovski: Vegeta-stručnjak koji se kao i vegeta u sve miješa

Taman kad smo se zabrinuli gdje je – najpoznatiji hrvatski svjedok, onaj proljećarski i onaj haaški, i nesumnjivo najbolji politički analitičar suvremene hrvatske povijesti, neponovljivi i sankrosantni Žarko Puhovski, svojim je subotnjim gostovanjem uveselio gledatelje emisije „Novi dan“ na regionalnoj televiziji N1.

Ovaj stručak za politiku, geopolitiku i međunarodne odnose, vrstan poznavatelj nuklearne fizike i molekularne biotehnologije, stručnjak za ginekologiju, kulinarstvo i suvremene metode uzgoja florikulture, ovaj vrstan poznavatelj modernih pravaca u umjetnosti i neupitni arbiter elegantiae, u spomenutoj je emisiji konstatirao sljedeće: „Kako to da su u groznom komunizmu ljudi imali više djece nego u lijepoj našoj Hrvatskoj? Kada su ljudi prije odlazili za gastarbajtere odlazili su samo očevi, a žene i djeca su ostajali. Danas odlaze cijele obitelji. HDZ-u odgovara odlazak jer odlaze ljudi koji nisu njihovo biračko tijelo. HDZ se riješava ljudi koji nisu njihovo biračko tijelo, a u BiH će navesti ljude da dođu u Hrvatsku i glasaju za njih“.

Na stranu sad to što postojanje samostalne hrvatske države nema baš nikakve veze sa suvremenim demografskim trendovima, na stranu i to što je Hrvatska od devedesetih godina postala u punom smislu dio zapadnih trendova (onih dobrih, ali i onih loših kao što je demografsko izumiranje), na stranu što je HDZ uistinu najvećim dijelom (jer je najviše bio na vlasti) odgovoran za sadašnje stanje (iako ne treba zanemariti niti vanjske utjecaje na hrvatsku politiku), na stranu i to što iseljavanje iz Hrvatske odgovara svim velikim stranakama, a ne samo HDZ-u jer se smanjuje tzv. protestna baza koja bi mogla genrirati promjene, na stranu i što iseljavaju i glasači HDZ-a – poruka koju je Puhovski želio implicirati u citiranim rečenicama je jasna: komunistička Jugoslavija je zapravo bila dobar sustav, dok je Hrvatska propali projekt.

Ironična konstrukcija „grozni komunizam“ ne ostavlja dvojbe kako Puhovski misli da komunizam – prema piscima „Crne knjige komunizma“ komunizam je „kultura nasilja“ i „najužasnija varijacija totalitarizma, državnog terorizma i monopartijskog voluntarizma u povijesti ljudskog roda“ – nije bio tako loš sustav. Ta ipak se je tada moglo lažno svjedočiti! I napredovati!

Apologija komunizma i Hrvatska kao propali projekt

Na tragu mandićevskih halucinacija (baljezganja toga ishlapjelog i frustriranog čovjeka zanimaju još jedino Acu Stankovića) Puhovski apologijom komunizma, ironiziranjem „Lijepe naše“ i spominjanjem demografskih trendova u njoj zapravo želi dezavuirati povijesni čin stvaranja hrvatske države i prikazati ga kao neuspješan projekt. Ako se je u tome hračkanju po Hrvatskoj potrebno poslužiti i demografijom (Puhovski je inače poznat kao veliki zagovornik kulture života) i ona će dobro poslužiti. Pustimo pritom teoriju demografske tranzicije/prijelaza. Za nju Puhovski vjerojatno nije nikada ni čuo. Za njega su afričke tzv. banana – države s visokom stopom prirodnog prirasta, u kojima nije provedena demografska tranzicija, uzor, pustimo zaostalu Njemačku ili Japan koji kao i Hrvatska imaju negativnu stopu prirodnog prirasta. Njemačka i Japan su propale države. Propale države truljog kapitalizma. Sve je bilo bolje u bivšoj Jugoslaviji!

Kao apologet komunizma, Puhovski, dakako, prešućuje i to da za sadašnje stanje političkog, ekonomskog i institucionalnog rasapa u RH nisu odgovorni iskreni hrvatski domoljubi – idealisti (oni su tek žrtva naivnosti i prijevare), nego upravo njegovi bivši kolege iz SKH, partijski drugari koji su devedesetih jednu partijsku knjižicu zamijenili drugom i de facto u bitnome nastavili vladati Hrvatskom (posebno nakon trećejanuarske rekonviste 2000.). Koliki su samo dotadašnji ljubitelji jednonogog diktatora odjednom postatli turbo-Hrvati (koliko su do 90. bili zadrtiji komunisti, toliko su nakon 90. bili veći apostoli hrvatskog nacionalizma, kao, primjerice, jedan od bivših predsjednika na svojim inozemnim muving – turnejama).

Pouzdani svjedok

Na vanjskopolitičkom planu sluganstvo prema inozemnim centrima moći, na unutarnjopolitičkom mentalni komunizam i protuhrvatstvo, a na ekonomskom području mješavina socijalizma i ortačkog kapitalizma – bio je to provjereni recept kako Hrvatsku uništiti i ogaditi vlastitim građanima. Među izvršiteljima tog plana bilo je malo onih koji do 1990. nisu bili članovima iste partije kao i naš poštovani demografski ekspert Žarko Puhovski. Nekolicina primitivaca iz „nacionalnog“ miljea poslužili su tek kao korisne budale bivših drugara.

Hrvatska se kao i sve ostale zapadne zemlje uistinu nalazi suočena s demografskim problemom, koji je ujedno i ekonomski problem (mirovine, zdravstveni sustav). Posljedica je to dobrim dijelom kulture smrti koja je nakon šezdesetosmaške revolucije inficirala zapadni imunološki sustav. U suočavanju s tim problemom ni od kakve koristi, međutim, ne će nam biti demografske (pseudo)analize eksperta Žarka Puhovskog iza kojih ne stoji dobra namjera, nego neskrivena zluradost čovjeka koji je 1991 izgubio voljenu državu. Puhovski možda jest analitičar i stručnjak (neki bi rekli vegeta-stručnjak koji se kao i vegeta u sve miješa), ali je prije svega svjedok. Pouzdani svjedok. A kako bi rekao Gaber iz legendarnih „Gruntovčana“: kunst je denes pravoga svedoka najti!

Davor Dijanović/Fragmenti hrvatske zbilje /HKV/https://www.hkv.hr/ Hrvatsko nebo