KURIKULSKE DVOJBE: TKO ĆE NAM, I KAKO, PISATI ŠKOLSKU POVIJEST?

KURIKULSKE DVOJBE:

TKO ĆE NAM, I KAKO, PISATI ŠKOLSKU POVIJEST?

“Teme za dublju obradu su Hrvatska u drugoj Jugoslaviji, nastanak samostalne Hrvatske i Domovinski rat”, piše u najnovijoj verziji kurikula Povijesti koji je objavilo Ministarstvo znanosti i obrazovanja RH.

Ovaj doličan pristup, koji sasvim odudara od kurikula iz 2016. kada je Domovinski rat prikazan kao sukob na „bivšem jugoslavenskom prostoru“, izgleda kao razuman pokušaj da se učenje povijesti u školama oslobodi ideologizacije i politizacije.

Ovakav postupak Ministarstva zanimljiv je i zbog jedne neobične promjene. Naime, iz kurikula Povijesti uklonjena je, do sada uobičajena, detaljna razrada odgojno-obrazovnih sadržaja, koja je u prošloj verziji kurikula izazvala mnoge profesionalne kontroverze. Umjesto toga razrađena je konkretna, metodička strana poučavanja uz pomoć povijesnih koncepata koja, ako je suditi prema navedenoj literaturi, počiva na širokom spektru europskih iskustava.

Dakle, kako sada stvari stoje, moglo bi se dogoditi da će profesori povijesti, ali i budući autori školskih udžbenika, imati potpuno odriješene ruke u kreiranju nastavnih sadržaja. Jedino mjerilo mogao bi biti Zakon o Hrvatskom kvalifikacijskom okviru, koji je od 2013. „drijemao“ u ladici i koji ministrica Blaženka Divjak u zadnje vrijeme nastoji provesti u praksi.

No, ova optimistična vizija krije potencijalno nezgodne nedoumice.

„Nepoželjni“ povjesničari?

Naime, postavlja se pitanje hoće li profesori povijesti i budući autori udžbenika, ako zaista budu imali potpuno odriješene ruke, u obrazovne svrhe smjeti koristiti spoznaje i povijesne koncepte dr. Davora Marijana i dr. Ante Nazora, koji slove kao priznati stručnjaci za najnoviju hrvatsku povijest, ali koji su otvoreno i, s dosta argumenata, kritizirali Cjelovitu kurikularnu reformu pod čijim je okriljem i nastao novi kurikul Povijesti.

Hoće li se možda naknadno pojaviti popis dopuštene literature koja se smije koristiti u školi? Ili će donošenje takve odluke biti decentralizirano i prepušteno nadležnim savjetnicima za Povijest u Agenciji za odgoj i obrazovanje?

Ova priča može krenuti i drugačijim tijekom.

Balkanska ili europska povjestica

Naime, kurikul Povijesti može se nadopuniti inicijativama za konstruiranje zajedničke jugoslavenske povjestice, koju npr. već duže vrijeme promiče američko-britanski povjesničarski ekspert Charles Ingaro. Autori kurikula Povijesti mogli bi posegnuti i za inicijativom američke politologinje i savjetnice USAID-a Lube Fajfer koja se bavi konstruiranjem zajedničke narativne povjestice Balkana.

Naravno, postoji i alternativa, projekt zajedničke europske povjestice koju piše npr. američko-francuski povjesničarski dvojac J. Winter. i A. Prost, promovirajući zanimljivu tezu da je Prvi svjetski rat zapravo bio europski građanski rat. Zajedničkom europskom povjesticom bavi se i njemački ekspert za udžbenike povijesti i savjetnik Europske unije i UN-a Falk Pingel.

No, što se god u budućnosti dogodi, autor ovih redaka smatra da nam je potreban stručan i argumentiran kompromis svih vrhunskih stručnjaka, ne samo kada je u pitanju kurikul Povijesti, nego i reforma školstva općenito. Ttim više što je provođenje cjelovite reforme školstva jedna od bitnih točaka programa sadašnje Vlade RH.

Ideološke i političke podjele i, ne daj Bože, netransparentno i samovoljno nametanje gotovih rješenja, nisu u interesu naše djece.

(Tekst je objavljen u „Slobodnoj Dalmaciji“ 6. siječnja 2018.)

dr. sc. Tihomir Rajčić

Hrvatsko nebo